Kapitulacija Austrougarske i Njemačke

Trećeg studenog 1918. godine Austro-Ugarska je potpisala kapitulaciju, čime je izašla iz Prvog svjetskog rata. Primirje s Njemačkom 1918. dogovoreno je 11. studenoga 1918. čime je završio prvi svjetski rat, na zapadu, ali se on nastavlja na istoku kao građanski rat. Uvjeti Njemačke kapitulacije su bili brzo povlačenje Njemačke vojske sa osvojenih teritorija. Oko 300.000 Nijemaca iz internacionanih brigada se povlače u Njemačku, a i pripadnici drugih naroda. Do tada su mnogi zaraženi ideologijom zavisti i revolucija. Dio njemačkih povratnika sa istočnog bojišta organiziraju revoluciju i u Njemačkoj, što staje nakon proglašenja republike i abdikacije vladara Vilima II. Do povlačenja Nijemaca iz Rusije protivnici boljševika su bili razbijeni, bez streljiva i bez bilo kakve ozbiljne pomoći izvana, ali su se ipak uspjeli boriti iduće godine.

Istovremeno i u Italiji, kao i u Njemačkoj zbog velikih ratnih napora dolazi do anarhije u kojima neki radnici i sindikati propagiraju boljševički internacionalizam, dok drugi socijalistički političari i nacionalni sindikalisti nastoje zagovarati nacionalni socijalizam, koji je u Italiji uskoro prozvan fašizam.

Idejni pokretač fašizma kao frakcije socijalističke ideje je bio talijanski pjesnik Gabriele d'Annunzio moralni liberal opsjednut tehnologijom, militarizmom, te borbom za prava radnika, siromašnih i zapostavljenih slojeva stanovništva. Borbu za internacionalni socijalizam zamijenio je nacionalnim projektom koji treba obuhvati čitavu nacionalnu zajednicu, u kojoj će "država", "vlast" i "društvo" postati neodvojivi. To se svidjelo i Lenjinu koji ga je 1919. nazvao "jedinim talijanskim revolucionarom". Ova ideja bliska komunistima se naglo širi nakon što je 1919. Benito Mussolini osnovao nacionalno fašističku stranku (PNF). Mussolini se od rane mladosti zalagao za marksističke i boljševičke ideje, te je bio jedan od istaknutih socijalističkih vođa, i uređivao je partijski bilten talijanske socijalističke stranke. Međutim, nakon svađe s drugovima naglo je napustio socijaliste i u roku od mjesec dana je postao vođa fašističke stranke koja je zagovarala vlasništvu države nad svim većim poduzećima. Fašisti su postali neprijateljski nastrojeni prema liberalnoj demokraciji i internacionalnom komunizmu, te su se zalagali za nacionalni socijalizam, jaku i stabilnu državu, snažno političko vodstvo, te jaku vojsku. Za postizanje nacionalne obnove podržavali su političko nasilje, rat i imperijalizam. Dolaskom na vlast preuzeli su kontrolu nad svim većim poduzećima, te je samo u SSSR-u bio veći postotak proizvodnog kapitala u rukama države.

Slično se dogodilo i u Njemačkoj gdje su mnogi komunisti i socijalisti na greškama Sovjetske ekonomske politike shvatili neodrživost marksističke ekonomske teorije, te su 1920. osnovali Nacional socijalističku radničku stranku (NSDAP) na čelu sa Adolfom Hitlerom.