Kako su Asteci i Maje zidali zidove kamenim blokovima od više tona?

Mnogi turisti svakodnevno obilaze stare napuštene gradove po Latinskoj Americi. Ostanu zatečeni kada vide zidove građene sa velikim kamenim blokovima. Tako su posloženi da se između njih ne može staviti ni žilet.

Savršeno poklapanje.

Kako je to uspijevalo ljudima iz kamenoga doba?

Nisu poznavali metal, a zidali su bolje nego se danas zida.

Ni arheolozima nije jasno kako su uspijevali tako precizno klesati kamen. A klesali su ga tako da su tvrdim kamenjem udarali po mekšem kamenju.

Odgovor na te nepoznanice je u suštini vrlo jednostavan!

Kada nema metalnih alata kamene blokove je moguće uglačati jedino trenjem kamena o kamen. Trenje je jače i brže što su veći blokovi koji se međusobno taru.

Pitanje je i kako kamene blokove teške više tona gurati naprijed nazad po donjem bloku?

I na to pitanje odgovor je vrlo jednostavan.

Dovoljno je sa obje strane zida postaviti po 4 visoka balvana u piramidu – u A oblik. Na tu piramidu se objesi debelo deblo koje se može ljuljati naprijed nazad. Pri tome balvan udari u kameni blok i pomakne ga malo prema naprijed. Tada isti takav balvan sa druge strane zida udari kamen sa druge strane. I tako naizmjenično dok se kameni blokovi ne prilagode jedan drugom. Što je kameni blok teži to je i trenje veće, pa je postupak brži.

Zanimljivo je kako se arheolozima nisu dosjetili ovakvog rješenja, iako i sami često koriste piramidu od balvana u A obliku kada kopaju bunare, ili nešto vade iz dubokih rupa. Očito je kako im teorija više leži od prakse. Teoretičari rado čitaju i smišljaju teorije, ali čak i nepismeni praktičari često puno bolje rješavaju probleme koji se pojave kod rada.

I uvijek su najbolja najjednostavnija rješenja, za čiju provedbu nisu potrebne stotine ljudi. Za čitav posao dovoljna su samo dva čovjeka.