Bitka za Delnice

Delnice su mali gradić u zaleđu luke Rijeka odakle se vršila većina transporta od mora prema Zagrebu. Radi toga je bio strateški važan za Zagreb, a Rijekom je od rapalskih ugovora iz 1920. upravljala Italija. Radi toga je presijecanje transporta ovim putem odgovaralo komunistima. Nakon što je Pavelić odbio talijanski prijedlog o monetarnoj, carinskoj i sigurnosnoj uniji i Talijani su radili sve kako bi naštetili NDH, iako su formalno ostali saveznici.

U okolini Delnica partizani su svoje prve logore osnovali već polovicom 1941., a polovicom rujna su počeli s akcijama miniranja željezničke pruge Zagreb Rijeka. Početkom prosinca napadaju ih Talijani, u čijoj zoni odgovornosti se nalaze, te ih nastoje protjerati prema sjeveru, na teritorij koji kontroliraju hrvatske snage. Kako bi ojačali partizane Talijani su na pruzi Ogulin-Rijeka 7.4. 1942. poslali vojni transport pun oružja i streljiva, bez jače oružane pratnje, te su se time partizani znatno bolje naoružali i tim oružjem mobilizirali nove borce. Isti postupak slanja oružja Talijani su ponovili između sela Lokava i Delnica 27.4. 1942. kako bi se partizani mogli dodatno naoružat. To se ponavlja i 16. 5. 1942. pri čemu je poginulo 8 i ranjeno 10 talijanskih vojnika i željezničara. Sve se ponavlja i 11. 6. 1942. između Delnica - sela Kupjaka, pri čemu je bilo više poginulih i ranjenih.

Kako se partizani odavde ne žele povući na sjever i boriti protiv hrvatskih snaga Talijani sve češće poduzimaju borbe s njima, uz sve veće obostrane gubitke.

Povlačenjem iz zone II i III Talijani 12. 7. ove zone prepuštaju partizanima, a sami isti dan organiziraju njihovo protjerivanje iz zone I, iz zaleđa Rijeke s područja planine Risnjak, te s planine Biokovo 11. 8. u operaciji Albia.

Nakon kapitulacije Italije na ovo područje dolaze Nijemci. Iz pravca rijeke 7. 10. 1943. dio njemačke 71. divizije i SS motorizirane divizije -Herman Gering- zauzimaju Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Nakon dva dana ovladali su komunikacijama: Rijeka-Crikvenica, Hreljin-Delnice i Rijeka-Delnice. U daljnjem nastupanju 7. 10. 1943. iz Delnica zauzimaju i Brod na Kupi, a odatle se šire na Sloveniju i prema planini Risnjak.

Nakon što je Tito uspio pobjeći iz Drvara na Vis i za vrijeme iskrcavanja Saveznika u Normandiju

SS Handžar divizija sudjeluje u operaciji Vollmond koja je spriječila proboj partizana preko Drine, borbe se vode širom NDH, a najsnažnije u zaleđu grada Rijeke u kojem se nalaze Nijemci bez hrvatske vojske. Nijemci odlučuju proširiti svoj nadzor nad zaleđem koje drže partizani, te napadaju gradić Delnice 10. 6. 1944. s oko 400 vojnika i prodiru u selo Lokve, a nakon toga i u Delnice. Borba za Delnice, Operacija Suncostaj (Sonnenwende), je bila bitka između Wermahta i 11. partizanskog korpusa, a vodila se od 10. do 13. lipnja 1944. godine.

Cilj je bio osigurati leđa snagama koje su činile obalni obrambeni pojas na sjevernom Jadranu. Nijemci kreću iz područja: Sušak—Grobničko polje, te iz pravca Hreljin—Plaše—Zlobin, da bi se kod Lokava spojili u jedan pravac. Područje Delnica je branio primorsko goranski odred 13. partizanske divizije kojem se pridružuje još 1 brigada.

Nijemci napadaju 10. lipnja s pukom »Branderburg«, ojačan mješovitim policijskim snagama prikupljenim po Istri i Hrvatskom primorju, ukupno oko 1.500 vojnika, 2 tenka i 24 kamiona. Većina Nijemaca s ovog područja je prabačena u Italiju gdje pokušavaju usporiti napredak Britanaca i Amerikanaca. Partizanski 2. primorsko-goranski odred zatvorio je pravce iz Primorja prema Gorskom kotaru. Prva udarna brigada 13. divizije NOVJ-a nalazila se na cesti Lukovdol — Bosiljevo — Ponikve.

Nijemci napadaju u tri kolone, prva u napada na Osoji blizu Lokava, te kod sela Brdo i Bijelog Sela, gdje su njemačke postrojbe zaustavljene. Istog dana i 1. brigada 13. divizije NOVJ-a uputila je svoje bataljune u pravcu Delnica, kako bi ojačali snage 2. partizanskog odreda. Nijemci 12. lipnja nastupaju prema Delnicama s pet jakih kolona. Zahvaljujući magli izbili su u pozadinu branitelja i prisilile ih na odstupanje. Time su iznenadili 1. brigadu ispred Delnica. Treći bataljun 1. brigade na cesti Delnice — Lokve, iznenada je napadnut iz šume iz pravca Petehovca i odmah prisiljen na povlačenje prema Crnom Lugu. Drugi bataljun 1. brigade iznenađen je s bliskog odstojanja na padinama Lučićkog vrha, te se povlače prema Petehovcu. Oko podne Nijemci iz više pravaca ulaze u Delnice.

Kako su Nijemci zauzeli mjesto u kotlini partizani napadaju sa dominantnih okolnih planina. Drugi partizanski odred se povukao u pravcu Crnog Luga, a poslijepodne 12. lipnja stigao je i 2. bataljun 2. odreda iz Primorja, zapadno od Delnica. On je odmah upućen zaobilazno oko Delnica sa sjevera i priključuje se svom svom odredu. Poslijepodne počinje napad na Delnice koji izvodi 1. brigada. Njezin 1. bataljun napadao je od pravca Vodenjaka na centar grada. Četvrti bataljun nastupao je u zahvatu ceste od pravca Broda na Kupi, dok je 2. bataljun dijelom snaga nastupao preko željezničke postaje prema centru grada. Napad je počeo rano ujutro 13. lipnja, te su u sat vremena osvojili Delnice. S pojačanjem od oko 200 vojnika i 2 tenka Nijemci izvode protunapad te ponovno ulaze u grad u kojem je ostala samo udarna četa 1. brigade. U tom protunapadu Nijemci kupe svoje ranjene i mrtve, te se pred puno jačim partizanima povlače u smjeru Lokava, pa preko Bijelog Sela i Vrata do Fužina.

Time je Rijeka ostala ugrožena iz pravca Delnica, ali Tito u tom trenutku nije želio napadati Rijeku kao bi se Nijemci u slijedećim mjesecima mogli bez većih borbi povlačiti uz obalu. Napadima na Nijemce, čije povlačenje iz Grčke je očekivao odmah nakon pada Italije, izgubio bi puno boraca i streljiva. To bi najviše odgovaralo ustašama i domobranima koji bi se tada mogli naoružati njemačkim oružjem koji bi oni morali ostaviti radi porušenih cesta i mostova prilikom borbi.