Borbe za Bugojno u II svjetskom ratu

Bugojno je bio grad u kojem se od početka 1942. nalazilo Zapovjedništvo V. ustaškoga stajaćega djelatnoga zdruga, poznatijeg kao Crna legija, te su odavde pripadnici zdruga odlazili u pomoć okolnim mjestima prilikom partizanskih napada. Operativno područje zdruga je bila sjeverozapadna Hercegovina, dolina Vrbasa, dinarska kraška polja i dio središnje Bosne.

Talijani se 12. 7. 1942. naglo i bez razloga povlače iz svoje II i III zone, pri čemu su ostavili velike količine oružja iza sebe. S tim naoružanjem partizani vrše masovnu mobilizaciju srpskog stanovništva te uskoro u napuštenim talijanskim zonama osvajanu gotovo sve osim Gospića, Mostara i Bugojna. Nijemci s hrvatskim postrojbama uskoro uspijevaju protjerati komuniste iz većine većih mjesta, te se oni povlače u šume i planine.

U svibnju 1943. stožer 5. zdruga je premješten u Livno. Uz tri bojne i gorsku bitnicu imao je u sastavu i oklopnu satniju, a povremeno su mu operativno podređene ustaške bojne iz Dalmacije i Hercegovine. Tada partizani pokušavaju zauzeti Bugojno, ali bez uspjeha. Zdrug je obranio Bugojno, a krajem kolovoza odbija partizanski napad i na Livno.

Nakon kapitulacije Italije partizani su zarobljenim oružjem izvršili masovnu prisilnu mobilizaciju, te su brigade postale divizije i korpusi. Mobilizirali su sve muškarce starije od 15 godina koji su im bili odlični kao bombaši za zauzimanje bunkera. Zahvaljujući tome počinju napadi na velike gradove u Bosni, te 4. kolovoza partizani zauzimaju Gornji vakuf, 17. kolovoza i Donji vakuf, Prozor i Jajce. Time su stekli mogućnost napada i na Bugojno koje je povezivalo Tuzlu i Zenicu sa sjeverne, te Kupres i Livno s južne strane.

Za napad na Bugojno Tito šalje Prvu i Petu partizansku diviziju, dok branitelji imaju oko 500 ustaša i oko 600 domobrana. Za mobilizaciju većeg broja vojnika nemaju dovoljno ni oružja ni streljiva. Oko Bugojna su bili izgrađeni bunkeri međusobno razmaknuti toliko da se između njih moglo neopaženo provući.

U napad na Bugojno su krenuli 22. 8. 1943. krenuli u napad sa 3. i 4. krajiškom brigadom. Branitelji su imali utvrđeni sistem bunkera zaštićenih bodljikavom žicom i minskim poljima, ali su između bunkera bili veliki razmaci kojima se noću moglo neprimjetno proći. Partizani su se uz pomoć vodiča po mraku neopaženo probili u centar grada, sve do crkve. U 23:15 zvoneći crkvenim zvonima označili su svoj uspjeh i svoj položaj. To je bio znak za početak općeg napada na vanjsku liniju odbrane. Ustaško - domobranske snage su se ubrzo snašle i izvele više napada na snage u gradu, koje su se našle u teškom položaju, ali zbog borbe i unutar grada i na rubovima nisu imali dovoljno snaga za obranu. Razvila se uporna ulična borba u kojoj su se manje opkoljene grupe ustaša i domobrana borile do kraja. Do sredine idućeg dana obje partizanske brigade su zauzele veći dio grada i zauzeli su sve osim električne centrale u selu Vesela i dio vanjskih utvrđenja na brdu Glavice. U gradu ustaške snage prikupile su se u centru odakle su pružali otpor čekajući pomoć iz Prozora i Kupresa. Nijemci iz 7. SS divizije su iz Prozora, u koji su ušli dan prije, krenuli prema Bugojnu, ali su zaustavljeni na prijevoju Makljen. U tijeku 24.8. 1943. partizani su uništili jednu po jednu otporna točka. Preostali ustaše i domobrani su se tijekom noći 24/25. 8. probijali iz blokiranih utvrđenih zgrada i uz velike gubitke napustili Bugojno u pravcu Travnika. Dio Bobanovog V. Stajaćeg djelatnog zdruga koji nije izginuo, ranjen ili zarobljen smjestio se u Travniku i tamo uključio u obranu. Time su partizani spojili svoj teritorij u centralnoj i zapadnoj Bosni s Dalmacijom, a Crna legija je dodatno oslabjela.

Grad drže partizani do 13. 1. 1944. kada jedinice njemačke 1. brdske divizije i 7. SS divizije -Princ Eugen-, u povlačenju iz doline rijeke Bosne zauzimaju Bugojno, Donji i Gornji Vakuf. Partizanska 6. divizija ih propušta i povlači se prema Mkonjić-Gradu. Nakon 15 dana Nijemci se povlače i partizani ponovno ulaze u Bugojno.

Idućih mjeseci Nijemci opet ulaze u Bugojno kako bi zaštitili svoj južni pravac povlačenja, te se često vode manji sukobi oko Bugojna.

Partizani 9. 9. 1944. ponovno zauzimaju Bugojno koje brana manja ustaška postrojba, te Bugojno postaje lokalni komunistički centar i centar partizanskog zrakoplovstva.