Operacija Jajce III

U srednjoj Bosni tijekom listopada 1942. partizani su, nakon početnih uspjeha izgubili mnoga mjesta; Livno, Prozor, Gornji Vakuf, Jajce, Mrkonjić Grad, Ključ, koja su osvojili nakon talijanskog povlačenja iz II i III zone. Ove zone Talijani su napustili iznenada, te su ostavili dovoljno oružja za mobilizaciju i naoružavanje 3 korpusa s ukupno 8 divizija, odnosno oko 20.000 dobro naoružanih boraca. Plan Talijana je omogućiti partizanima osvajanje čitave II i III zone kako bi ih, nakon što potroše streljivo u borbi s hrvatskom vojskom i Nijemcima, protjerali na sjever kako bi talijanska vojska u prodoru za njima mogla zauzeti sve do rijeke Save. Kako se u borbe uključuju Nijemci partizani su izgubili sva veća mjesta u srednjoj Bosni, te radi toga u studenom partizani operacije prebacuju na područje Bihaća, snagama od 8 divizija.

Za ovoliko brojčano jačanje morali su imati nove dobave oružja i streljiva, a to su mogli dobiti samo od Talijana. Sada Nijemci već počinju sumnjati kako oružje, streljivo, granate, minobacače, topove i tenkove dobivaju i od Talijana, a ne samo od ustaša i domobrana kako ih to Talijani uvjeravaju. U svom izvješću zapovjednik 718. divizije od 12.10.1942. piše; „Dobavljači oružjem u prvoj liniji su hrvatske oružane snage i ustaše, čije posade skoro redovno, ako je na njih izvršen energičan napad bez ikakvog otpora bježe, ostavljajući za sobom svoje teško naoružanje, a djelomično čak i svoje puške. Na žalost, kao slijedeći dobavljači oružjem moraju biti označene talijanske oružane snage, s obzirom da se među zapjenjenim oružjem također nalazi i talijansko oružje.”

Zahvaljujući brzom prebacivanju snaga prema Bihaću, i zimskim uvjetima ratovanja partizani osvajaju Cazin, Cetingrad, Slunj, Ključ, a Nijemci, domobrani i ustaše su u defanzivi u području Bosanskog Novog i Sanskog Mosta.

U zamjenu za oružje i streljivo Talijani traže povratak na teritorij centralne Bosne i Livanjskog polja, kako bi oni nastupajući iza njih, u fingiranom progonu partizana mogli zauzeti područje na kojem se nalaze partizani. Radi toga 1. proleterska divizija je 18. 11. prešla u napad na uporišta duž komunikacije Jajce — Čađavica — Banja Luka. Zahvaljujući velikoj brončanoj nadmoći 1. proleterska brigada zauzela je Sitnicu, presijecanjem ceste između Jajca i Banja Luke, pri čemu je zarobljeno preko 200 domobrana i 40 Nijemaca.

Za to vrijeme 3. sandžačka i 3. krajiška brigada su ušle u Mrkonjić-Grad i Čađavicu. Zauzimanjem Sitnice i Mrkonjić-Grada partizanima je otvoren put prema Jajcu, u kome se nalazi posada od oko 800 ljudi; 300 Njemaca iz sastava 718. divizije, tri satnije 9. domobranske pukovnije, dvije satnije ustaša i jedna haubička baterija.

Nijemci iz Banje Luke hitno šalju grupu »Tomas«, u borbu protiv 1. partizanske divizije duž komunikacije Banja Luka — Sitnica.

Prema planu 1. i 3. divizije, noću 24/25. studenog 1. proleterska, 3. krajiška i 1. dalmatinska brigada i bataljun "Pelagić" iz 3. krajiškog odreda ponovno napadaju Jajce. Uoči napada, 5. crnogorska i 10. hercegovačka brigada, ojačane bataljonom »Šolaja« iz 3. krajiškog odreda su prebačene su na desnu obalu Vrbasa da bi napadom spriječili dolazak Nijemaca iz Donjeg Vakufa i Turbeta, ili izvlačenje branitelja Jajca prema tim mjestima. Istovremeno, 3. sandžačka brigada je osiguravala pravac Sitnica—Mrkonjić-Grad.

