Jugoslavensko – njemačke pozadinske borbe u proljeće 1945.

Za vrijeme borbi za Mostar i Konjic, istovremeno je u Slavoniji kozačka brigada zatvorila obruč oko planine Papuk gdje pokušava uništiti partizane. Na Jadranu oko 500 partizana 28. veljače pokušava zauzeti otok Pag, ali bez uspjeha. Borbe se vode svuda od Jadrana do Mađarske.

Početkom ožujka 1945. Nijemci pokreću operacija “Ruebzahl” (mljeveno meso) protiv 9. partizanskog korpusa u Istri. Dvije borbene grupe su se formirale za udar protiv partizana blizu grada Lokve. Prva grupa se zvala Zuschneid i sastojala se od tri SS policijska bataljuna, dijelova slovenskog domobranstva 1. slovenskog domobranskog jurišnog puka, dva bataljuna SDK (Srpski dobrovoljački korpus (SDK) je bio oružana jedinica srpske profašističke stranke Jugoslavenski Narodni Pokret Zbor u službi Nedićeve Srbije. Zapovjednik je bio general Kosta Mušicki a glavni politički časnik je bio predsjednik ZBOR-a Dimitrije Ljotić zbog kojeg su bili zvani Ljotičevci. ) i jednog kavkaskog bataljuna, sa ukupnom snagom od oko 5.000 ljudi. Druga grupa Kostermann, sastojala se od dva bataljuna Nijemaca 730. pješadijske regimente (710. pješačka divizija), policijske čete i nešto inžinjeraca, sa ukupnom snagom od 2.500 ljudi. Partizani su pretrpjeli umjerene gubitke, te su potjerani prema sjeveroistoku.

Partizani se ponovno okupljaju pa Nijemci izvode dodatnu operaciju između 19. 3. i 7. 4. 1945. kada su četiri borbene grupe raspoređene duž granice područja koje su zauzimali partizani, te su svi zajedno krenuli prema centru smanjujući veličinu područja pod partizanskom kontrolom. Ovo je bio standardni njemački postupak čišćenja partizanskih područja tijekom rata. Na Zapadu uzduž linije o Idrije u Sloveniji, preko Rijeke prema Grahovu i Podbrdu, borbena grupa “BLANK” se sastojala od glavnih elemenata 10. i 15. SS Polizei Regimente, II/1 SDK puka, II/4 SDK puka, 21. SS policijska satnija, SS policijska satnija “Schmidt” i artiljerijske baterije 87. armijskog korpusa. Na ovoj liniji jedino je Rijeka na mora, ali u Rijeku i Istru hrvatskoj vojsci bio zabranjen ulazak. Ovim snagama su se 4. travnja pridružili 2. i 3. SDK pukovi kao i 500 ljudi iz četničkog 502. ličkog korpusa. Druga borbena grupa, pod zapovjedništvom policijskog majora Dr. Dippelhofera, sastojala se od ljubljanske SS NCO škole (SS-Junker škole (njemački SS-Junkerschulen ) bile su ustanove za obuku vođa za časničke kandidate Schutzstaffela ( SS-a).), slovenskih domobrana, četnika i 1.200 ljudi iz ruske ROA jedinice (ROA- Ruska oslobodilačka vojska (рус. Русская освободительная армия, poznata i kao Vlasovci), bila je vojna postrojba u kojoj su bili Rusi na strani Njemačke. Vodio ju je bivši general Crvene armije Andrej Vlasov, koji se protivio komunističkom režimu. Sastojala se od sovjetskih ratnih zarobljenika i "bijelih" iseljenike iz ruskog građanskog rata.).

Ova grupa je upotrebljena na jugoistoku duž linije Idrija-Škofja Loka. Sjeverna jurišna grupa, sa 4.500 ljudi koji su pripadali 13., 17., i 28. SS Polizei Regimenti, bila je formirana između Podbrda i Škofje Loke, dok su specijalne jurišne snage iz 14. Ukrajinske SS divizije bile koncentrirane uzduž sjevernoistočne granice oblasti. Ovaj planinski, gusto pošumljeni kraj još uvijek je bio pod dubokim snijegom, te su napadači napredovali samo nekoliko kilometara dnevno, pri čemu su gubljeni kontakti sa susjednim jedinicama, te su se stvarale pukotine kroz koje su su partizani provlačili. Zbog toga Nijemci sumnjaju kako četnici imaju cilj samo se domoći britanskih položaja kako bi prešli na njihovu stranu. Zbog toga Hermann Neubacher, Hitlerov specijalni politički predstavnik za Balkan, posjetio je Dimitrija Ljotića u Trstu kako bi raspravio sa njime o Njemačkim strahovima o tome što će se dogoditi kada SDK i četničke snage u Istri dođu u kontakt sa britanskim i američkim jedinicama koje su se očekivale iz pravca Italije, što Ljotić negira.

Na Dravskom frontu 3. ožujka tri bugarske i tri Titove divizije pripremaju se za napad. Partizani 9. ožujka napadaju kod Valpova. Zapadno od Valpova na Dravi pojavljuju se dvije ruske i dvije bugarske divizije. Kod Miholjca, Nijemce 11. ožujka napadaju ruske i bugarske jedinice.

Kod Sarajeva 120 vojnika iz 9. hrvatske divizije baca oružje.

Od 6. do 10. ožujka na Dravskom frontu Nijemci gube 419 vojnika, a napadači imaju 1.300 mrtvih i 400 zarobljenih.

Na području Moslavine njemački 69. armijski korpusa između 8. i 15. ožujka 1945. sprječava prodor partizana iz 10. Zagrebačkog korpusa prema Podravini po nalogu 3. armije. Time partizani nastoje olakšati pritisak 12. Vojvođanskog korpusa i 1. bugarske vojske koja pokušava probiti njemački mostobran preko Drave kod Valpova i Donjeg Miholjca. U ovoj njemačkoj operaciji Zagrebački korpus je prisiljen na povlačenje iz moslavačke regije. Nakon akcije na području moslavačke regije su otkriveni bunkeri sa velikim količinama streljiva i hrane.

Nijemci 15. ožujka odbijaju partizanske napade kod Bihaća i Bjelovara.
Borbeni moral hrvatskih vojnika u Slavoniji postaje sve slabiji. Nakon što je 120 vojnika iz 9. hrvatske divizije kod Donjeg Miholjca 18. ožujka dezertiralo, Nijemci ostale hrvatske vojnike na ovom području razoružavaju.
Saveznički zračni napadi 21. ožujka oštetili su mostove kod Broda.

Domobrani iz Zapadne Bosne se 22. ožujka povlače sa linija kod Bihaća.

Kozačka konjica 26. ožujka "čisti Slavoniju" i osigurava povlačenje Nijemaca preko Drave. Partizani 28. ožujka ulaze u Bihać, te završavaju pripreme za napad na Gospić, za što se pripremaju od kraja 1944. godine.