Partizansko osvajanje Rijeke i Istre

Početkom travnja 1945. njemačkim snagama je prijetilo opkoljavanje u NDH i padanje u sovjetsko zarobljeništvo. Nakon pada Beča u sovjetske ruke 10. travnja 1945. godine, i početka napada jugoslavenskih i bugarskih vojnih snaga na Srijemskom frontu 12. travnja 1945. godine, dana 13. travnja 1945. Vrhovno zapovjedništvo njemačke vojske se odlučuje za povlačenje njemačke Grupe armija "E", snage 420.000 ljudi na zapad. Zajedno s Nijemcima povlače se i Hrvatske snage.

Hrvatski vojnici se povlače, umjesto da prijeđu u gerilski rat radi toga što nemaju streljiva. Taj problem su mogli riješiti samo tako da su u partizanskoj odjeći rušili mostove i pruge Nijemcima iza leđa, kako oni ne bi mogli kamione i vlakove voziti prema zapadu. Tada bi Nijemci morali nastaviti pješke, a ostavljeno oružje i streljivo bi hrvatski vojnici mogli uzeti sebi. Ali Pavelić o tome nije ni razmišljao.

U Srijemu formirana je novu linija fronta. Oko 1000 srpskih četnika prelazi Savu kod Broda, na čuđenje Nijemaca, koji očito ništa ne znaju o najvećoj bitci između Hrvata i četnika kod Lijevča polja. Da su nešto znali o tome kako se Hrvati još uvijek dobro bore protiv četnika, ali loše protiv partizana, znali bi kako je to znak potpunog poraza Pavelićeve politike suradnje sa silama osovine. Tek tada, 10. travnja 1945., Nijemci doznaju kako je Hrvatska vojska razoružala 5.500 četnika Pavla Đurišića i kako se preostali četnici Draže Mihailovića nalaze južno od Broda, gdje su potpuno uništeni do 15. travnja. Kod Slavonske Požege 16. travnja Nijemci su formirali novi front prema istoku, a dijelovi njihovih trupa nalaze se sjeverno od Maglaja. Iz Doboja Nijemci se povlače u zoru 17. 4. 1945. godine, te u njega ulaze partizani.

Na Srijemskom frontu nalazi se 12 Titovih divizija.

Istovremeno, Titova 4. armija napreduje sjeverno duž obalnog pojasa od Novog prema Istri i Trstu. Zbog toga zapovjedništvo njemačke armije grupe E odmah izdaje naređenja svima iz centralne i zapadne Slovenije, to jest 87. armijskom korpusu da stvore perametar oko Rijeke u cilju blokade daljeg napredovanje na zapad 4. partizanske armije. Početkom travnja 1945. godine 237. pješačka divizija je brzo prebačena u tu oblast i za nekoliko dana bile su uspostavljene obrambene pozicije na oko 20 km istočno i sjeverno od Rijeke. Partizanska armija otpočela je svoj napad na Rijeku oko 20. travnja 1945. sa 13., 19., i 43. partizanskom divizijom. I pored toga što je bila brojčano slabija, njemačka 237. pješačka divizija je pružila čvrst otpor i održala je svoje pozicije. General Kuebler je naredio 188. rezervnoj planinskoj diviziji da odmah krene u napad na partizanske koncentracije u blizini aerodroma Grobnik, 15 km sjeveroistočno od grada. Da bi podržali ovaj napad, 2.,3. i 4. srpski puk SDK su krenuli iz okoline Postojne prema Grobniku, ali oni su pobjegli na zapad. Zbog toga je napad na aerodrom propao i 23. travnja generalu Kuebleru je jasno kako su njegove snage u opasnosti od potpunog okruženja. Radi toga je 22. 4. štab Titove 4. divizije naredio bočni pokret da bi se zaobišla Rijeka. Dok je njemački 87. korpus i dalje bio pod pritiskom tri partizanske divizije, partizanska 20. divizija je došla iz Ogulina zajedno sa još jednom dodatnom brigadom, tri tenkovska bataljuna i dva topnička bataljuna. Ove snage su krenule prema sjeveru, zaobišle njemačke obrambene položaje, i napredovale prema Trstu preko Ilirske Bistrice sa namjerom da se spoje sa 9. partizanskim korpusom koji je napredovao južno ka Trstu.

U Italiji 28. travnja Nijemci su se povukli iza rijeke Po, a 29. travnja još uvijek brane Rijeku, iako su partizani zaobilazno već stigli do predgrađa Trsta. Komunisti 4. svibnja prodiru u dijelove grada Rijeke, a borbe se vode i u Istri oko Pule. Nakon toga se njemačke snage prebacuju prema sjevernoj Sloveniji kako bi se armijske grupe povukle sa sjevera Hrvatske prema Austriji.

Kada su se 29. 4. 1945. godine, Titove snage približile trščanskom području, između 2.400 i 2.800 četnika se 5. 5. u gradu Palmanova predaju Britancima koji ih prebacuju na zapad. Drugi dio četnika iz okoline Ljubljane prelaze u Austriju i predaju se Britancima kod Unterbergena na rijeci Dravi 12. 4. 1945. godine, te ih 2.418 Britanci izručuju partizanima. Neki su odmah pogubljeni u Kočevskim šumama, dok je preostali zajedno sa 10.000 slovenskih domobrana odvedeni u logor Sveti Vid, blizu Ljubljane gdje su streljani.