Svemirske stanica za trajni boravak ljudi

Do danas je izrađeno nekoliko svemirskih stanica za stalni boravak ljudi. Izrađene su od čvrstog materijala i u komadu odnesene u svemir na lokaciju gdje su postavljene na određenoj visini iznad zemlje. Zbog toga su izgledale kao velike cijevi sa bočnim ulazom.

Osnovna mana im je ta što u njima nema gravitacije pa ljudi u njima mogu boraviti ograničeno vrijeme. U slučaju dužeg boravka kod posade bi većina mišića mogla atrofirati.

Drugi nedostatak je vrlo mali volumen svemirske stanice, pa je samim time ograničen i broj ljudi koji može boraviti u stanici.

Ovi problemi se mogu riješiti tako da se svemirska stanica na zemlji napravi od elastičnog tekstila kao veliki balon (1) koji bi u svemiru rotirao oko svoje osi. Ovaj balon (1) bi gledano iz pravca osi rotacije okrugao, a gledano okomito na os rotacije ima oblik elipse. Unutar ove svemirske stanice bi se nalazile pregrade također izrađene od elestičnog materijala. Pregrade koje su postavljene paralelno sa osi rotacije bi imale ulogu paluba (2) po kojima bi se ljudi mogli kretati dok bi pregrade postavljene okomito na os rotacije imale ulogu pregradnih zidova(3). Pregradni zidovi (3) i palube (2) bi na sebi trebale imati otvore u koje bi se naknadno u svemiru postavljala klizna vrata raznih veličina koja bi morala biti izrađena od čvrstog materijala.

Svemirska tanica bi se u svemir slala u spakiranom obliku, te bi se tamo utiskivanjem zraka proširila u oblik velikog balona. Nakon toga bi se na stanicu, bočno prilijepila pristaništa za opskrbu(4). Ova pristaništa za opskrbu (4) izrađena u obliku široke cijevi bi bila izrađena od čvrstog laganog metala, a nalazila bi se na samoj osi rotacije balona(1). Kroz njih bi se ulazilo i izlazilo u balon(1), pri čemu bi se kod ulaska u njih izvana najprije stvarao vakum, a odvajanjem od letjelica za opskrbu u njih bi se puštao zrak, te bi se tada iz ovih pristaništa za opskrbu (4) ulazilo u sam balon(1).

Tlak u balonu (1) bi trebao biti 1 bar. Rotacija balona oko svoje osovine stvarala bi gravitaciju. Gravitacija bi bila različita na pojedinim palubama(2). Na palubama bližim osi rotacije gravitacija bi bila manja, dok bi na palubi(2) koja je najviše udaljena od osi rotacije gravitacija trebala biti kao na zemlji. Na toj najširoj palubi(2) bi boravili ljudi, dok bi palube(2) bliže osi rotacije služile kao skladište opreme, materijala i hrane.

Ovakva velika svemirska stanica sa više paluba(2) bi imala dovoljno prostora i za uzgoj hrane, te za preradu otpadne vode u pitku vodu. Kako bi povrće moglo rasti na nekoj od paluba(2) balon(1) bi sa strane morao imali površine koje dijelomično propuštaju svijetlost potrebnu za rast biljaka.

Na većinu vanjske površine balona(1) bi mogle biti prilijepljene elastične foto ćelije koje bi proizvodile električnu energiju potrebnu za rad i održavanje svemirske postaje.