Problemi razvoja inovativnog gospodarstva u Hrvatskoj

Problemi razvoja inovativnog gospodarstva u Hrvatskoj
49
2
1

U današnjoj globalnoj svjetskoj konkurenciji opstati može samo onaj tko je po kvaliteti i cijeni "svjetski prvak" u onome što radi. Na konkurentnost utječe više faktora koje možemo podijeliti na probleme unutar samih poduzeća, te na probleme u poslovnom, socijalnom, obrazovnom i političkom okruženju.

Poneki, rijetki inovativni proizvođači mogu inovirati svoju tehnologiju i proizvode, mogu racionalizirati proizvodni proces i organizaciju, ali ne mogu utjecati na neracionalnosti u okruženju. To mora učiniti politika.

Tehnološke inovacije

Za tehnološke inovacije imamo dovoljno inovatora i znanstvenika, ali ne znamo pretvoriti ideje u proizvod. Naši inovatori rado odlaze na svjetske izložbe inovacija gdje ih već prvog dana obiđu razni industrijski agenti koji sve snime. Nakon toga dolaze organizatori sa vrećom medalja koje "šakom i kapom" nagrađuju sve što tehnološki može funkcionirati. Kad se naši inovatori, veseli zbog dobivenih medalja vrate kući uslikaju ih mediji koji ih vide kao sportaše koji su pobijedili u nekoj sportskoj disciplini. I to je kraj.

U ozbiljnim državama to je tek početak, bitno je ideju pretvoriti u proizvod.

Kako bi se inovacije mogle pretvoriti u industrijske proizvode potrebno je udružiti inovatore, znanstvenike i poduzetnike, osnovati razvojne institute u kojima bi se ideje razvijale, te stvoriti rizične fondove iz kojih bi se to sve financiralo.

Organizacijske inovacije i racionalizacije unutar poduzeća

Za organizaciju poduzeća odgovorna je uprava i ona mora u svakom trenutku voditi kalkulacije troškova, te nabavu, proizvodnju, prodaju i ostale funkcije stalno racionalizirati kako bi postizali na nivou poduzeća najniže troškove po jedinici proizvoda. Svaka promjena u okolini, kao i svaka promjena u tehnologiji zahtijevaju ponovnu prilagodbu organizacije u cilju optimalizacije troškova. Mnogi direktori za to nisu sposobni, a odgovornost za to snose vlasnici koji su ih postavili na rukovodeća mjesta. Ako je vlasnik ujedno i rukovodilac tada uspjeh poduzeća ovisi isključivo o njemu.

Problemi u domaćem okruženju

Hrvatsko društvo je 20 godina nakon pada komunizma još uvijek opterećeno shvaćanjima iz bivšeg sustava. Državni službenici na poduzetnike gledaju kao na krave koje treba dobro "musti", dok obični ljudi, zavedeni ljevičarskim medijima, na njih gledaju kao na one što su su sve opljačkali. Istina je kako jedino poduzetnici mogu zaposliti nezaposlene, a da bi to mogli treba im sa leđa skinuti mnoge utege.

Kod osnivanja novih poduzeća potrebno je osigurati jeftiniji najam prostora. U vlasništvu propalih poduzeća i banaka nalazi se vrlo velika količina nekretnina izvan upotrebe. Država bi takvim nelikvidnim poduzećima, trebala omogućiti da porez plate u nekretninama, a onda bi sve svoje neiskorištene nekretnine trebala što jeftinije iznajmiti, ili prodati. Bolje je nekretnine iznajmiti obrtnicima i proizvodnim poduzećima besplatno, kako bi plaćali režije i održavali zgrade, nego prostor držati prazan.

Prve tri godine sva proizvodna poduzeća bi morala imati porezne olakšice.

Osim toga, u usporedbi s velikim poduzećima i osobito multinacionalnim kompanijama, nova mala poduzeća imaju vrlo težak pristup kreditima, sigurnim dobavljačima, robnim lancima i kupcima. Kako bi im se olakšali svi ti problemi mala poduzeća bi morala imati nekakvu dodatnu prednost. Kao zaštitu od velikih multinacionalnih korporacija male proizvođače i male trgovce trebalo bi izuzeti iz sustava PDV-a dok im je godišnji prihod manji od 300.000 eura.

Korupcija

Kod poduzetnika kojima dobro ide najčešće rado zalaze i porezne inspekcije, ponekad zato što tamo mogu nešto naplatiti, a ponekad jednostavno zato da nešto zarade u "fušu".