Partizanski napad je počeo 24. studenog u 20 sati. Pripadnici 1. i 4. bataljuna 1. dalmatinske brigade stižu na početne uzvišene položaje, ali Bataljun "Pelagić" nije stigao na predviđeni položaj za napad. Napad 1. i 4 bataljuna počeo je na vrijeme, a i topništvo je počelo s paljbom na njemačko-domobranske položaje Ćusini. Maloljetničke bombaške grupe kretale su se ispred streljačkog stroja, puzeći po snijegu prema bunkerima i u prvom napadu su uspeli zauzeti neke bunkere. Nijemci su ispred nekih bunkera pustili streljački stroj 1. dalmatinske brigade na blisko odstojanje, te su tek tada otvorili vatru po napadačima koji su se panično povukli. Jedan dio partizana se nije uspio povući iza žice, već su ostali ležati na snijegu. Svi koji su se mrdnuli Nijemci su ih odmah gađali, a jedan dio se promrzao. Za neuspio napad je optužen bataljun "Pelagić" koji nije na vrijeme stigao na početni položaj, pa se topnici i minobacači mogli vatru koncentrirati na pravcu napada dva bataljuna 1. dalmatinske brigade.

U toku noći partizani ponovno čim je na položaj za napad stigao je i bataljun "Pelagić". Štab 1. dalmatinske brigade je u borbu uveo i svoju rezervu, 2. bataljun, koji je uveden između 1. i 4. bataljuna. Time je bilo omogućio 4. bataljunu prodor obuhvatno oko uzvišene obrambene točke sa sjeveroistočne strane, dok je Bataljon "Pelagić" obuhvatio isti položaj sa sjeverozapadne strane. Time je situacija izmijenjena u korist napadača.

Ponovni napad počeo je pred zoru 25. studenog, jurišem pješaka. Bombaši su ručnim bombama onemogućili mitraljeska gnijezda. Pri tome je likvidirano uporište branitelja na Ćusini.

Za to vrijeme jedinice 1. divizije (1. proleterska i 3. krajiška) naišle su kod Carevog Polja i Prudi na jak otpor koji nisu uspele svladati.

Tad partizani oko Jajca odlučuju danju topovima i minobacačima gađati otporne tačke branilaca, te tek padom mraka krenuti u novi napad. Pri prvom mraku 1. dalmatinska brigada nastavila je napredovanje prema centru grada, a dijelom snaga su prešle na lijevu obalu Plive kako bi izbili u pozadinu branitelja na Carevom Polju i Prudima

5. crnogorska brigada zauzela je jaka uporišta Torlakovac i Vijenac i južni dio grada, a 10. brigada je izbila na komunikaciju Travnik — Jajce. Posljednji otpor u gradu savladan je 25. studenog kasno uveče.

Istovremeno, Nijemci iz Donjeg Vakufa 26. studenoga upućuju prema Jajcu motoriziranu borbenu grupu "Anaker". Tokom cijelog dana Nijemci se probijaju prema Jajcu uz sporadične borbe sa zaštitnim dijelovima 5. proleterske brigade i 3. krajiškog odreda. Padom mraka uspijevaju odbacili partizane s puta i u oklopnoj motoriziranoj koloni nastavljaju prodor prema Jajcu. O ovome štab 5. proleterske nije uspeo obavijestiti partizane u Jajcu, te ova njemačka kolona pred svanuće 26. novembra izbija u južni dio Jajca gdje su partizane potpuno iznenadili. Došlo je žestoke borbe s partizanima koji su se zabarikadirali u zgradama. Uskoro su stigli partizanske okolne grupe, te su Nijemci opkoljeni, radi čega se moraju probijati nazad prema Donjem Vakufu.

