Kotrljajuća zaštita tenkova i oklopnih vozila

Tenkovi su pokretni topovi koji imaju za cilj brzo prodrijeti na neprijateljski teritorij i svojom vatrom uništiti što više neprijateljskih borbenih sredstava i ljudstva.

Oklopna vozila imaju za cilj što brže doći do borbene linije, te što više ljudstva prevesti do borbe.

Obje ove vrste vozila nastoje debelim oklopom zaštititi posadu od protivničke vatre koja dolazi od naprijed, sa strane, ili odozgor.

Kako probojna moć protuoklopnih sredstava raste tako se sve više ulaže i u zaštitu tenkova i oklopnih vozila. Osim debljih čeličnih ploča na tenkove se stavljaju i eksplozivne ploče koje smanjuju učinkovitost kumulativnih udara. Ali ni to ne pomaže kod sve jačih raketnih projektila. Pojavom dronova tenkovi i oklopna vozila sve su više ugrožena napadom odozgo, te se stoga sve više na tenkove i oklopna vozila sa gornje strane postavljaju nadstrešnice od čeličnih mreža koje imaju zadatak aktivirati neprijateljski projektil što dalje od oklopa. Ovakve mreže, osim toga mogu skriti i profil vozila kako bi ga se što teže prepoznalo.

Kako bi se na isti način tenk ili oklopno vozilo zaštitili sa prednje strane i sa bokova moguće je iskoristiti velike valjke koji mogu imati više funkcija. Ovakvi valjci bi se kotrljali po tlu poput tanjurača kojima traktori usitnjavaju i ravnaju zemljište. Pri tome bi aktivirali protupješačke i protuoklopne mine, štitili bi ljude iza vozila od gelera, a također bi vozilo i ljude unutar vozila štitili od udara protivničkih projektila.

Ovakav zaštitni sustav bi trebao imati veći broj oko 2 metra visokih i oko jedan metar širokih valjaka koje bi vozilo guralo ili vuklo, a oni bi svojom težinom pritiskali tlo.

Sustav bi se sastojao od tri elementa.

Prvi element koji bi se postavljao ispred tenka ili oklopnog vozila bi imao najmanje 5 valjaka postavljenih tako da im se tragovi na tlu djelomično preklapaju, što se vidi na slikama gore.

Druga dva dijela bi služila za bočnu zaštitu. Prilikom vožnje do bojišta ova dva djela bi se postavljali iza vozila koje bi ih vuklo cestom, što se vidi na Sl. 1.a. sa pogledom odozgo i Sl. 1.b. sa pogledom sa strane. Nakon dolaska na bojište ovi bočni dijelovi bi se postavljali sa obje strane vozila, što se vidi na Sl. 2.a. odozgo i Sl. 2. b. sa strane.

Ovakav sustav prednje i bočne zaštite ne bi trošio puno energije zato što se oslanja na tlo i kotrlja se po njemu. Kao valjci bi se mogle koristiti i stare otpadne gume i felge velikih radnih strojeva, ili traktora dimenzija od 1,8 do 2 metra visine i do 1 metar širine. Ovakve velike gume su dovoljno velike i teške da aktiviraju sve vrste mina, ali se zahvaljujući svojoj veličini pri tome ne bi raspale. Na njima bi kod aktiviranja protuoklopne mine nastalo veliko oštećenje, ali bi se i dalje mogle kotrljati. Tek nakon nekoliko eksplozija bi ih trebalo zamijeniti.