Kako smanjiti potrošnju memorije na velikim društvenim mrežama?

Društvene mreže su najveći korisnici memorijskih kapaciteta, osobito one koji imaju mogućnost spremanja kraćih ili dužih filmova. Serveri ovih društvenih mreža imaju najbolje programe za sažimanje podataka, ali i pored toga upotreba memorije je prevelika. Osnovni razlog je što različiti korisnici često iste slike ili video snimke stavljaju na svoje profile. Pa se pojedine snimke pojavljuju stotine puta u istim bazama podataka. To je osobito izraženo kod korisnika mreža koji mreže koriste za reklamiranje svojih proizvoda, u cilju manipulacije pretraživačima, kako bi se stare snimke prikazale kao nove.

Kako bi se ovakvo rasipanje memorije smanjilo ovakve velike baze podataka bi morale imati programe koji sve nove slike i filmove uspoređuju sa onima koji se već nalaze u bazi podataka. Kako bi se usporedba odvijala brže sve filmovi bi najprije trebalo rastavit na kadrove, a kadrove na kratke inserte u trajanju od 3 sekunde ili manje.

Tako rastavljeni filmovi bi se uspoređivali sa onima koji su već spremljeni u trajnu memoriju na način da se najprije inserti uspoređuju sa već postojećim insertima.

Ako se nađe ranija kopija inserta tada se čitav kadar uspoređuje sa ranijim kadrovima.

Ako se nađe isti kadar tada se uspoređuje čitavi film.

Nakon toga se na mjesto kopije stavljaju linkovi na ranije snimke. Ako je kopiran samo insert stavlja se link na raniji insert. Ako je kopiran kadar stavlja se link na raniji kadar, a ako je kopiran čitavi film stavlja se link na raniji film.

Ovakvim uklanjanjem stotina kopija količina potrošene memorije bi se mogla višestruko smanjiti.

Kako bi se izbjegao gubitak podataka sve snimke koje imaju više kopija bi se morao čuvati na najmanje dvije različite lokacije na trajnim memorijama na kojima se može samo pisati ali i ne brisati. Na taj način bi se spriječila mogućnost da netko izmjeni najstariju kopiju, čime bi se izmijenile i sve druge kopije koje su stavili drugi korisnici.

Na isti način bi se mogle spremati i fotografije koje također zauzimaju veliku količinu memorije, čak i nakon sažimanja. Od toga bi se mogle izuzeti samo fotografije manje kvalitete koje nakon sažimanja imaju vrlo malu veličinu potrošene memorije.

Sa ovakvim uštedama na utrošenoj memoriji korist ne bi imali samo vlasnici velikih baza podataka. Sa manjom potrošnjom memorije smanjila bi se i upotreba električne energije, čime bi se smanjilo i zagađenje okoline.