Operacija Petrova Gora

Nakon operacija u sjevero-istočnoj Bosni između Sarajeva i Zenice, te zadnjeg djela te operacije zvanoj operacija Ozren Nijemci planiraju još jednu operaciju "Prijedor" koja je trajala od 18. do 27. 2. 1942. Partizani su se i ovdje pojavili s velikom količinom oružja i streljiva koje su dopremili preko Srednje Bosne, s područja „Fočanske republike” gdje su ih Talijani preko zime pustili na miru kako bi se oporavili od bitaka u Crnoj Gori, te kako bi se proširili po čitavoj Bosni. Partizanska glavnina se kreće kroz šume i planine na sjever i zapad, upravo onako kako to odgovara Talijanima, te usput mobiliziraju sve što mogu mobilizirati. Pri tome djeluju onako kako to odgovara Talijanima, to jest napadima na ustaše i domobrane stvaraju nered kako bi Talijani dobili izgovor za uzimanje i ovog područja. Međutim, nered ne odgovara Nijemcima te organiziraju progon partizana i s ovog područja između Vojnića i Topuskog. Cilj ove operacije je bio uništiti partizane na području Dubice i Pijedora u zapadnoj Bosni koji napadaju izolirane pripadnike njemačkog 923. Landesschützen-Battaliona (923. teritorijalna obrambena bojna) u blizini Prijedora. Partizani su imali dva odreda, 1 i 2 kordunski odred, s preko tisuću boraca, a Nijemci okupljaju svoje i hrvatske jedinice, te 27. veljače stižu do opkoljenih njemačkih trupa. Nijemci i Hrvati izgubili su 34 vojnika, 48 ranjenih i 15 nestalih, a partizani su imali 189 mrtvih, 13 ranjenih i 16 zarobljenih.

Odmah potom počinje hrvatska operacija Petrova Gora koja traje od 18. 3. do 18. 4. 1942. Cilj je bio uništiti partizane na Petrovoj Gori u Kordunu između Vojnića i Topuskog. Partizani imaju 2 odreda, a Hrvatske snage imaju I. II. i III. bojnu/Združenu oružarsko-domobransku pukovniju, I. i II. ličku ustašku bojnu, XIV. ustašku bojnu, Samovozni odred/PTB s 5 tanketa i Karlovačku novačku bojnu. U mjesec dana borbi iz brojnih pravoslavna sela su otjerani partizani, a sudionici pobune uhićeni. Svježe mobilizirani partizani nemaju većeg borbenog iskustva, a ni borbenosti, te se najčešće skrivaju po šumama, ili bježe kući. Zahvaljujući tome gubitci na obje strane su bili mali. U nastavku operacije, od 9.  do 14. svibnja 1942.  godine, pronađeni su i spaljeni nadzemni bolnički objekte partizanske bolnice koji su se nalazili na Petrovoj Gori, ali nisu primijećeni i podzemni dijelovi te bolnice u zemunicama. Nakon ofenzive partizanski ranjenicu su prebačeni na odjel bolnice u Perni, koje je podignuto u rano proljeće 1942. godine.

Istovremeno u Lici, u talijanskoj zoni traje operacija "K" od 23. 3. do 28. 3. 1942. godine koja je imala za cilj pomoći opkoljenim Talijanima u području oko Udbine u Lici. Lokalni partizani nisu poštivali Titove naputke kako treba izbjegavati sukobe sa Talijanima, te se ne žele povući iz mjesta koja Talijani žele uzeti od NDH, pa ih Talijani moraju silom zauzeti. U akciju se uključuju dijelovi 13. talijanske pješačke divizija "Re", dijelovi 57. pješačka divizija "Lombardia", dijelovi 1. alpske divizija “Taurinense” (jedna boja i jedna topnička skupina), dijelovi Crne legije, i jedan tenkovski odred. Talijanski V. korpus probio se prema talijanskom garnizonu u Korenici, Udbini i Donjem Lapcu, uz minimalne gubitke, na način da Talijani idu cestama a partizani se skrivaju u šumama. Prije Talijana stigla je Crna legija, te oni zauzimaju pojedina mjesta koja Talijani žele za sebe. Završetkom operacija partizani su većim dijelom razbijeni, što Talijanima ne odgovara, te partizani vrlo brzo nadoknađuju izgubljeno oružje i streljivo, kako bi mogli krenuti u novu mobilizaciju uglavnom Srba, a djelomično i komunističkih ilegalaca koji bježe iz Zagreba.