DOLAZI LI NAM NOVA KRIZA ?

Prema statističkim podacima u Italiji se pojavila kriza, što bi mogla biti najava nove velike ekonomske krize.

Kod nas industrijska proizvodnja pada.

Krizu iz 2008. još nismo prevladali, a već nam prijeti nova.

Kroz povijest svijet je vidio raznih kriza, a svaka slijedeća je sve šira i šira globalno, i sve brže se prenosi svijetom.

O uzrocima kriza razni analitičari su pisali svašta.

Za Marxsa krize u su bile posljedice sukoba između rada i kapitala, pa je preporučio radnicima otimanje kapitala od dosadašnjih vlasnika.

Za kenzijance krize nastaju kada je potražnja manja od ponude, pa su preporučili jačanje državne potražnje kako bi proizvođači mogli više prodavati.

Za Fridmanove monetariste krize su posljedica neusklađenosti između količine roba i novca na tržištu, pa treba povećati količinu novca na tržištu.

Ali neki poput Shumpetera su ukazivali i kako tehnološki razvoj može prouzročiti krize. Nova otkrića, izumi, inovacije i racionalizacije ako naglo povećaju produktivnost jednima, na štetu drugih također mogu izazvati krizu. Kada neke inovativne kompanije na tržište izbace novi, boji i jeftiniji proizvod konkurenciji prijeti propast, ako i sami nešto ne inoviraju. Kada se pojavila željeznica vrlo brzo su bankrotirali riječni lađari, a kada se pojavio dizel motor vrlo brzo su konjušari postali prosjaci, ako se brzo nisu pretvorili u kamiondžije. Od kada svi imamo mobitele fiksne telefone malo tko koristi. Kada su se pojavili internet portali mnogi tiskani mediji su propali, ali ne svi.

Dok jednima ne omrkne drugima ne osvane!

U svakoj nagloj tehnološkoj revoluciji i posljedičnoj ekonomskoj krizi najgore prolaze stariji radnici u poduzećima koja propadaju, ako se na brzinu ne prekvalificiraju.

Za širenje krize najzaslužniji je strah investitora, osobito strah od stečaja koji se brzo prenosi i na druge ljude. Zbog straha kako bi i sami mogli ostati bez posla kupci prestaju kupovati kako bi nešto na brzinu uštedjeli, a to smanjuje potražnju za ostalim robama. Time se kriza prenosi na djelatnosti koje nemaju nikavoga dodira sa djelatnostima u kojima je došlo do tehnološkog razvoja.

U krizi obično tek stvaratelji nove tehnike i tehnologije i njihovi oponašatelji ostvaruju natprosječne profite i vrše nova ulaganja, dok svi ostali nastoje štedjeti, pošto ne znaju u čega bi ulagali.

Tek kada većina investitora shvati u što se isplati ulagati počinje novi val velikih ulaganja i zapošljavanja u toj novoj industriji.

Tehnološkim razvojem prouzročena kriza može nastati i prije nego se nova tehnološka rješenja pojave na tržištu. Veliki investitori koji imaju obavještajne podatke o projektima koje netko razvija mogu predvidjeti posljedice nove tehnike, tehnologije ili organizacije. Uz pomoć industrijskih agenata mogu doznati tehnološke, tehničke i kvalitativne osobine novih inovativnih proizvoda. Na osnovu toga mikroekonomisti mogu proračunati koliko bi ti novi proizvodi mogli koštati u masovnoj proizvodnji, te koje konkurentske proizvode bi mogli izbaciti sa tržišta. Na osnovu toga makroekonomiski analitičari svojim investitorima preporučuju koje dionice treba prodavati, a koje kupovati. Najbolje je odmah prodati dionice onih kompanija koje proizvode i prodaju proizvode koji su osuđeni na propast, te njihove dobavljače. Dobiveni novac najbolje je odmah uložiti u dionice kompanija koje imaju patente za nove proizvode, te na dionice njihovih dobavljača, proizvođača sirovina koje će se u većoj količini trošiti za proizvodnju novih proizvoda. A ponekad postoji mogućnost da dionice dugoročno porastu i kupcima novih tehnika i tehnologija, ako zbog nižih ulaznih cijena ili veće kvalitete dijelova poraste potražnja i za njihovim proizvodima.

Sva ta vlasnička preslagivanja vrlo brzo se odvijaju u svim krizama. Koji pogode što treba prodavati i što treba kupovati naglo povećavaju svoje bogatstvo i društvenu moć, dok oni manje uspješni u tom klađenju brzo propadaju.

U toj igri moći neki se klade, a neki koji imaju privilegirane informacije igraju na sigurno.

