Razlika između umjetne i ljudske inteligencije

Razlika između umjetne i ljudske inteligencije
101
0
0

Od pojave aplikacije ChatGPT napisano je mnogo tekstova o umjetnoj inteligenciji i održano mnogo raznih savjetovanja. Neki u tome vide opasnost da kompjuteri zamjene čovjeka.

Ali, proći će još puno vremena dok se umjetna inteligencija približi ljudskim sposobnostima.

Da bi umjetna inteligencija prepoznala nekog psa njoj je potrebno 100.000 fotografija psa u različitim pozama snimljenih iz različitih kutova. Malom djetetu su dovoljne dvije fotografije da bi prepoznalo psa.

Umjetna inteligencija je generativna inteligencija, što znači kako ona može prepoznati samo ono što je netko već stavio u bazu podataka, kao tekst, zvuk, sliku ili film. Ljudska inteligencija je kreativna i prepoznaje sve što je po nekim osobinama slično nečemu od ranije poznatom.

Umjetna inteligencija riječi i znakove pamti jednodimenzionalno, dok slike pamti dvodimenzionalno.

Ljudi sve pamte višedimenzionalno.

Malo dijete svaki predmet koji dohvati vrti u rukama, gleda ga sa svih strana, opipava, njuši, pa i stavlja u usta kako bi mu osjetio okus. I sve te osjetilne podatke povezuje u jedinstvenu informaciju o tom predmetu. Taj predmet ne pamti kao niz slika, već kao trodimenzionalni objekt. Čak i kada se objekt kreće kroz okolinu dijete to pamti kao četvrtu dimenziju objekta, a to je pokret. Pri pokretu kroz okolinu pojedini objekti mogu mijenjati svoj oblik i to je četvrta dimenzija objekta. Kada kasnije dijete vidi sliku tog objekta može ju usporedit sa objektom koji vrti u mislima dok ga ne dovede u položaj koji je prikazan na slici. Međutim, dijete objekt može prepoznati i zatvorenih očiju ako ga opipa, pomiriše, ili okusi. Ako objekt proizvodi nekakve zvukove dok miruje, dok se kreće, ili kada padne na tlo tada je i to dodatna dimenzija objekta, te se objekt može i na osnovu toga prepoznati. Ako uz objekt poveže neki miris to je šesta dimenzija objekta. Ako objekt poveže sa teksturom, glatkošću, hrašavošću to je sedma dimenzija objekta. Ako sa objektom poveže sa vlažnosti, suhoćom, ili masnoćom to je osma dimenzija objekta. Ako objekt poveže sa toplinom, hladnoćom ili boli to je deveta dimenzija objekta. Ako ga poveže sa okusom to je deseta dimenzija objekta. Svaka nova vrsta senzornih podataka daje nove dimenzije objektu.

Radi toga mnogi ljudi koji su rođeni slijepi mogu prepoznati mnoge objekte po njegovom izgledu koji otkrivaju pipanjem, slušanjem, ili njuškanjem.

Za pamćenje i prepoznavanje svih ovih dimenzija objekta nije potrebno pamtiti tisuće primjeraka sličnih informacija. Dovoljno je nekoliko informacija na osnovu koje mozak može kreirati trodimenzionalni, a najčešće višedimenzionalni objekt. Svaki upamćeni objekt sa svim svojim dimenzijama se pamti kao jedna riječ biološkog rječnika. Takav biološki rječnik razumiju i najmanja djeca, ali i životinje koje pamte na isti način kao i ljudi.

Ovaj biološki rječnik je potpuno drugačiji od lingvističkog rječnika koji su izmislili jezikoslovci i koji se vrlo dobro koristi za prevođenje sa jednog jezika na različite jezike, u tekstu ili zvuku. Ovaj lingvistički rječnik je jezik kojim barata i umjetna inteligencija.

Jedini objekti koje ljudi pamte dvodimenzionalno su slike slova na papiru, a to lako pamti i umjetna inteligencija. Čak i pojedine životinje mogu upamtiti poneke dvodimenzionalne znakove.

Jedini objekti koji u ljudskoj svijesti imaju jednu dimenziju su različiti apstraktni pojmovi, kojima ljudi često mogu kreativno pridodati druge informacije koje ih asociraju na taj apstraktni pojam. Na taj način lakše taj apstraktni pojam mogu povezati sa drugim objektima. Umjetna inteligencija lako pamti i prepoznaje apstraktne pojmove kao informacije. Upitno je dali i pojedine životinje mogu pamtiti ovakve apstraktne pojmove. Umjetna inteligencija vrlo dobro barata sa ovakvim lingvističkim rječnicima, ali još uvijek zna pogriješiti kad treba upotrijebiti različita gramatička pravila u prevođenju.

 

Umjetna inteligencija barata sa puno manje pojmova koje povezuje sa nekim objektom i radi toga je puno brža u rješavanju mnogih jednostavnih rutinskih poslova. Mnoge aplikacije specifične probleme rješavaju puno bolje nego ljudi. Ali sve te aplikacije međusobno ne znaju razgovarati. Da bi to mogle bit će potrebno lingvistički rječnik kojim razmišlja umjetna inteligencija zamijeniti sa bioloških rječnikom koji koriste ljudi, a i životinje. Svaku riječ u tom rječniku potrebno je povezati sa trodimenzionalnim slikama u pokretu, te sa zvukovima, teksturom mekoćom, težinom, mirisom, okusom i svim drugim podatcima koje se mogu povezati sa nekom riječi. To je posao na kojem će kreatori umjetne inteligencije morati još jako puno i jako dugo raditi. Daleka umjetna inteligencija moći će imati puno više senzora kojima će primati informacije o objektu promatranja koje ljudi ne mogu osjetiti. Moći će vidjeti objekte u infracrvenom, ultraljubičastom, ili radio spektru što ljudi ne mogu. Moći će čuti ultrazvučne ili infrazvučne informacije koje ljudi također ne mogu. Moći će otkrivati bolesti na osnovu mirisa, što danas ne mogu ni životinje sa najboljim osjetom mirisa. Zahvaljujući tome roboti sa novim vrstama umjetne inteligencije moći će samostalno raditi na mjestima gdje ljudi ne mogu raditi, ili ne žele raditi. A mobiteli sa takvim senzorima, moći će biti savjetnici u mnogim poslovima u kojem nemaju iskustva, te zaštitnici ljudi od mnogih opasnosti koje ljudi sa svojim osjetilima ne mogu na vrijeme otkriti i prepoznati.