Kako unaprijediti komunikacijske aplikacije poput Vibera, WotsAppa i sličnih?

Pojavom komunikacijskih alata za mobitele stvorila se mogućnost sigurnijeg, bržeg i jeftinijeg prijenosa poruka, nego što je to govorom preko mobilnih operatera, razmjenom SMS poruka, ili slanjem E-meil poruka.

Većina novih komunikacijskih alata se prenosi preko interneta putem bežične WIFI veze te su razmjene poruka samim time besplatne.

Prenose se pisane poruke, slike, kratki filmovi ili linkovi na razne web adrese.

Većina ovih novih alata imaju i zaštitu od prisluškivanja kriptiranjem podataka kako poruke ne bi mogao skidati netko kome one nisu namijenjene.

Korisnici su u početku ove alate počeli koristiti kao medij za sigurno slanje povjerljivih informacija, ali su ih vrlo brzo počeli upotrebljavati i u druge svrhe. Kreiranjem grapa za grupne razgovore stvoren je moćan alat za brzu i trenutnu razmjenu mišljenja unutar raznih timova, prijateljskih, poslovnih, političkih ili društvenih. Neke grupe su se vrlo brzo pretvorile u medij za plasiranje ideja, mišljenja i stavova, te promoviranje nečega što su korisnici vidjeli, ili sami napisali na nekim drugim društvenim mrežama.

Ovi komunikacijski alati bi mogli preuzeli dio tržišta od samih društvenih mreža, uz male nadogradnje postojećih aplikacija. Za to bi bilo potrebno korisnicima omogućiti kreiranje dva tipa grupa.

Prvi tip bi bile zatvorene grupe kod kojih bi ostala pravila kao kod sadašnjih grupa, to jest zaštićene i kriptirane poruke bi se slale svim članovima grupe i nitko drugi u njih ne može imati pristup.

Drugi tip bi bile otvorene grupe u kojima bi poruke mogli razmjenjivati članovi grupe, dok bi drugi korisnici mogli pratiti razmjenu poruka u pojedinim ovakvim grupama. Kod ove vrste grupa svaki član grupe bi morao imati mogućnost pojedinim svojim kontaktima iz imenika dozvoliti ulaz u vlastiti mobitel gdje bi ti kontakti mogli čitati i gledati sve poruke koje su razmijenjene u toj grupi. Korisnik bi mogao nekim kontaktima omogućiti pogled u samo neke grupe, dok bi drugima mogao omogućiti pogled u neke druge grupe. Kako bi se ova dodjela ovlasti olakšala u imeniku kontakata bi trebala postojati podjela kontakata prema vrstama kao što su; članovi obitelji, prijatelji, osobna poznanstva, poslovni partneri, društveni kontakti, korisni kontakti, ili druge proizvoljne vrste kontakata. Na taj način korisnik bi mogao čitavu vrstu kontakata ovlastiti za ulazak u njegov mobitel, te pogled u poruke razmijenjene kroz pojedine grupe. Kada korisnik neke otvorene grupe nekom svom kontaktu dozvoli pogled u ovakvu otvorenu grupu taj korisnik bi o tome dobio poruku u aplikciju, te bi se naziv te grupe trebao automatski ažurirati u posebnom imeniku grupa. U ovom imeniku nalazili bi se nazivi svih grupa sa imenom onoga tko ih je stavio u grupu. Po boji bi se mogli razlikovati tipovi grupa.

Prvi tip grupe bi bile zatvorene grupe u kojima vlasnik mobitele može sudjelovati u raspravama i razmjeni poruka.

Drugom bojom bi bile označene otvorene grupe u kojima je vlasnik član grupe sa pravom sudjelovanja.

Trećom bojom bi bile označene grupe u kojima vlasnik mobitele može samo pratiti rasprave i izmjenu poruka preko onoga tko mu je dozvolio pogled u grupu.

Kontakti, to jest vanjski članovi grupe koji imaju samo pravo pogleda na neku grupu ne bi dobivali zvučne ili svjetlosne signale kada je u neku grupu stigla nova poruka, već bi sami odlučivali hoće li pogledati poruke i rasprave koje se odvijaju u pojedinim otvorenim grupama koje imaju na popisu i koje mogu pogledati kada to požele. Ovo ne bi mogli učiniti samo kada je vlasnik mobitela koji im je dozvolio pogled u grupu isključio svoj mobitel, ili mu je baterija blizu minimuma, ili nije priključen na WiFi.

Na ovaj način korisnici pojedinih mobilnih aplikacija za razmjenu poruka bi dobili puno širu publiku za ono što rade i pišu u svojim otvorenim grupama.

Interes korisnika za ovo je dvojak.

S jedne strane im je interes što više proširiti poruke koje žele podijeliti, a sa druge strane im je interes što više ograničiti broj onih koji mogu uzeti grupne poruke sa njihovih mobitela, stoga što se time smanjuje trajanje baterija.

Korisnik sam mora odlučiti koji interes mu je važniji.

Kod dozvole pogleda svojim kontaktima svaki korisnik može pravo pogleda u neku grupu dodjeljivati pojedinačno pojedinim svojim kontaktima, ili grupno svim kontaktima koje je grupirao u različite vrste kontakata.

Na ovaj način svaki vlasnik mobitela bi mogao pratiti aktivnosti svih svojih kontakata koji su mu odobrili praćenje, baš kao što se to radi na društvenim grupama. Time bi aplikacije na mobilnim telefonima za razmjenu poruka manjoj grupi poznanika postali alati za puno širu promociju vlastitih ideja, mišljenja ili stavova, te bi oduzeli znatan dio tržišta Feysbuku, Twiteru, TikToku, Instagramu i drugim društvenim mrežama, čime bi se znatno smanjio i njihov monopolski utjecaj na društvene stavove ljudi širom svijeta.

Neki ovakvi komunikacijski alati su objavljeni kao open-sourece alati, te bi se na podlozi takvih aplikacija mogla dodati ovakva poboljšanja u cilju slabljenja prevelikoga utjecaja velikih društvenih mreža.

Ostale moje tehnološke analize i  inovacije su prikazane u ovoj knjizi.