Oni koji o novim tehnologijama ništa ne znaju, na pad cijena nekih dionica ili nekih proizvoda reagiraju panično, vjerujući kako se radi o nekom novom privrednom ciklusu, te prodaju sve što im nije neophodno. Zbog toga može doći do pada cijene svih dionica na tržištu, pa i onih koje će u budućnosti porasti, što je odlično za one koji znaju što treba kupovati. Zbog toga je za dobro informirane korisno kada se kriza pojavi prije nego se nova tehnologija pojavi na tržištu. Takva preuranjena kriza koju obično potaknu burzovni špekulanti može dovesti do velike preraspodjele vrijednosti između onih koji imaju informacije i onih koji spoznaje o nadolazećim tehnologijama nemaju. Kad informacije o novim tehnologijama, tehnikama, ili otkrićima dospiju do običnih investitora svi oni počinju prodavati imovinu kojoj vrijednost pada pa dolazi do drugog vala krize, nakon čega dolazi do naglog gospodarskog napretka temeljenog na novim tehnologijama.

Zadnja ekonomska kriza iz 2008. počela je nekoliko godina ranije kada su azijski i europski proizvođači počeli proizvoditi velike količine jeftinih manjih automobila sa manjom potrošnjom goriva. Istovremeno je zbog povećane potražnje za naftom cijena nafte na svjetskom tržištu povećana pa je u Americi pala potražnja za velikim američkim automobilima koji troše puno goriva. Zbog propast američke industrije velikih automobila mnogi radnici u tim industrijama ostali su bez posla, pa nisu mogli vraćati stambene kredite. Nakon toga su kamate na stambene kredite porasle zbog povećanog rizika, nakon čega su i mnogi drugi ostali bez mogućnosti vraćanja kredita. A kada se gruda pretvori u lavinu nitko je ne može zaustaviti dok se ne istroši.

Koje bi to inovativne industrije danas mogle izazvati novu krizu?

Trenutno se najvažnije inovacije događaju na području obnovljivih izvora energije.

Sunčani kolektori za grijanje vode već danas se mogu hotelima i motelima isplatiti nakon 3-4 godine upotrebe. Ovi kolektori mogu grijati vodu za kupaonice i centralna grijanje čak i kada dnevno ima samo nekoliko sati sunčanoga vremena.

Fotonaponski paneli za proizvodnju električne energije sve su jeftiniji i sve kvalitetniji.

U razvoju su višeslojne fotonaponske ćelije koje efikasnost u iskorištavanju sunčane energije sa ispod 20 % dižu na blizu 50 %.

U razvoju su i savitljive fotonaponske ćelije koje se mogu razmotati poput tepiha preko zidova.

Industrija uglja i nafte to uspijeva lobiranjem za promjenu propisa donekle usporiti, ali ne i zaustaviti.

Kinezi su već na tržište stavili jeftine fotonaponske panele koji se mogu isplatiti za sedam osam godina, računajući samo trenutnu cijenu električne energije.

Masovnom izgradnjom velikih vjetrenjača one također proizvode sve jeftiniju energiju, te sve manje ovise o državnim poticajima.

Sve su ekonomičnije i male vjetrenjače namijenjene domaćinstvima, ali lobi uglja i nafte i to nastoji zaustaviti. U tome im pomažu i države koje ne znaju kako naplatiti porez od onih koji proizvode energiju samo za sebe. Puno više im odgovaraju velika polja fotoćelija i velikih vjetroturbina gdje se energija proizvodi za prodaju, pa je moguća i naplata poreza. Zbog toga bi mnoge države najradije zabranile obnovljive energije, ali se boje konkurencije drugih država. Zbog toga moraju dozvoliti razvoj, kako konkurentske države ne bi otišle previše naprijed, što bi moglo dovesti do naglog pada domaće konkurentnosti, ali to nastoje provoditi vrlo postepeno.

A održavanje konkurentnosti je najvažniji zadatak svake ozbiljne države.

Neozbiljne države kojima upravljaju mediokriteti, strani plaćenici i kriminalci o tome i ne razmišljaju.

Zašto bi se brinuli za konkurentnost, privredne krize, nezaposlenost i emigracije vlastitog stanovništva dok provizija na uzete strane kredite sjeda na strane račune.

Povezani tekstovi;

Ekonomičnost obnovljivih izvora energije ,

Energetski samoodrživo domaćinsktvo,

Inovacije i industrijski agenti,

Financijska oligarhija i tehnološki razvoj.

Literatura;

Povijest gospodarskih kriza ,

Osnove globalnog gospodarstva ,

Ideje, inovacije, izumi.