Naglim i ničim izazvanim povlačenjem Talijana iz II i III zone, 12. 7. te ostavljanjem velike količine oružja iza sebe komunisti su se proširili zonom II i III. Radi toga u njihove ruke padaju mnogi gradići. Nakon što su partizani zauzeli Livno od 4. do 8. 8. 1942. to je postalo jedno od sjedišta njihovog teritorija. Odmah se nastoje proširiti dalje rema zapadu i sjeveru te planiraju ponovni napad na Udbinu u Lici. Kako je Hitler ograničio broj vojnika NDH na 50.000. Hrvatska nema dovoljno vojnika da brzo popuni prazan prostor, te to koriste partizani i četnici. Partizani su zarobili puno više oružja te jačaju, dok četnici od Talijani dobivaju manje oružja i slabe u odnosu na njih. Talijani smanjuju isporuku oružja zato što su četnici u Lici i Bosni počeli surađivati s ustašama u borbi protiv komunista, a to Talijanima kvari njihove planove za širenje na sjever.
Partizani su pokušali dva i pol mjeseca ranije zauzeti Udbinu iz koje se povukla talijanska vojska, ali nisu uspjeli svladati puno slabije branitelje. Za svoj novi, drugi napad na Udbinu noću 21/22. 8. 1942. partizani prikupljaju 1.251 borca, 3:1 u korist napadača, 2 tenka, 4 topa, 1115 pušaka, 44 puškomitraljeza, 6 mitraljeza, 3 minobacača 45 mm (talijanska), oko 280 ručnih bombi. Odakle im tenkovi i topovi, te gorivo za kamione i tenkove nije poznato. Jedini pravac odakle su to mogli dobiti su talijanski garnizoni, ili su to uspjeli sačuvati od zauzimanja talijanskih garnizona koji su se mjesec dana ranije povukli u svoju I zonu, a oružje, streljivo, tenkove i avione ostavili iza sebe. Prema komunističkim izvorima partizani su na svom teritoriju i nekoliko malih priručnih radionica za izradu bombi, ali je pitanje odakle su im stizale sirovine za izradu baruta i tijela bombi, te upaljača.
Početkom novog napada na Udbinu jedna partizanska bojna je uspjela probiti obranu kod Gradine, ali je tu stala, te su ih zorom branitelji topovskom vatrom otjerali. Pri povlačenju partizani su imali osam mrtvih i preko četrdeset ranjenih, pred braniteljima jačine voda. Uskoro su branitelji ostali bez streljiva pa su tražili dostavu zrakom iz Zagreba. Zahvaljujući lijepom vremenu avioni su mogli letjeti, te im je po naređenju Glavnog stana poglavnika, u Udbinu je avionima 31. 8. i 1. 9. prebačena 4. satnija (bez 1 voda) 3. ličke ustaške bojne iz Lićko-krbavskog ustaškog zdruga iz Bihaća, pod zapovjedništvom ustaškog satnika Ventura Baljka koji je odmah preuzeo zapovjedništvo Udbinom. Time je broj branitelja povećan na oko 500 - 600 ustaša, žandara i domobrana.
Partizani su u ovoj borbi potrošili dosta streljiva, granata, bombi i goriva, ali su uskoro svega potrebnog imali još više, te su nastavili uspješno držati sva okolna sela oko Udbine. Branitelji Udbine nisu imali dovoljno oružja za dodatnu mobilizaciju ljudstva, niti su, radi Hitlerove zabrane mogli vršiti mobilizaciju koja bi povećala bojno stanje hrvatskih oružanih snaga na više od 50.000 vojnika i redarstvenika, te nisu mogli krenuti u čišćenje okolnih sela od komunističkih partizanskih snaga.
Oznake
Izdvojeni tekstovi