Kako smanjiti utjecaj nebitnih informacija, lažnih vijesti, te nepristojnog govora na društvenim mrežama i portalima?

Na društvenim mrežama većina sadržaja kreiraju obični ljudi. Neki pojedinci koje zovu influenceri od toga i žive. Većina sadržaja je satiričnog ili šokantnog, a često i uvredljivog karaktera, zato što to mnoge gledatelje i čitatelje najviše zanima. Često je sadržaj lažan, a komentari na sadržaj mogu također biti lažni i uvredljivi. Postoje i profesionalni trolovi koji su od politike, obavještajnih službi i raznih industrijskih lobija plaćeni za širenje lažnih vijesti.

Takav sadržaj umjetna inteligencija ne može prepoznati.

Kako bi se isključile sudske tužbe društvene mreže moraju uposliti ljude koji gledaju, slušaju i čitaju stavljene sadržaje, ili komentare, te ono što je neprimjereno brišu. A te kontrolore sadržaja treba platiti. Radi toga na tržištu mogu opstati samo društvene mreže i portali koji imaju veliki broj oglašivača. Često i ti kontrolori sadržaja imaju nalog brisati ne samo lažne vijesti i govor mržnje, već i sadržaje koji su ideološki suprotstavljeni vlasnicima društvenih mreža i portala, ili su suprotstavljeni interesima njihovih najvećih oglašivača.

Na portalima se takvi komentari isključuju najlakše tako da se ukida mogućnost komentiranja, ali time im se smanjuje čitanost, a posljedično i zarada od reklama. To dovodi do seljenja čitatelja na velike društvene mreže, čime čitanost portala dodatno pada.

Problem neželjenog sadržaja i komentara bi se u znatnoj mjeri mogao umanjiti uvođenjem mjerenja relevantnosti ne samo za sadržaj već i za autore sadržaja i komentara.

Za sada pretraživači i društvene mreže svoje čitatelje prate prema tome koje ih teme zanimaju, kako bi im mogli slati reklamne sadržaje koji bi ih mogli najviše zanimati. To je dobro za zaradu, ali nije podatak koji govori o kvaliteti onih koji imaju običaj nešto objaviti, ili komentirati. Njih bi trebalo posebno ocjenjivati kao autore, a ne obične čitatelje i gledatelje.

Ova procjena relevantnost autora bi se mogla temeljiti na pozitivnim i negativnim lajkovima koje netko dobije na objavljen sadržaj ili komentar na mreži, te komentar na portalima. Iz procjene relevantnosti autora trebalo bi programski ukloniti lajkove koje stavljaju razni automatizirani programi, „botovi” i „roboti”.

Većina čitatelja nema običaj ni lakati ni komentirati. Obično jedan od 100 čitatelja ili gledatelja na potralima ili otvorenim mrežama ima običaj dati lajk onome što su vidjeli ili pročitali, a tek 1 od 1000 ima običaj nešto komentirati. Zbog toga su komentari vrlo vrijedna informacija, kao i lajkovi.

Sve lajkove koje neki autor sadržaja, ili komentara dobije trebalo bi zbrajati. Nakon tako zbrojenih ukupnih lajkova autore bi trebalo procijeniti. Oni koji imaju postotak pozitivnih lajkova 90 % u odnosu na negativne trebali bi imati ocjenu 5. Oni koji imaju 80% pozitivnih trebali bi imati ocjenu 4. Oni sa 70 % pozitivnih trebali bi imati ocjenu 3. Oni sa 60% pozitivnih trebali bi imati ocjenu 2. A oni koji imaju 50% ili manje pozitivnih lajkova trebali bi imati ocjenu 1.

Na osnovu ovakve procjene relevantnosti autora sadržaja ili komentara moglo bi se vršiti selektiranje i sadržaja i komentara.

Na društvenim mrežama čitatelji obično mogu sami odrediti hoće li sadržaj, ili komentare selektirati i sortirati po ključnim riječima, po datumu unošenja, ili po popularnosti, to jest broju pregleda i komentara. Najviše pregleda obično imaju autori koji stalno nešto objavljuju i imaju svoje pratitelje, ali to nije mjerilo kvalitete takvog sadržaja.

Ako bi se čitateljima dala mogućnost da sadržaj biraju i po relevantnosti autora, to jest po tome kako ih ocjenjuju drugi tada bi se na vrhu popisa sadržaja našli oni sa ocjenom 5, a na dnu oni sa ocjenom 1. Unutar pojedine razine kriterija mogao bi se ubaciti kriterij čitanosti i komentiranosti kao drugi kriterij selekcije i sortiranja.

Kod ovakve selekcije i sortiranja komentara na vrhu bi se, po izboru čitatelja mogli naći komentari onih komentatori koji imaju ocjenu 5, a na dnu oni sa ocjenom 2. Komentari onih komentatora koji imaju ocjenu 1 mogli bi se potpuno isključiti, na način da ih samo autori vide, dok ih svi ostali ne bi trebali ni vidjeti.

Ovakvom procjenom kvalitete samih autora i komentatora mogla bi se znatno smanjiti vidljivost negativnih sadržaja i neprihvatljivih komentara. To bi pojedinci sa negativnom ocjenom mogli prepoznati kao referendum o svojemu radu, te bi mogli i prilagoditi svoje sadržaje i komentare.

Autori sa puno negativnih lajkova bi to mogli shvatiti kao vlastitu slabost, te bi mogli ili mijenjati svoje stavove, ili bi mogli prijeći na manje popularne i poznate mreže i portale koje čitaju ljudi sa njima sličnim stavovima, čime bi se i javni doseg njihovih sadržaja i stavova znatno smanjio.

Razni trolovi često mijenjaju svoje nadimke, te samim time imaju manje i komentara i lajkova, radi čega bi uvođenjem ovakve selekcije autora i njihova vidljivost bila manja.

Pojedine mreže i portali naplaćuju povećanu vidljivost sadržaja i komentatora, ali to bi se zakonski trebalo definirat na način da se svaki sadržaj za koji je plaćena povećana vidljivost mora označiti kao reklama.

Uvođenje ovakve selekcije sadržaja i komentara uz pomoć čitatelja i gledatelja vidjelo bi se što većina misli, a oni autori koji su vrlo nepopularni bili bi vrlo slabo vidljivi. Na taj način smanjila bi se potreba za profesionalnim plaćenim kontrolorima sadržaja. Time bi se i troškovi društvenih mreža i portala znatno smanjili, čime bi se smanjila i potreba za traženje velikog broja oglašivača. Time bi i manje mreže i portali znatno povećali svoju poziciju u odnosu na velike svjetske mreže i najveće nacionalne portale.