Operacija Risnjak

Nakon što je Jure Francetić u operaciji Trio iz Sarajeva krenuo prema jugu, a ne samo čekao da Talijani dotjeraju partizane do Sarajeva, mnogi partizani su se vratili na jug pa general Roata ima problem. Nema formalni razlog za dalji prodor prema sjeveru pod izlikom protjerivanja partizana. Zato zaključuje kako partizanima treba ostaviti dovoljno prostora za reorganizaciju i opskrbu novim oružjem i ljudstvom kako bi se ojačani mogli probiti na sjever u Posavinu. Zbog toga se odlučuje povući iz II i III Zone kako bi partizanima omogućio stvaranje svoga teritorija na kojem bi ojačali i nakon toga se probili na sjever. Kako bi to taktičko privremeno povlačenje iskoristio i za primirivanje Pavelića Roata 12. 7. 1942. sklapa sa ustaškom vladom novi sporazum, te se povlači iz Zona II i III. U isto vrijeme za napade na hrvatska sela u priobalju Talijani početkom srpnja 1942. koriste svaki incident za osvetničke akcije.

Povlačenje iz Zone II i III su obavili naglo kako ih ustaše i domobrani ne bi mogle pratiti i preuzimati vojne objekte. Povlačenje su obavili bez ikakvog sukoba sa četnicima i partizanima, te su za sobom ostavili skladišta sa velikim količinama oružja i streljiva, a na udbinskom aerodromu čak i tenkove, pa i stare avione.

Tada partizani s područja Foče i svojih planinskih skloništa u Bosni i Kordunu kreću u zauzimanje čitave talijanske zone koju su oni napustili. Istovremeno, Talijani se u svojoj I zoni pripremaju za čišćenje partizana koji su zaostali na ovom primorskom području. Ovdje je bilo vrlo malo partizana i rijetko su napadali Talijane, a nakon svakog takvog napada Talijani su napadali okolna hrvatska sela kako bi što više Hrvata otjerali u partizane, gdje bi ih oni naoružali talijanskim oružjem. Jedino mjesto gdje su partizani ozbiljno napadali Talijane je planina Risnjak. Lokalni partizani nisu slušali Titove zapovijedi o povlačenju na sjever, te su se istinski borili protiv Talijana. Radi toga Talijani moraju sami organizirati operaciju čišćenja i to je bila jedina talijanska operacija na području NDH koju su Talijani vodili po svim vojnim pravilima.

Dok na jugu Talijani uz pomoć četnika tjeraju zaostale partizane s ovog područja na sjever, sjevernije partizani se kreću prema područja koja su Talijani naglo i bez borbe napustili, te neuspješno pokušavaju ući u Bugojno, pa se okreću prema Kupresu. Partizanska druga proleterska brigada rasporedila je svoje bataljune na cestu između Kupresa i Bugojna, te između Kupresa i Blagaja, čime su ga opkolile. Istovremeno su iz Prozora nadirali prema Livnu. Crnogorske brigade su vodili velike borbe za Bugojno i Donji Vakuf, dok su Sandžačke brigade zauzeli Prozor, Šuicu i Duvno. Prva i Treća partizanska brigada, uz pomoć Dalmatinaca su od 4. do 8. 8. 1942. zauzeli Livno. Za opskrbu ovoliko brigada streljivom bilo je potrebno barem stotinjak kamiona, za osvajanje svih tih mjesta.

Kako su s područja Hrvatskog Primorja Talijani od ranije protjerali ustaške i domobranske posade (osim manjih "seoskih ustaša" pod njihovim nadzorom) Talijani odlučuju potjerati i partizane koji nisu željeli otići sjevernije u borbu protiv ustaša i domobrana. U tom cilju Talijani 12. 7. 1942. pokreću "operaciju Risnjak" u zaleđu Rijeke sa 12.000 vojnika, isti dan kada su se počeli povlačiti sa područja sjeverno od ovog područja iz Zone II i III.

Hrvatski partizani na području Like i Gorskog Kotara bili nacionalno svjesniji nego u Dalmaciji, te su izbjegavali borbe protiv ustaša i domobrana, ali su se rado borili protiv četnika i Talijana, te nisu željeli dragovoljno ići ratovati dublje u područje NDH, pa su Talijani morali sami nešto poduzeti kako bi ih potjerali na sjever. Da su Talijani stvarno željeli uništiti partizane na ovom području mogli su snage koje su se povlačile iz II i III zone iskoristiti za potpuno opkoljavanje partizana, ali oni to nisu napravili već su se rasporedili tako da ih samo odguraju iz svoje I zone na sjeveroistok. Za razliku od uobičajene talijanske taktike kretanja samo prometnicama, kako bi se partizani mogli izvući, ovaj puta su uistinu sa ovog područja nastojali vojno protjerati partizane prema sjeveru, te su se kretali pješadijski kroz guste planinske šume, čime su potpuno iznenadili partizane. Formalno, cilj je bio protjerati i uništiti partizane, a stvarni cilj je bio zauzeti što više teritorija od NDH, te uništiti i protjerati što više hrvatskog stanovništva. Partizani se povlače dublje na teritorij NDH koji kontroliraju partizani, s novo-mobiliziranim borcima među izbjeglicama. Sredinom srpnja je i talijanski Air Force izvijestio kako su uništili četiri jugoslavenska sela i ubili stotine civila u osveti za lokalni gerilski napad koji je rezultirao smrću dvoje visokih časnika talijanske vojske. Dok Talijani pale hrvatska sela u svojoj I zoni kako bi što više ljudi otjerali u partizane, crnogorski i kordunski partizani u II i III zoni uspijevaju 5./6.8.1942. zauzeti hrvatski garnizon u Livnu i okolne gradiće.

U operacijama na Risnjaku Talijanske postrojbe izvješćuju svoje zapovjedništvo kako su ubili oko 800 civila hrvatske i slovenske nacionalnost na riječkom području, te zapalili 20 kuća u blizini Splita na dalmatinskoj obali. Broj ubijenih Hrvata na području koje su osvojili partizani bio je višestruko veći.