Korupcija je kod nas stvar prilike. Velika većina državnih službenika je spremna uzeti mito ako se radi o privlačnom iznosu i ako su sigurni kako neće biti uhvaćeni. Pri tome su spremni ucjenjivati, ili zavlačiti sa izdavanjem dokumenata na koji poduzetnici imaju sva prva, ali ih ne mogu dobiti pošto ih neki službenik drži u ladici dok mu se ne plati da ih riješi. Jedini način za smanjenje ove vrste korupcije je smanjiti broj "prilika". Broj raznih obrazaca i dozvola potrebno je smanjiti na minimum, potrebno je propisati vrijeme za njihovo donošenje, uz prijetnju otkazom, a pravo na diskrecijsko mišljenje, ili "stručno" mišljenje potrebno je smanjiti na minimum. Poreznike i druge inspekcije potrebno je češće slati onima koji ne plaćaju plaće, dobavljače i porez nego kod onih koji redovito plaćaju. Cilj poreznika ne smije biti: "uzmi gdje ima", već cilj treba biti uklanjanje nesposobnih iz tržišne konkurencije.

Zaštita sitnih dioničara

Problem je i to što veliki ulagači vrlo lako varaju male dioničare. Kada se udruže poduzetnici sa inovatorima obično je inovator onaj koji ima puno manji udio u vlasništvu pa ga većinski vlasnik vrlo lako može prevariti. To rađa nepovjerenje i strah od otkrivanja svih detalja inovacije, a bez toga nije moguća uspješna suradnja na razvoju inovacije. Kako bi se to spriječilo potrebna je i puno jača zaštita sitnih dioničara od prebacivanja dobiti na druga povezana poduzeća u vlasništvu većinskog dioničara (dobavljačima preko viših cijena i kupcima preko nižih cijena). Zaštitu sitnih dioničara bi trebala po službenoj dužnosti kontrolirati posebna policija koja bi također kontrolirala, ulazne račune (provjera dali je račun izdalo poduzeće koje plaća PDV- nepostojeća i blokirana poduzeća ne plaćaju PDV pa se vara na predporezu), provjeru zloupotrebe povlaštenih informacija (tko zna prije značajnih ugovora detalje može kupiti jeftinije dionice i kasnije ih skuplje preprodati, tko zna za izmjene urbanističkih planova može kupiti zemlju i skuplje je prodati.) Kod svih blokiranih poduzeća trebali bi provjeravati ulazne i izlazne račune i provjeriti eventualno izvlačenje novca. Ako postoje zloupotrebe blokirati svu privatnu imovinu odgovornih osoba i bliske rodbine.

Komore

Poduzećima bi trebalo omogućiti udruživanje u veći broj dobrovoljnih gospodarskih komora, dok obavezno članstvo u sadašnjim komorama treba ukinuti za sve koji uđu u neku drugu komoru. I komore bi trebale međusobno konkurirati, a na nivou države bi trebala postojati samo labava koordinacija svih komora. Stručne komore su često organizacije za zaštitu stručnog monopola postojećeg članstva u odnosu na mlade stručnjake, te je na tom području potrebno donijeti jasna pravila za stručno usavršavanje i stjecanje licenci.

Monopoli

Veliki trošak proizvodnim poduzećima su monopolska javna i komunalna poduzeća kojima se moraju vrlo skupo plaćati njihove proizvode i usluge. Kako bi se povećala konkurentnost proizvodnih poduzeća na svjetskom tržištu i ovakve ulazne troškove je potrebno što više smanjiti, a to je moguće potpunom demonopolizacijom tamo gdje je to moguće, a tamo gdje nije moguće monopolska poduzeća je potrebno natjerati na racionalnije poslovanje. Osobito im je potrebno zabraniti izmišljanje radnih mjesta na koja zapošljavaju rodbinu i prijatelje, pošto su to najveći izvori troškova, nakon čega obično povećaju cijene svojih proizvoda ili usluga. Kako bi se monopole natjeralo na tržišno ponašanje potrebno im je zakonom zabraniti bavljenje bilo kakvim drugim poslom osim njihove osnovne djelatnosti u kojoj imaju monopol, kako ne bi mogli rušiti cijene na sporednim djelatnostima, zahvaljujući zaradi ostvarenoj u monopolskoj djelatnosti.

Također bi ih trebalo zakonski natjerati na izdvajanje sporednih poslova u samostalna poduzeća, ili prepuštanje tih poslova privatnim poduzećima za održavanje, informatiku, čišćenje, zaštitu i td. Na taj način bi se iz bilanci izdvojenih poduzeća vidjelo gdje se ostvaruje dobit, a gdje gubitak, te bi prebacivanje troškova s jednog poduzeća na drugo povezano poduzeće bilo znatno teže.

Transport

Transportni troškovi su bitan faktor koji utječe na konkurentnost proizvođača, te je i te troškove potrebno smanjiti, osobito na autocestama, uvođenjem neke vrste vinjeta.

