Ploveće aerodrome, takozvane nosače aviona imaju samo najveće svjetske sile. Razlog tome je vrlo visoka cijena tih nosača zrakoplova na koje slijeću samo vojni avioni.
Civilni nosači zrakoplova ne postoje pa stoga mali civilni avioni mogu, tamo gdje nema aerodroma slijetati samo na vodu(hidroavioni) ili na male livade.
Kada bi postojali montažni ploveći aerodromi koji se na brzinu mogu postaviti na nekoj lokaciji, blizu nekog otoka bez ravnih površina, tada bi postojala mogućnost najma takvih brodova na određeno potrebno vrijeme. Cijena takvog najma bila bi puno manja nego izgradnja novog aerodroma na najbližem kopnu.
Ovakav aerodrom bi se sastojao od više lako i brzo sklopivih dijelova koji se po potrebi mogu sastaviti i rastaviti. Pojedini dijelovi bi se mogli ekonomski koristiti i u dijelovima, a i kada su sklopljeni u jedinstvenu cjelinu.
Najvažniji dijelovi ovakvog aerodroma su brodovi nosači(1) koji bi se proizvodili serijski, te bi stoga bili vrlo jeftini.
Na dva ovakva broda nosača(1) bi se postavljala platforma(2) čime bi se dobio veliki katamaran na koji bi mogli slijetati helikopteri. Sama platforma bi se mogla sastojati od više sklopivih dijelova kako bi se lakše postavljala na brodove nosače(1). Platforma(2) bi se sa brodovima nosačima povezala preko velikih snažnih opruga(5) koje bi smanjivale udare velikih valova u brodove nosače(1) kako se ti udari ne bi prenosili na platformu(2).
Veći broj ovakvih velikih plovećih katamarana bi dolazio na mjesto postavljanja plovećega aerodroma, te bi se tu slagali u jedinstvenu cjelinu. Pri tome bi se jedan katamaran pramcem postavljao na krmu drugog katamarana, pri čemu bi se platforme morale međusobno spojiti. U trenutku spajanja more bi moralo biti bez velikih valova, a visinsko poravnanje bi se vršilo povećanjem ili smanjenjem vodenog balasta u brodovima nosačima(1). Platforme(2) bi se čvrsto povezivale na dva mjesta, na mjestu gornje palube(3) i na mjestu donje palube(4) kako bi spojene gornje palube činili jednu ravnu cjelinu bez velikog svijanja pod djelovanjem valova.
Na gornju palubu(3) bi slijetali avioni, a donja paluba(4) bi služila za skladištenje manjih aviona ili tereta.
Kako ne bi došlo do pucanja ovih veza između pojedinih platformi pri jakim valovima amortiziranje udaraca bi vršile opruge(5) na kojima stoje pojedine ploveće platforme(2). Na spojevima između pojedinih platformi dovoljna bi bila tek manja elastična gumena brtva koja bi dozvoljavala tek sitne pomake radi sprječavanja zvukova kod trenja, te radi omogućavanja malog svijanja ove višedijelne aerodromske piste.
Svi brodovi nosači(1) bi morali imati mogućnost daljinskog upravljanja motorima i drugim sustavima kako bi se svima njima upravljalo sa jednog mjesta kada su spojeni, a kada su rastavljeni svaki brod bi imao svoju upravljačku kabinu.
Na ovakav aerodrodrom bi mogli slijetati i veliki avioni, što ovisi o tome koliko je kataramana spojeno u jednu cjelinu. U slučaju potrebe ovakav ploveći aerodrom bi mogao služiti i kao privremeni brodski dok postavljen uz neku obalu gdje na brzinu treba biti istovarena, ili ukrcana velika količina tereta.
Najveću upotrebu ovakvi montažno modularni aerodromi, ili ploveći dokovi bi imali na mjestima u morima i oceanima gdje na brzinu treba obaviti velike logističke poslove, nakon čega bi se premještali na drugu lokaciju. A njihova veličina bi ovisila o potrebama. Tamo gdje se sve može prebaciti velikim helikopterima dovoljan bi bio jedan ovakav katamaran, a tamo gdje je potrebno slijetanje velikih aviona bilo bi potrebno spajanje više desetaka brodova sa platformama.
Oznake
Izdvojeni tekstovi