Pomorski, obrambeni spasilački dronovi

Dronovi su najčešće poznati kao bespilotne letjelice. Pojavili su se prije pedesetak godina kao igračke, a prije tridesetak godina su se počeli koristiti i za potrebe zračnog izviđanja. Zadnjih desetak godina sve se više koriste i kao borbeni sustavi. Takvi borbeni sustavi su u zadnjem ratu između Azerbejđana i Armenije odigrali presudnu vojnu ulogu.

Postoje i podvodni dronovi, a to su najčešće male besposadne podmornice koje služe za snimanje morskog dna, vodenog života, ili za vađenje vrijednih predmeta sa dna.

Međutim, pomorski dronovi bi se mogli koristiti i za zaštitu brodova sa posadom, bilo od bilo od gusara, bilo od terorističkih napada, bilo od vojnih napada sa protivničkih brodova, podmornica ili aviona.

Vojne borbene brodove, ili brodove za vojnu logistiku se najčešće napada bočno sa podmornica torpedima, ili iz aviona raketama koje lete vrlo nisko iznad vode. Od ovakvih napada se veliki brodovi najčešće štite ploveći u grupi. Pri tome manje skupi brodovi plove bočno od najvrednijih brodova i tako ih štite od bočnih napada.

Na isti način brodovi bi se mogli štititi i pomorskim dronovima.

Jedna najjednostavnija mogućnost je prikazana na gornjoj slici.

Ova bezposadna plovila bi u svojoj suštini bile dugačke cijevi(1) koje bi sa samostalnim pogonom samostalno plovila lijevo i desno od broda koji štite. Dužina ovog plovila bi trebala biti jednaka matičnom brodu koji se štiti, ili malo duža od njega. Na taj bi način na sebe preuzimali udare protivničkih torpeda ili niskoletećih raketa. Kako pri tome ne bi bile potopljene ove ploveće cijevi bi trebale biti podijeljene u veći broj odjeljaka. Ako se jedan odjeljak napuni vodom ostali će i dalje plovilo držati iznad vode.

Pogon bi se sastojao od nekoliko dizel agregata koji proizvode električnu energiju i koji su postavljeni u nekoliko udaljenih odjeljaka. Na taj bi način plovilo imalo energiju čak i kada se neki odjeljak sa dizel agregatom potopi vodom. Električna energija bi pokretala elektromotore sa elisom(4). Ovakav pogon bi se mogao nalaziti na kraju cijevi, a moglo bi ih se nekoliko postaviti i cijelom dužinom kako bi lakše manevrirali i držali potrebnu udaljenost od matičnih brodova koje štite.

Ova dugačka cijev(1) sa donje strane trebala imati pričvršćenu dugačku čeličnu ploču(2) koja bi izgledala kao donja peraja kod riba. Ova dugačka čelična ploča(2) bi se u dubinu trebala protezati jednako kao što je i gaz matičnoga broda.

Sa gornje strane ova dugačka cijev(1) trebala imati postavljenu čeličnu mrežu(3) koja bi sprječavala niskoleteće rakete da udare u matični brod. Otvori na ovoj čeličnoj mreži(3) bi trebali biti manji nego što je promjer najmanjih raketa koje mogu oštetiti matični brod.

Na ovaj način ovaj ploveći dugački pomorski dron bi štitio brodove od udara torpeda i niskoletećih raketa, ali bi on mogao imati i druge mogućnosti.

Na gornju stranu ove dugačke cijevi(3) bi se mogli postaviti protuavionski mitraljezi kojima bi se upravljalo daljinski sa matičnog broda, a služili bi kao dodatna vatrena podrška matičnom brodu.

Ovaj ploveći dron bi također mogao služiti i za spašavanje posade u slučaju kada matični brod ipak bude pogođen. Na svakom odjeljku ove dugačke cijevi(1) bi se mogao nalaziti otvor koji se može otvarati iznutra i izvana. U slučaju potonuća matičnog broda posada bi mogla kroz te otvore ući u ovu dugačku cijev(1) i tako se spasiti. Zbog toga bi u svakom odjeljku ovog pomorskog drona morala postojati mala zaliha vode i hrane kao kod spasilačkih čamaca. Posada bi se mogla spasiti čak i ako bi nekoliko odjeljaka bilo potopljeno, ulaskom u preostale odjeljke. Kako bi se u tom slučaju povećala nosivost ove ploveće dugačke cijevi(1) posada bi morala imati mogućnost da od dugačke cijevi(1) odvoji čeličnu mrežu(3) sa gornje strane i dugačku čeličnu ploču(2) sa donje strane. Na taj način bi se povećala nosivost i brzina kretanja ovih plovećih dronova koji bi se ulaskom posade u njih pretvorili u dugačke spasilačke čamce.

Ostale moje inovacije su prikazane u ovoj knjizi.