Kako tenkove ponovno pretvoriti u napadno oruđe?

Tenkovi su izmišljeni kao sredstvo za probijanje protivničkih linija i osvajanje terena. Međutim, u Ukrajinskom ratu tu svoju funkciju su potpuno izgubili. Pobijedili su ih mali jeftini dronovi. Kako bi se zaštitili od dronova na tenkove su počeli ugrađivati mreže kao zaštitu, ali i to su probili izvidnički dronovi koji u realnom vremenu topništvu javljaju točnu lokaciju tenkova, te ih topništvo uništava. Jedini način da se zaštite je da se kreću vrlo brzo, ali tada lagano ulijeću u minska polja, ili u protivničku zasjedu. Radi toga su se tenkovi pretvorili u pokretno topništvo, na način da se većinu vremena skrivaju u natkrivenim zaklonima, povremeno izađu van i ispale nekoliko projektila, te se brzo vraćaju u zaklon.

Tenkovi bi mogli ponovno postati napadačko oruđe ako bi ugradili na sebe rotacijske alate koji zemlju, raslinje i kamenje bacaju u vis, te tako stvaraju oblak koji skriva tenk. Ovakav alat koji se koristi u poljoprivredi za frezanje tla trebalo bi u graditi ispred tenka, a brza rotacija bi trebala ići tako da zahvaća tlo odozdo i baca ga u vis nekoliko metara. Pri tome bi se stvorio oblak sastavljen od prašine, sitnog raslinja i sitnih čestica tla. Pri ovakvom radu freza bi uništavala i postavljene mine. Noževi na frezi bi morali biti elastični kako bi što više tlo bacili u vis, a morali bi biti i lako zamjenjivi ako se istroše, ili ako ih uništi neka ukopana mina. Ispred noževa bi trebala postojati velika ploča koja bi odbačene čestice tla usmjeravala prema gore i unatrag, kako čestice tla ne bi ulazile u cijev tenkovskog topa. Kako čestice tla ne bi ulazile u cijev topa na vrhu cijevi bi trebalo ugraditi poklopac sa malim servo motorom, koji bi se daljinski iz kupole otvarao prije gađanja.

Freza bi morala imati više vrsta noževa koji se mogu lako zamijeniti ovisno, o tlu. Za mekano tlo i pijesak trebalo bi koristi jednu vrstu noževa, za kamenito to drugu vrstu noževa, a za gusto raslinje treću vrstu noževa.

Pri kretanju tenka on bi postao nevidljiv za protivnika koji bi vidio samo gusti oblak prašine. Kako bi posada u tenku mogla vidjeti kuda ide i ciljati trebalo bi na kupolu tenka postaviti periskop koji se daljinski, iz kupole može dići nekoliko metara u vis, iznad oblaka prašine. Na vrh toga periskopa bi trebalo smjestiti dnevnu i IC kameru, te uređaje za ciljanje.

Ovako zaštićen tenk protivnik bi mogao vidjeti kao oblak kroz koji bi ga mogao vrlo neprecizno gađati samo pancirnim zrnima. Kod gađanja kumulativnim projektilima granata bi udarila u neku leteću česticu tla i tako se aktivirala nekoliko metara od tenka, te bi on ostao neoštećen. Osim toga na tenku bi se nalazio debeli sloj zemlje koja bi dodatno štitila posadu. Pri kretanju po noći protivnik ne bi mogao vidjeti ni oblak prašine zato što prašina zaustavlja i dnevno svijetlo ali i IC zračenje od motora tenka. Radi toga bi se ovako zaštićeni tenkovi po noći mogli vidjeti kao oblak prašine samo sa aktivnim IC kamerama koje na taj način otkrivaju svoj položaj te i same mogu biti uništene. U oblaku prašine bi se mogla sakriti i pješadija koja bi se mogla sigurnije kretati iza tenkova po tragu očišćenom od mina. Pri tome bi kod sukoba mogli leći u plitki rov koji tenk ostavlja iza sebe, te tako izbjeći vlastito stradavanje.