U ovom napadu na Jajce, prema partizanskim izvješćima, njemačke snage i jedinice NDH su imale 93 poginula i 103 zarobljena vojnika. Prema izvještaju 3. NOU divizije, njeni gubici u borbi za oslobođenje Jajca iznosili su: 18 mrtvih i 36 ranjenih. Gubici 3. brigade 1. proleterske NOU divizije: 3 mrtva i 23 ranjena. Zaplijenjena je znatna količina ratne tehnike i oruđa, između ostalog i baterija haubica. S obzirom na intenzitet borbi broj poginulih i ranjenih partizana morao je biti puno veći, a friziranje izvještaja o vlastitim gubitcima bio je redovita pojava za što su se brinuli partizanski politički komesari.

Nakon ovog neuspjelog prodora u Jajce zapovjedništvo njemačke 718. divizije planira novu operaciju, ali i partizani planiraju akciju u suprotnom smjeru dolinom Vrbasa.

Do novog sukoba je došlo 1. prosinca. Za ovu operaciju nazvanu operacija Jajce III Nijemci su okupili 738. puk, dio 750. puka uz artiljerijske, motorizirane i tenkovske postrojbe, po jednu bojnu 3. gorske, 9. i 15 pješačke pukovnije NDH, te 1 bojnu ustaša.

Nasuprot njima dolazi 3 partizanska divizija u sastavu 1. dalmatinske, 5. crnogorske i 10. hercegovačke brigade, ojačane s 3. proleterskom brigadom.

Tijekom borbi za Jajce 1. proleterska divizija produžila je prema srednjoj Bosni, kako bi izvršili pritisak prema Banjoj Luci. Drugog prosinca ušla je u Skender-Vakuf i izbila u dolinu Vrbanje, a 4. prosinca zauzela je Kotor-Varoš, ali se posle tri dana morala povući zbog prodora Nijemaca.

Snage njemačke 718. divizije ostvarile su mjestimično značajne uspjehe. Tijekom oštrih borbi 3. partizanska divizija pretrpjela je velike gubite, te nakon više neuspjelih protunapada Tito donosi odluku o napuštanju Jajca, te 6. prosinca 1942. Nijemci ponovno zauzimaju Jajce. Partizanska 3. divizija se prebacila u doline Lašve i Bosne.

Nijemci su ponovo zauzeli Jajce, dok je partizanska 3. divizija otišla napadati vitalne komunikacije u dolinama Lašve i Bosne.

Da bi pomogla 1. bosanskom korpusu u zauzimanju Sanskog Mosta, 1. proleterska je izvršila jak pritisak prema Banja Luci i 10. prosinca ponovo zauzela Kotor-Varoš. U daljnjem napredovanju 14. prosinca odbacila je dijelove 741. njemačkog puka i četnike, te zauzela četničko uporište Jošavku. Time je bila ugrožena Banja Luka, zbog čega je štab njemačke 714. divizije pojačao svoje snage dijelovima 741. njemačkog puka iz okoline Kutine i do kraja prosinca sprječavao prodor partizanske 1. divizije prema dolini Bosne. Time su poremećeni talijanski planovi da nastupom iza partizana krenu prema sjeveru. Kako ovdje nisu mogli proći na sjever partizanska 1. divizija se probija na drugom mjestu, te uspijeva presjeći komunikaciju Banja Luka — Doboj, te do 2 siječnja zauzeti Teslić i ugroziti Doboj. Iako stalno propagiraju antifašizam i ne pokušavaju zauzeti mjesta koje drže Talijanski fašisti, već napreduju samo dublje na teritorij NDH.

U ovim operacijama partizani su morali utrošiti desetke vagona streljiva, što im Britanci avionima nikako nisu mogli dostaviti, odnosno jedini mogući izvor je bila talijanska vojska. To je moralo biti jasno svim njemačkim časnicima, ali nije im palo na pamet napraviti obavještajnu istragu o tome, zato što je Mussolini uvijek govorio kako to oružje i streljivo zarobljavaju od domobrana koji nisu imali ni približno tolike količine oružja i streljiva.

Kako bi smanjio pritisak u srednjoj Bosni Tito šalje svoje grupe partizana i u Žumberak s velikim količinama oružja i streljiva koje je mogao nabaviti samo od Talijana, te tu borbeno iskusni komunisti mobiliziraju oko 3000 uglavnom Srba, s nešto malo zagrebačkih komunista. Time se borbe prenose na dvadesetak kilometara od Zagreba.