Tricikl za izletnike, lovce, ribolovce, pecaroše, ekologe, skitnice, beskućnike i klošare

Tricikl je vozilo na nožni pogon koje ima tri točka. Zahvaljujući tome ne može pasti na stranu kao bicikl, koji se pokreće na isti način, okrećući pedale fizičkom snagom vozača.

Tricikl se najčešće koristi za prijevoz jednog ili dvoje putnika na kraće udaljenosti, a ponegdje se koristi i za prijevoz tereta. Za vožnju nije potrebno gorivo pa ga najčešće koristi sirotinja koja nema novca za gorivo, ili izletnici koji ne žele stvarati buku korištenjem motornoga vozila.

Kako bi se zaštitili od padalina tricikli često imaju platnenu nadstrešnicu odozgo kako bi zaštitili izletnike ili turiste - putnike koje vozač prevozi.

Tricikl bi mogao biti znatno korisniji kada bi vozaču omogućio spavanje u triciklu, u slučaju kada na putu nema gdje prespavati.

Pretvaranje u putujući krevet moglo bi biti vrlo jednostavno.

Na mjesto vozača potrebno je postaviti rasklopnu sjedalicu koja se može povlačiti naprijed natrag kako vozaču odgovara. Iz bi trebala postojati isto takva preklopna sjedalica.

U vožnji na prednjoj sjedalici sjedi vozač koji pokreće pedale tricikla, dok na stražnjoj sjedalici sjedi jedan odrastao putnik ili dvoje male djece.

U slučaju umora, ili padanja noći vozač tricikl može parkirati pokraj puta, na livadu ili neko drugo mjesto kako bi se odmorio. Za to je dovoljno prednje sjedalo povući naprijed, te spustiti naslon sjedala u vodoravni položaj. Nakon toga i naslon stražnjeg sjedala se treba spustiti u vodoravni položaj. Time se ova dva sjedala spajaju u jednu površinu na kojoj je moguće ležati. Odjeću i obuću bi stavili u prostor ispod stražnje sjedalice koja služi kao prtljažni prostor. Kako bi ležanje bilo ugodno sjedalice bi trebale biti napravljene od mekanog materijala kao fotelje.

Kako bi putnik bio zaštićen od okoline čitavo vozilo bi moralo imati kabinu koja bi čovjeka štitila od kiše odozgor, i sa strane. Na taj način tricikl bi ličio na uski automobil dužine 2,5 metara, te bi se mogao parkirati na maloj površini.

Ovakav tricikl bi bio vrlo koristan izletnicima, te bi im omogućavao boravak u prirodi više dana. Oni bi upotrebom ovakvog tricikla mogli ići u prirodu bez nošenja i razapinjanja šatora. Na isti način bi ga mogli koristiti lovci, ribolovci, šumari i ostali ljudi koji se ponekad kreću prirodom više dana.

Danas postoji puno ljudi koji vole svijetom putovati biciklom. Oni negdje moraju spavati. Dok su izvan gradova obično spavaju u šatoru, a kad dođu u gradove spavaju u hotelima. Ovakav tricikl bi im omogućio puno ugodnije spavanje u prirodi, čak i kada su na podvodnom i močvarnom terenu.

Ovakvi stari odbačeni tricikli bi bili vrlo korisni i raznim beskućnicima i klošarima koji spavaju ispod mostova, po napuštenim zgradama, a ponekad i u kanalizaciji. Nabavkom ovakvog odbačenog, ili darovanog tricikla njihova egzistencija bi se mogla znatno olakšati. Tricikl bi im omogućio brzi odlazak izvan gradova, u prirodu gdje mogu nabaviti prirodno jestivo, ili ljekovito bilje. Nakon toga bi se mogli brzo vratiti u grad na mjesto gdje su navikli boraviti i za koje su emotivno vezani. A po noći bi se sklanjali u svoje tricikle gdje bi bili puno sigurniji nego dok spavaju u kartonskim kutijama, ili vrećama za spavanje.