Operacija Jajce

Nakon naglog talijanskog povlačenja iz II i III Zone, te ostavljanja velike količine oružja, streljiva, granata, topova i tenkova partizani zauzimaju dobar dio njihove zone. Po količini oružja i broju vojnika višestruko premašuju broj vojnika ustaša i domobrana u području ovih bivših talijanskih zona. Zahvaljujući ovoj iznenadnoj nadmoći partizani brzo osvajaju niz manjih mjesta. Ne uspijevaju zauzeti Kupres, ali u daljnjem prodoru Crnogorske i Sandžačke partizanske brigade osvajaju Mrkonjić Grad koji je branjen jednom bojnom domobrana i odredom četnika Uroša Drenovića. Sandžački partizani 23./24. 8. napadaju grad uz vrlo slab otpor domobrana i četnika. Zarobljeno je 355 domobrana, dok ih je 126 pobjeglo u Banja Luku. Nakon toga došao je red na gradić Jajce.

Jajce su osvojili napadom višestruko jačih snaga koje su najprije odsjekle grad od drugih garnizona nakon čega su napale sam grad jakom minobacačkom i topničkom vatrom, te pješadijom. Grad su branili ustaše i domobrani, ali su se zbog 18 satnog neprekidnog djelovanja minobacača, topništva i teških pješačkih borbi i nedostatka streljiva predali. Prema jačini borbi moguće je zaključiti kako su partizani morali potrošiti više kamiona granata i više kamiona streljiva manjeg kalibra, a za to su morali imati i dovoljno goriva za prijevoz. Sve to oružje su im Talijani ostavili nakon naglog povlačenja iz svoje okupacijske Zone II i III. Drugog izvora MTS-a u to vrijeme nisu imali.

Dio hrvatskog garnizona izvukao se prema Banja Luci i Travniku, a iz stroja je u granatiranju izbačen 441 vojnik, 165 ustaša i 276 domobrana. Partizani su ustaše strijeljali, a prema njihovim tvrdnjama zarobili su i dvije haubice 100 mm, tri topa, pet minobacača, šest mitraljeza, jedna oklopna kola, jedanaest motornih vozila, pet lokomotiva, veći broj pušaka i puškomitraljeza, što je predstavljalo veliki dio oruđa koje su ustaše u Bosni ukupno imali, a to sve je bilo puno manje od onog što su imali partizani. Partizani su se u svojim knjigama znali pohvaliti kako su pri ovom napadu zarobili čak 50.000 metaka što neupućenima izgleda puno, iako desetak strojnica to može potrošiti u nekoliko sati borbe, a u stvari mala količina zarobljenog pješačkog streljiva pokazuje kako su pojedi branitelji na izdvojenim punktovima vjerojatno ostali bez streljiva. U samom napadu partizani su zasigurno potrošili desetke puta veću količinu streljiva. Ako je svaka partizanska satnija imala samo jednu tešku strojnicu to znači da je u napadu sudjelovalo najmanje 50 strojnica koje su navedenu količinu puščanih zrna mogli utrošiti u nekoliko minuta rafalne paljbe. Minobacačkih i topničkih granata u 18 sati granatiranja potrošeno je zasigurno više kamiona. Nakon osvajanja mjesta partizani su osim ustaša strijeljali i oko 70 civila.

Pad Jajca bio je veliki udarac na moral hrvatske vojske na području čitave NDH i mnogi su se počeli pitati može li se NDH njima oduprijeti unatoč savezništvu sa Nijemcima i Talijanima.

Nakon pada Mrkonjić Grada i Jajca Nijemci shvaćaju kako su ugroženi rudnici boksita te se odlučuju jače angažirati na području koje je pripadalo Talijanima, te organiziraju operaciju Jajce.

Prema planu operacije, u prvoj etapi dijelovi 714. njemačke divizije, zajedno sa ustaško - domobranskim i četničkim jedinicama, trebale su sa linije sanski Most - Bronzani Majdan - Racune ovladati Ključem i Sitnicom, te nastaviti prodor prema Mrkonjić Gradu i Jajcu.

