Dolazak Handžar divizije

Polovicom 1994. Nijemci imaju sve manje povjerenje u hrvatske vojne snage te se oslanjaju na Bugare za čuvanje transportnih pravca kroz Srbiju, a za čuvanje granice prema Srbiji odlučuju dovesti muslimansku Handžar diviziju. Ova SS divizija je bila značajno pojačanje Nijemcima za balkanski prostor.

Političko i ekonomsko stanje na području NDH bilo je katastrofalno. Radi borbi po Slavoniji žetva nije moguća pa NDH mora uvoziti hranu iz Njemačke. Glad se pojavljuje u mnogim krajevima Dalmacije, Bosne i Hercegovine. S područja na kojem djeluju partizani izbjeglo je oko 600.000 Hrvata i Muslimana u Zagreb i Sarajevo. Srpski civili bježe uglavnom u Beograd.

Kako su partizani mobilizirale sve civile koje su mogli uhvatiti ustaše i domobrani više nemaju koga mobilizirati, pa Nijemci odlučuju vratiti iz Francuske Handžar diviziju.

Handžar divizija je formirana polovicom 1943. od dvije bojne Crne legije koje su popunjene muslimanima. Najprije je boravila u Francuskoj, da bi bila prebačena u Mađarsku odakle su početkom 1944. prebačeni prema Bosni. Divizija je sredinom 1944. prebačena iz Nojhamera (Neuhammer) u Slavonski Brod. Posebno značenje za diviziju ima muftija jeruzalemski Mohamed el Huseini. Na taj način Nijemci su željeli zadobiti povjerenje muslimanskog stanovništva. Njen prvi zadatak bio je pacifikacija prostora oko rijeke Drine. Ovo isto važi i za SS-diviziju "Skenderbeg", koja se sastoji od albanskih jedinica i djelovala je na Albanskom području.

U proljeće zapadno od Županje Wafen SS Handžar divizija izvode manju operaciju "Unternehmen Wegweiser" koja je počela u 4 ujutro 10. ožujka 1944. godine. Divizija s oko 20.000 vojnika kreće u operaciju koja je imala za cilj opkoliti i uništiti partizanske jedinice oko sela Jamene i Soljana, sjeverno uz Savu. Nakon prodiranja u Jamene i Soljane oko 9 u jutro, Nijemci zauzimaju Vrbanju, Batrovce i Višnjićevo, a partizani se povlače preko rijeke Save. Ukupan broj poginulih partizana je bio 573 i 82 zarobljenika.

Odmah potom počinju operaciju "Unternehmen Sava" istočno od Brčkog. Prilikom prelaska Save partizani ih napadaju minobacačima, te imaju nekoliko poginulih i ranjenih. 16. ožujka 1944. divizija je napala Bijeljinu, te je zauzela bez većih borbi. Na putu Čelić-Lopare došlo je do borbe sa 16. i 36. partizanskom vojvođanskom brigadom gdje je je poginuo 201 partizan, a kod Gornjih Rahića 3. vojvođanska brigada je imala 124 mrtvih i 14 zarobljenih.

Odmah zatim počinju sa operacijom "Unternehmen Osteri" 2. travnja 1944. U prva dva dana osvojili su mjesta Janja, Donje Trnovo i Ugljevik, a onda i Gradačac. Albanska bojna koja je bila pod zapovjedništvom Handžar divizije je zauzela Majevicu i ovo je bila njihova posljednja bitka pod kontrolom Handžar divizije, zato što se 17. travnja, ova bojna priključuje novo osnovanoj 21. oružanoj gorskoj diviziji SS-a "Skanderbeg".

Tada počinje nova operacija „Maibaum” napadom na Treći partizanski korpus. Zvornik je pao 25. travnja, a 27. travnja SS divizija je ušla u Kladanj, pa slijedeći dan u Vlasenica. Najveća bitka između jedinica SS i partizana bila je 28. travnja u Šekovićima. Bitka je trajala 24 sata sa velikim gubicima na obje strane. Operacija Maibaum je spriječila 3. partizanski korpus u prelasku Drine prema Srbiji.

