Saveznička bombardiranja

Saveznici su nakon kapitulacije Italije stekli potpunu prevlast tu zraku, te su sve češće bombardirali ciljeve na području NDH. Ulaskom njemačkih trupa u obalne gradove počelo je njihovo masovno bombardiranje. Zbog savezničkih bombardiranja stanovništvo bježi od bombardiranja, te je oko 95 posto stanovnika iz središta gradova pobjeglo u periferiju okolicu. Sve te bjegunce su dočekivali partizani u šumama kako bi ih mobilizirali, a mogli su ih mobilizirati i ustaše da su se rasporedili u zaobalnim selima.

Saveznički bombarderi 28. studenog snažno su bombardirali Zadar. Daljnja bombardiranja Tito je dogovorio u prosincu 1943. kada je generalu Wilsonu poslao poruku kako bi bilo korisno ako bi „hitno izdao naredbu“ bazama u Italiji „da počnu s bombardiranjem ciljeva koje ćemo naznačiti“. Bombardiranjem se nastojalo rušiti samopouzdanje Nijemaca, ustaša i četnika, te demoraliziralo stanovništvo, ali se nisu rušila željeznička raskršća i mostovi kako bi se Nijemci mogli što lakše povlačiti.

Bombardiranje je znatno pojačano nakon izgradnje aerodroma na Visu, gdje su slijetali oštećeni avioni. Prvo bombardiranje Dubrovnika od zapadnih saveznika dogodilo se 28. studenog 1943.

Saveznički zrakoplovi 19. svibnja 1944. bombardiraju Livno, te ponovno 28. svibnja 1944. Slijedećeg dana, 29. svibnja 1944. bombardiraju Livno sa 42 zrakoplova pri čemu je gradić totalno razrušen. U ova dva zadnja napada na Livno i okolicu palo oko 1000 bombi. Poginulo je između 60-100 civilna. Saveznički avioni su 29. i 31. svibnja 1944. izvršili i dva masovna bombardiranja Banja luke, a tom prilikom uništeno je preko stotinu objekata i ubijeno više stotina ljudi.

Za vrijeme njemačkog osvajana otoka Brača 3. lipnja 1944. u 10 sati oko 30 savezničkih bombardera bombardira Split, pri čemu je najviše stradala gradska tržnica u Hrvojevoj ulici, te predio oko Srebrnih vrata Dioklecijanove palače i područje oko crkve Sv. Dominika. Potom je, oko 13 sati, oko 70 bombardera bacilo oko tisuću razornih bombi na gotovo čitavo područje grada. U zračnim napadima na Split, poginulo je oko 300 ljudi, a velik broj ljudi bio je ranjen. Avioni vrlo učestalo ruše Split, te je glad sve veća. Od 1. siječnja do 30. lipnja 1944. Split su avioni preletjeli 1890 puta i 21 puta bombardirali. Kroz to vrijeme od bombardiranja je u Splitu poginulo od 450 do 500 osoba.

U Slavoniji situacija se stabilizirala, te savezničko zrakoplovstvo, u želji da i ovdje logistički oslabi Nijemce 16. 6. 1944. snažno bombardira Osijek sa preko 1000 bombi teških pola tone. Pogođene su brojne stambene zgrade, Topnička vojarna u kojoj se nalazio SS, zarazni odjel bolnice, dva mlina, pivovara, učiteljska škola, tvornica sapuna, željeznička postaja Donji grad, skladište benzina i ulja, kožara, vojna bolnica, dvije crkve. Poginulo je 259 osoba, uz veliki broj ranjenih. U napadu je uništeno 160 stambenih objekata, a mitraljirani su i civili koji su se zatekli na ulici. Iz toga je vidljivo kako je, uz napad na vojarnu i željeznički kolodvor, koji su bili vojni ciljevi, najvažniji cilj bili civilni i gospodarski objekti. Slijedeći dan bombardiranje je ponovljeno, pri čemu su stradali isključivo civilni ciljevi, te je poginulo 36 ljudi, uz 120 ranjenih. Mostovi, pruge i ceste okolo Osijeka zapadni Saveznici nisu prepoznali kao vojne ciljeve, iz čega je moguće zaključiti kako je komunistima, koji su naručivali bombardiranje, odgovaralo ostaviti Nijemcima slobodne komunikacije, kako bi se mogli što lakše povlačiti.

U Dubrovniku 14. kolovoza 1944. Nijemci održavaju sastanak u vezi organizacije povlačenja iz Grčke, a saveznici bombardiraju hotel Excelzior u kojem se održava sastanak, pri čemu je poginulo 20 njemačkih časnika.

Nakon toga uslijedilo je sve češće bombardiranje raznih mjesta širom NDH, ali uvijek tako da se Nijemcima omogući povlačenje. Kako u mnogim mjestima oni nisu imali svoje kopnene snage logično je zaključiti kako je to od njih tražio Tito. Ovo je Pavelić moga spriječiti tako da je u gradovima, mobilizirao sve sposobne muškarce u vojsku ili postrojbe DORA, te se povući u manja sela i blokirati isporuku hrane u gradove. Tada bi komunistički narodni odbori preuzeli vlast u gradovima gdje bi se morali boriti samo sa Nijemcima. Da je analizirao što saveznici bombardiraju mogao je uočiti kako oni ne bombardiraju pravce i objekte kojima se Nijemci služe za povlačenje, te bi na osnovu toga mogao zaključiti kako je u Hrvatskom interesu baš takve objekte srušiti, kako Nijemci ne bi mogli oklopna vozila, topove i zalihe streljiva prenositi sa sobom. To se moglo spriječiti takvo da su tajne grupe ustaša u civilu minirali mostove koji vode prema zapadu, nakon čega bi domobrani i ustaše mogli preuzeti sve ono što Nijemci ostave iza sebe.

Za vrijeme partizanskog napada na Knin od 7. do 15. studenog, a u napadima sudjeluje i savezničko zrakoplovstvo, radi čega s položaja bježi četnički vojvoda Momčilo Đujić koji svoje snage izvlači iz Knina na sjever prema Karlovcu.

Kako bi oslabili Nijemce Saveznici 19. siječnja 1945. godine bombardiraju Brod pri čemu je poginulo 300 Brođana. U tom bombardiranju u kojem je uništeno 80% grada, sudjelovalo je 720 bombardera i 260 lovaca. U nekoliko sati na grad je palo 1050 bombi, teških između 100 i 500 kilograma. Grad je ukupno bombardiran 27 puta. Više od Broda bombardiran je Split s okolicom, koji je napadnut 71 put, zatim slijede Slavonski i Bosanski Brod s okolicom i Zagreb koji su pretrpjeli po 61 napad, Zadar s okolicom 54 napada, Rijeka s okolicom 44 puta, te ostala mjesta s manje od 70 napada. U većini slučajeva napadani su civilni ciljevi, dok su željeznički i cestovni mostovi bombardirani rijetko. Bombardirane su i mnoge crkve te je u angloameričkom bombardiranju poginulo 32 svećenika. Kad su partizani dojavili saveznicima kako se u Jasenovcu proizvodi oružja i električne energije za šire okolno područje počelo je i njegovo bombardiranje, te je više puta bombardiran tijekom veljače, ožujka i travnja 1945. tako da je u najvećem dijelu bio uništen prije dolaska partizana.