Glavnina 718. divizije, sa ustašama i domobranima, prodorom sa linije Turbe - Donji Vakuf, treba zauzeti Jajce.

Napad je počeo 30. 9. ujutro. Ojačani III bataljun 741. puka je 30. 9. zauzeo Ključ, uz slab otpor partizana. Borbena grupa "Vedel" je 2. 10. 1942. zauzela Mrkonjić Grad, uz manji otpor, a zatim, sa borbenom grupom 718. divizije 4. 10. zauzima Jajce. U izvješću operativnog odjeljenja 718. divizije od 3. 10. 1942. primjećuje se kako su partizani na čitavoj širini fronta pružali veoma jak otpor s protunapadima. Također je primijećeno kako su partizani izvanredno dobro opremljeni naoružanjem i streljivom, te kako su izdržali i jaku artiljerijsku vatru braneći svaku kotu vrlo uporno. Odakle im u uvjetima okruženja, te bez vlastite proizvodnje i sigurnih linija opskrbe tolike količine oružja i streljiva nisu imali podataka. Nije im palo na pamet provjeriti tko ih naoružava čak s topovima i tenkovima, te odakle im gorivo za kamionima koji prevoze granate i minobacače.

Nakon osvajanja Jajca Nijemci dio svojih snaga šalju na druge dijelove ratišta gdje su Talijani uz suradnju sa četnicima, ustašama i domobranima organizirali operacije prema Prozoru i Gornjem Vakufu u Operaciji Alfa od 4. do 13. listopada i prema Livnu u Operaciji Beta od 20. do 26. listopada. Borbena grupa "Vedel" izvučena je sa sektora Jajca radi učešća u toj operaciji, uz ostavljanje manjih posada u mjestima koje su zauzeli.

U ovim operacijama Talijani su pokušavali prodrijeti što više prema sjeveru, kako bi nastupajući za njima Talijani mogli ponovno vratiti svoje okupacijske zone, a ustaše takvo posredničko napredovanje Talijana nastoje spriječiti tako da u pojedina mjesta uđu prije Talijana. Na taj način su zauzeli Livno u koje su ušli malo prije Talijana, pa se Talijani ponovno povlače iz njega.

Nakon što su protjerani iz Jajca partizani šire borbe na druge dijelove NDH, kako bi spriječili koncentriranje snaga NDH. Radi toga se prebacuju preko Save u zapadnu Slavoniju, te organiziraju napad na Daruvar. Kako tu boravi veći broj vojnika NDH i Nijemaca u napadu ne uspijevaju, te kreću u napad na slabo branjeno selo Španovicu, između Pakraca i Požege. U napadu od 4. do 6. listopada 1942. godine sudjelovali su Prvi i Drugi slavonski odred NOP-a i priključeni bataljuni iz Banovine i Moslavine, s ukupnim snagama od oko 2000 partizana. Osvajanjem Španovice povezali su rascjepkana, uglavnom srpska područja pod partizanskom kontrolom. U Španovici je poginulo 12 partizana i ranjeno 44, a nakon osvajanja mjesta ubijeno je oko 100 branitelja i oko 200 civila Španovčana. Selo je opljačkano i spaljeno, te je odvezeno od 450 do 600 kola hrane, raznih predmeta i mnoštvo stoke. Ova hrana je odvezena u Bosnu kako bi tamo nahranili partizani.

Kako bi što više razvukli njemačke snage, partizani istovremeno intenziviraju napade i na prugu Zagreb - Beograd, pa je štab 714. divizije bio prisiljen, izvesti još jednu ofenzivnu operaciju protiv partizana koji su se vratili i na Kozaru, u vremenu od 19. do 27. listopada 1942. Ovaj povratak partizana na područje Kozare se mogao spriječiti da su hrvatske snage, nakon osvajanja Kozare i evakuacije staraca i djece zaplijenile svu hranu i stoku na ovom području. Smještaj i prehranu za preostale civile su mogli organizirati u većim okolnim gradovima. Tada se partizani ne bi mogli prehraniti i ne bi mogli ponovno držati ovaj prostor.