Nakon toga sa 17. na 18. svibnja 1944., dio divizije, zajedno s lokalnom muslimanskom postrojbom kreću u operaciju Maiglöckchen sa ciljem uništiti nekoliko partizanskih brigada na planini Majevica. Nakon bombardiranja od strane topničke pukovnije, dio partizana je noću uspio pobjeći na jug 18. svibnja. Nakon operacije Maiglöckchen, divizija je zauzela uglavnom obrambeni stav sa ciljem sprječavanja pristupa partizana u sigurnosne zone. Diviziji su pomagale četiri skupine četnika sa oko 13.000. vojnika, te muslimanski Zeleni Kadar, ustaše i domobranstvo. Muslimanska organizacija pod vodstvom profesora Nešada Topčića, koji se zalagao za autonomiju Bosne i Hercegovine. Slične stavove je zastupao i član Islamskog vijeća u Sarajevu Muhamed Pandža, koji je u studenom 1943. pozvao muslimane da zbace ustaški jaram i osnuju autonomnu bosansku državu s jednakim pravima za sve građane, bez obzira na vjersku pripadnost. Krajem rata većina Zelenog kadra se pridružila partizanima.

U nastavku borbi SS Handžar divizije dolazi do operacije Vollmond koja je spriječila proboj partizana preko Drine u Srbiju nakon što su partizani primijećeni na cesti Tuzla-Zvornik na večer 6. lipnja 1944. Na kraju operacije Vollmond, zapovjednik 27. pukovnije, Desiderius Hampel, imenovan je zapovjednikom novog korpus, IX Waffen planinski korpus SS (Hrvatska). Zapovjednik 28. pukovnije, Helmuth Raithel, zadužen je za ustroj novog 23. Waffen planinske divizije SS Kama (2. hrvatski).

Nakon toga kreću u novu operaciju Fliegenfänger (muholovka) pokrenutu 14. srpnja 1944. koja je imala za cilj uništiti improviziranu partizansku pistu u Osmaci, oko 26 kilometara jugoistočno od Tuzle, južno od pravca Tuzla-Zvornik. Uzletište je bilo sjeverno od južne granice zone sigurnosti i bilo je korišteno od savezničkih zrakoplova za opskrbu i evakuaciju ranjenih partizana u Italiju. Bio je izgrađen između 3. i 6. srpnja, a prvi let u zračnoj luci dogodio se u noći 6/7 srpnja.

Slijedi operacija bila je Heiderose (Wild Rose) sa ciljem uništiti partizane sjeverozapadno od Šekovića i južno od Spreče. Njemačka 27. pukovnija, ojačana četničkim bataljunima 17. srpnja počinje sa napadom. Početkom 18. srpnja, četnici su napali iz Matkovca prema Šekovićima. 27. pukovnija je dostigla Bačkovac. Ozbiljan otpor 7. SS divizija imala je oko Vlasenice. Dana 19. srpnja, 28. pukovnija ide preko Gornje Petrovice u napad na partizanski 12. korpus u Živinicama.

Istovremeno, bataljun 7. SS divizije ide iz Vareša i blokira partizane koji se povlače preko Kladnja. Dana 23. srpnja, partizani se povlačiti južno, a 28. pukovnija traži skrivene partizanske baza, te nalazi više od 10 partizanskih baza. U operaciji je poginulo više od 900 partizana, te je zarobljena velika količina opreme i oružja.

U kolovozu divizija sudjeluje u operaciji Rübezahl na Durmitoru, u cilju sprječavanja prodora partizana iz Crne Gore u Srbiju. U okviru operacije Rübezahl 7. Princ Eugen divizije i 13. SS Handžar divizije planiraju bosansku fazu operacije, pod nazivom Operacija Hackfleisch (mljevenog mesa). Cilj je protjerati partizane između gradova Kladanj, Vlasenica, Sokolac i Olovo.

Tito 17. kolovoza 1944. godine, nudi opći oprost i mnogi pripadnici Handžar divizije, te tijekom tri tjedna u rujnu preko 2.000 muslimana napustili su postrojbu. Neki su otišli kući, neki se pridružili "Zelenom Kadru" ili prebjegli u ustaše, a više od 700 se pridružilo partizanima početkom listopada. Zbog visokih stopa dezertiranja iz 13. SS divizije, Sauberzweig predlaže razoružati Bošnjake iz 13. SS divizije i 23. SS divizije, ali Himmler odlučuje prevesti 2.000 Bošnjaka iz 23. SS divizije iz Mađarske u Bosnu, te ih ponovno organizirati pod 9. SS brdskim korpusom, koji se također prebacuje u Bosnu iz Mađarske.