Kako vatru i požare ugasiti zrakom?

Posljednjih godina, požari u prirodi širom svijeta su sve veći i sve češći.

Rezultat je to, ponajviše sve manjeg broja stoke na ispaši, sve manje divljih životinja koje jedu travu, žbunje i nisko granje, te sve veće koncentracije stanovništva u gradovima. Broj ljudi u ruralnim krajevima sve je manji, te se nema tko brinuti za čišćenje šuma.

Kada se zapali suha niska trava, šikara i šuma to je lako ugasiti ako nema vjetra i ako ima tko gasiti požar.

Ako nema gasilaca vatra se širi dok ima što gorjeti.

Kako bi se vatra počela gasiti u samim počecima požara potrebna je promatračka služba koja će na vrijeme uočiti požar.

Najefikasnija promatračka služba je kombinacija ljudi i tehnike.

Veliki napredak je upotreba dronova sa senzorima koji mogu uočiti vatru kod samog nastanka.

Ovakvi dronovi mogu letjeti u trenutcima kada postoji velika opasnost od požara, dok u ostalim dijelovima godine ne moraju letjeti. Najveća opasnost je kada postoji velika opasnost od požara, a istovremeno puše i jak vjetar.

Ako puše vjetar požar je puno veći, puno opasniji i puno brže se širi.

Požar je najlakše ugasiti avionima poput kanadera, ali oni mogu raditi samo dok vjetar puše do određene brzine. Kada je vjetar previše jak, ili po noći avioni ne mogu raditi.

Požar se može gasiti i sa zemlje upotrebom vozila cisterni koje gase vodom.

Manje požare pri vrlo slabom vjetru gasi se i ručno uz pomoć malih rezervi vode koje vatrogasci nose na leđima, te upotrebom alata kao što su lopate, ili granje kojima se udara žar i tako gasi vatra.

Da bi se žar ugasila potrebno je žar ohladiti ispod točke paljenja, ili prekinuti dovod kisika do žara.

Prekid dovođenja kisika do žara koristi se uglavnom u zatvorenim prostorima, ili automobilima gdje se vatra gasi pjenom.

Na otvorenom prostoru, ili raznim radionicama gdje ima ulja ili električnih uređaja na vatru se često baca pijesak ili zemlja kako bi se prekinuo dovod kisika.

Kod gašenja hlađenjem hladilo je voda, ali žar se može ohladiti i zrakom.

Struja zraka do određene brzine podstiče požar pošto dovodi kisik do žara, ali kod vrlo brze struje zraka zrak brže hladi žar nego što nastaje toplina. To se vidi kod paljenja logorske vatre. Ako lagano pušemo u zapaljeno sitno granje raspiriti ćemo vatru, ali ako previše snažno pušemo ugasiti ćemo ju.

Vatra i žar se može hladiti puhalicama za zrak koje se obično koriste za otpuhivanje lišća sa pločnika i cesta.

Sa ovakvim puhalicama jedan vatrogasac može gasiti zrak satima, dok sa vodom iz naprtnjače može gasiti nekoliko minuta dok ne potroši zalihe vode.

Kako bi se moglo prići vatri potrebno joj je prići sa strane od koje puše vjetar. Kada nema vjetra moguće joj je prići sa svih strana. Ako vjetar puše prema vatrogascima vatru je moguće gasiti samo tako da se upali nova vatra prema vatrenoj fronti, te tu novu vatru odmah ugasiti sa strane vatrogasaca. Na taj način se stvara barijera izgorenog prostora preko koje vatrena fronta ne može preskočiti. Kako bi vatrogasci mogli gasiti požar pri slabom vjetru i sa strane na koju puše vjetar moguće je produžiti cijev na puhalici za zrak, kako bi vatrogasac bio nekoliko metara udaljen od vatre.

Ovaj način gašenja vatre zrakom u zatvorenim prostorima je ograničen pošto bi došlo do snažnog kruženja zraka unutar samog prostora. Puhalica bi počela uvlačiti sam vrući zrak iz prostora, te ne bi bilo hlađenja žara.

U zatvorenom prostorima hlađenje zrakom moguće je samo ako se zrak uvlači izvan prostora, a vatrogasac dugačku cijev vuče sa sobom u prostor, kao što vuče crijevo sa vodom. Razlika je u tome što je crijevo sa zrakom puno lakše nego crijevo sa vodom.

Ostale moje tehničke analize i inovaciju mogu se naći ovoj knjizi.