Državni resursi

Hrvatske šume koje kontroliraju 48 posto državnog teritorija morale bi dozvoliti slobodnu ispašu za krave, ovce i koze na svim svojim površinama, osim na parcelama sa mladim nasadima nižim od 5 metra. Ovime bi se smanjili troškovi održavanja šuma i troškovi gašenja požara a naši stočari bi postali konkurentniji na svjetskom tržištu mesa. Koncesija za ispašu bi se mogla uvesti tek kad broj stoke na ispaši dostigne prirodni optimum, ali ta koncesija nikada ne bi smjela biti veća od one koju plaćaju stočarski konkurenti iz Brazila, Novog Zelanda ili Australije.

Koncesije

Kako bi smo bolje iskoristili ono što imamo i kako bi naši proizvođači bili konkurentni na svjetskom tržištu koncesije za korištenje ne bi smjele biti veće nego u susjednim zemljama. Zaštita dobara mora biti usmjerena zaštiti od "kvarenja" a ne zaštiti od korištenja.

Zakonodavni okvir

Kod donošenja svih novih zakona potrebno je razmotriti utjecaj na konkurentnost simulirajući posljedice novih zakona i propisa, te javnom raspravom među poslodavcima i sindikatima.

Novac

Štediše koji na štednji imaju blizu 200 milijardi kuna potrebno je navesti na kupovinu dionica, obveznica, ili ulaganja u nova mala Start-ap poduzeća. Stimulirati ih treba poreznim olakšicama i kamatama na štednju.

Energija

Trebalo bi poticati i ulaganje u male obiteljske izvore energije na osamljenim mjestima kao što su vikendice, šumska i planinska svratišta, odašiljači i slični objekti koji nemaju priključak na mreže kako bi se omogućio ruralni razvoj. Investicije u nove male, kućne obnovljive energente i izvore trebalo bi znatno povećati, ali tako da se ugrađuju domaći dijelovi i oprema, kako bi se i u toku izgradnje postigla što veća zaposlenost.

Solarni kolektori za grijanje vode već danas su isplativi bez ikakvih državnih poticaja. Na području fotoćelija u perspektivi je nova efikasnija i puno jeftinija generacija savitljivih fotoćelija  koji će se moći postavljati na prozore i zidove, a rade i pri oblačnom vremenu, te će biti komercijalno isplativi bez državnih poticaja čim počne masovna proizvodnja.

Na području  malih obiteljskih vjetrenjača  naglo se razvijaju vjetrenjače koje rade već pri vjetru od 2 m/s, te mogu ostvariti puno veći broj radnih sati. Na području gdje ne postoji priključak na el., mrežu već danas su isplative, a daljnjim razvojem postati će znatno isplativije i na drugim mikro lokacijama s povoljnom vjetrovitošću.

Svu ovu opremu mogli bi proizvoditi domaći inovativni poduzetnici, a država bi kupcima takve opreme trebala osigurati dugoročne kredite sa minimalnim kamatama. Sa samo polovicom onog što je država dala za brodogradnju sve obiteljske kuće u Hrvatskoj mogle bi se opremiti obnovljivim izvorima energije, čime bi se energetska neovisnost države znatno poboljšala.

Monetarna politika bi morala kao svoj osnovni cilj postaviti punu zaposlenost.

Sudstvo

Dugo trajanje sudskih sporova, te veliki broj raznih nepotrebnih propisa i pravila velika je prepreka za ulaganja u proizvodnju. Sve zakone i propise potrebno je stalno preispitivati od strane neovisnih stručnih tijela sastavljenih od vrhunskih stručnjaka iz područja poduzetništva i znanosti.

Sudske procedure potrebno je također pojednostaviti, dok je potrebno promijeniti i kadrovsku politiku u državnim inspekcijama, tužiteljstvima i sudskim institucijama. Pravila napredovanja bi se morala promijeniti kako bi na sudačke funkcije mogli doći samo pojedinci sa bogatim i uspješnim iskustvom privatnih ili državnih odvjetnika, dok oni koji su većinu svojih sporova kao državni ili privatni odvjetnici izgubili ne bi smjeli postajati suci.

Javna potrošnja

Javna potrošnja je najveći generator potrošnje, a samim time i poreznih prihoda. Kako se javna potrošnja financira iz kredita i poreza koji smanjuju konkurentnost potrebno ju je maksimalno smanjiti. Tako bi se omogućilo poduzećima investiranje u nove proizvodnje i nova radna mjesta.

