Mobilni bunker kao samostalni borbeni punkt

Bunkeri su vojni objekti koji štite od protivničke vatre, granata i eksplozija. Svrha im je zaštititi ljude i opremu koji se nalaze u bunkeru.

U II svjetskom ratu Nijemci su imali male mobilne bunkere u kojem je 1 osoba mogla stajati i pucati.

Danas mnoge vojske koriste ojačane kontejnere kao mobilne zemunice za boravak vojnika u njima. Ali ti kontejneri ne služe kao borbena sredstva, već za odmor. Današnja oklopna vozila su dovoljno jaka da mogu izdržati pješačku vatru, ali ona nisu namijenjena za ukopavanje.

Bunkeri se najčešće izrađuju na mjestu izgradnje. Zemlja, pijesak, ili kamenje im je dodatna zaštita. Sam bunker mora biti dovoljno čvrst da izdrži eksploziju u neposrednoj blizini.

Pošto se bunkeri ne mogu uvijek izgraditi dovoljno brzo svaka vojska bi trebala imati određeni broj mobilnih bunkera koji se mogu brzo dovesti do mjesta ukopavanja.

Kako bi bunker bio jeftin poželjno je za izgradnju upotrijebiti armirani beton umjesto čelika.

Kako bi bio dovoljno čvrst u beton se trebaju staviti staklena vlakna, čime se dobiva fiber beton.

Kako bi bio dovoljno lagan bunker ne mora imati dno i donji dio stranica. Dovoljno je da ima krov, gornji dio stranica, te metalna vrata.

Spoj sa točkovima treba biti pomičan kako bi se bunker mogao dići kod transporta, a spustiti na borbenom položaju.

Veličina bunkera bi trebala biti dovoljno velika da 2 čovjeka unutra leže, a jedan promatra okolinu.

Time je bunker spodoban djelovati kao samostalan borbeni punkt.