Kako su stari Egipćani dizali Obeliske na postolje?

Obelisk je veliki monoliti kameni blok s četiri stranice koji se sužava prema vrhu. Na vrhu se nalazi mala piramida prekrivena elektrumom, koji je smjesa zlata i srebra.

Obelisci su se postavljali u paru ispred hramova. Bili su simbol Sunca i podsjećali su na kult uspravljenog kamenja na kojem se "odmaralo" Sunce nakon zalaska. Postavljani su ispred hramova boga sunca RA i predstavljali vezu Ra sa faraonima. Pojedini Obelisci imali su između 200 i 500 tona, i nije ih bio lako postaviti u uspravan položaj. Rimski carevi su prenijeli u Rim 13 obeliska kao trofeje pobjede Rima nad Egiptom.

Egiptolozi smatraju kako su u podizanju Obeliska u okomit položaj sudjelovale stotine ljudi. Po njima najprije su ga dovlačili na uzvišenje od zemlje odakle su ga spuštali na postolje, a nakon toga su zemlju oko postolja uklanjali.

Međutim, čitav taj posao moguće je obaviti sa puno manjim brojem ljudi i sa puno manje rada.

Stari majstori nisu imali građevinske fakultete, niti su imali moderne dizalice, ali su znali razmišljati.

Svo znanje su stjecali radom i samo su najbolji napredovali u svome zanatu. Vrlo dobro su znali koristiti polugu, valjak, koloturu, užad i ostala osnovna mehanička pomagala.

Jedan od najvažnijih alata u radu bilo je drvo, osobito velika debla okomito postavljena u zrak koja su kod raznih poslova postavljali u piramidalne strukture koje su im služile kao oslonac za dizanje i prenošenje tereta.

Za dizanje Obeliska koji leži na zemlji najvažnije je silu usmjeriti prema gore, te je u zraku potrebno pronaći oslonac.

To se može postići vrlo lako preko jednog, ili više okomito postavljenih drvenih greda. Užad se jednom stranom veže za Obelisk, a drugom za drvene grede. Dok se drvene grede užadima sa vitlom vuku prema dolje Obelisk se diže prema gore. Sa dobrom pripremom čitav posao može u nekoliko dana obaviti nekoliko ljudi.