Od kakvog građevnog materijala bi se mogle graditi nastambe na mjesecu?

Na zemlji se mnogi materijali koriste u građevinarstvu. Neki materijali poput drveta se jednostavno uzimaju iz okoline, dok se neki materijali proizvode u velikim tvornicama cementa, opeke, ili željeza.

Na mjesecu takve tvornice ne postoje. Donijeti materijal sa zemlje previše je skupo. Zbog toga će se samo prve najnužnije nastambe moći donijeti sa zemlje, dok će se materijal za sve kasnije morati pronaći u okolini.

Na mjesecu nema vode u većim količinama pa se ne može praviti beton. Nema ni drveta pa se ni drvo ne može koristiti. Jedini dostupan materijal je prašina, pijesak i stijene sa mjesečeve površine. Od toga je iskoristiv kamen, pijesak ili prašina od kvarca, sode i vapnenca, a mogu se iskoristiti i neki drugi oksidi.

Ovi materijali bi se mogli iskoristiti za proizvodnju staklenih niti koje bi mogle poslužiti kao osnovni građevinski materijal na mjesecu. Za ovakvu proizvodnju bilo bi potrebno na mjesec dopremiti tri vrste robota, na lokaciju gdje ima dovoljno sirovina za proizvodnju stakla. Svaki robot bi morao imati aplikacije koje mu omogućuju samostalan rad i proizvodnju onoga za što su namijenjeni. A za samostalni rad potrebno ih je opskrbiti i sa mnogim senzorima od kojih svaki mora imati i rezerve kako bi se moglo raditi i u slučaju kvara određenog postotka senzora.

Prva vrsta robota bi bili samostalna pokretna vozila sa velikom površinom fotoćelija koji bi proizvodili električnu energiju za potrebe drugih robota.

Druga vrsta robota bi bili rudarski roboti koji bi uzimali potrebnu prašinu, pijesak i stijene sa tla, te u svojoj unutrašnjosti električnom energijom taliti i proizvoditi tanke staklene niti. Ove niti bi se namotavale na kolute koje bi uzimali roboti pauci, a energiju za rad bi dobivali od prve vrste robota koji proizvode električnu energiju.

Treća vrsta robota su roboti pauci koji bi uzimali kolute sa staklenim nitima te ih koristili ka materijal za izgradnju raznih nastambi i drugih objekata. To bi radili postavljanjem staklenih niti u različitim smjerovima, te međusobnim varenjem pojedinih niti koje se dodiruju. Varenje bi se obavljalo laserima, a energiju bi dobivali od prve vrste robota koji proizvode električnu energiju.

Međusobnim lijepljenjem staklenih niti mogli bi se stvarati zidovi određene debljine u ravnim, ili zaobljenim oblicima. Kada se stvore određene prostorije u obliku okruglih iglua, hodnika unutrašnja i vanjska površina zidova bi se morala zagladiti potpunim sljepljivanjem staklenih niti koje se nalaze na površini. Nakon toga bi se u takve objekte mogao pustiti zrak, a zidovi bi morali biti dovoljno debeli i jaki kako bi mogli izdržati pritisak zraka od 1 bara sa unutrašnje strane. Svi objekti bi morali imati najmanje dvoja vrata sa komorom između njih iz kojih bi se usisavao zrak kad se ulazi ili izlazi iz objekata. Sami zidovi bi djelomično propuštali svjetlost, te stoga ne bi bili potrebni prozori.

Pošto bi ovakvo staklo izrađeno od staklenih niti bilo vrlo otporno na lomove od njega bi se mogli izrađivati i razni drugi objekti kao što vrata, kvake, veće posude, veći alat i slično. Sa zemlje bi se trebalo dovesti samo gumene ili plastične brtve za vrata, te alat koji mora imati puno veću čvrstoću.

A kako bi se na mjesecu mogla u ovakvim objektima proizvoditi i hrana trebalo bi nabaviti i četvrtu vrstu robota koji bi imali svoje fotoćelije i koji odlazili na polove gdje bi iz stijena i kratera uzimali led, te tu vodu dostavljali u ljudsku koloniju.