Metropolizam

Problem je i metropolizam, to jest pojava prevelike količine političke i gospodarske moći koncentrirane u glavnom gradu. Metropolizacija je jednako opasan za opstanak države kao i regionalizam, pošto narušava potrebu ravnomijernog razvoja čitave države. Osnovni uzrok prekomjernog rasta glavnog grada je prevelika koncentracija poreznih prihoda u rukama centralne države, te centralizirana javna nabava svega od strane javnih institucija i javnih poduzeća. Kako porezni prihodi ne bi doveli do prevelikog rasta glavnog grada, te gospodarskog, političkog i sigurnosnog slabljenja graničnih područja ovlasti gradova i većih općina treba znatno povećati, kao i njihove porezne prihode. Kod javnih nabavki usluga i sitnog materijala koji treba dostavljati na različita mjesta troška javne nabavke treba vršiti po mjestima troška kako bi poslove mogla dobiti i lokalna poduzeća, a ne samo jedno Zagrebačko poduzeće za cijelu hrvatsku.

Stručnost kadrova

Kako bi se ostvario povratak bogatih i inovativnih hrvata potrebno im je osigurati lagano i brzo ulaganje bez administrativnih prepreka i ležanja raznih zahtjeva u ladicama. Broj raznih zahtjeva za pokretanje poslova potrebno je maksimalno smanjiti, a svi zahtjevi za razne dozvole morale bi se riješiti za najviše 30 dana, uz prijetnju otkazom tko to ne riješi.

Kako bi se ostvario povratak stručnjaka potrebno je za zapošljavanje na stručna radna mjesta u državnoj administracija raspisivati međunarodne natječaje kako bi se na njih mogli zapošljavati i iseljenici sa iskustvom koje bi mogli primijeniti i kod nas. Pri tom bi povratnici sa poželjnim iskustvom trebali imati prednost u zapošljavanju. Na fakultetima bi svjetski priznati stručnjaci, povratnici iz razvijenih država također trebali imati prednost pri dobivanju katedri.

Djelatnosti u kojima imamo perspektive

Informatička industrija je visokotehnološka industrija koja se može razviti samo u visoko-obrazovnom okruženju. Ova industrija se neprimjetno razvila u mnogim dijelovima Hrvatske bez ikakvih državnih olakšica zahvaljujući sposobnosti pojedinaca koji su se znali probiti i na domaćem tržištu, a i na svjetskom tržištu. Najveći domaći kupci informatičkih proizvoda su privatna poduzeća, dok državne institucije najčešće kupuju uvozne programe velikih svjetskih informatičkih kuća. Kako bi se to promijenilo potrebno je standardizirati programe svih državnih institucija i javnih poduzeća na način da se odrede parametri nabave kako bi svi novi programi bili kompatibilni sa programima koje koriste druge institucije. Ako domaće informatičke kuće ne mogu izraditi neki softver trebalo bi razmotriti korištene besplatnog "open source" koda koji bi domaći stručnjaci trebali prilagoditi domaćim potrebama i koji bi takav besplatni softver održavali i usavršavali. U svim ostalim djelatnostima potrebno je snažno podupirati inovacije, pošto jedino one mogu osigurati nekakvu konkurentsku prednost.

 

Rješenja

U razvijenim državama uspješne kompanije izdvajaju oko 10% profita u razvojne fondove, dok kod nas najčešće ne izdvajaju ništa. Osim toga mnoge države i novčano do određenog postotka ulaganja pomažu Start-ap poduzeća koja nude konkretna rješenja za neke definirane probleme, osobito za potrebe vojske, infrastrukture, ili znanstvenih istraživanja. Sve državne institucije koje traže rješenja za nekakve probleme koji se ne mogu riješiti kupnjom gotovih proizvoda morala bi rješenja tražiti na javnom natječaju za inovativne projekte, koji bi trebali biti slični postupku za odabir umjetničkih ili arhitektonskih rješenja. Prijavljeni inovativni projekti bi se trebali stručno procijeniti i naručitelj bi morao sufinancirati izradu pilot projekta ili prototipa. Nakon testiranja nekoliko najboljih prijedloga naručitelj bi morao odabrati najbolje, te bi morao sufinancirati nultu seriju, ili izgradnju projekta.

Privatna izdvajanja za inovacije u razvijenim državama tretiraju se kao porezne olakšice, te bi i mi morali nešto napraviti u tom cilju. Kako bi poduzetnici nešto izdvojili na to ih treba "natjerati". Najlakše bi ih bilo "natjerati" ako bi im dozvolili da jedan dio poreza na dobit, alternativno uplate u rizične fondove za razvoj pojedinih znanstvenih istraživanja, ili za razvoj konkretnih ideja. Takve fondove bi osnivali zajednički poduzetnici, inovatori i znanstvenici sa precizno definiranim pravima u slučaju uspjeha u razvoju neke ideje.

Država bi trebala kontrolirati dali se uplaćeni novac troši namjenski, kako te fondove netko ne bi koristio za pranje novca.

Država bi također kao svoj ulog mogla ponuditi prazne neiskorištene prostore, a gradovi bi kao svoj ulog mogli ponuditi buduće komunalne doprinose za slijedeći 5 godina.