Demagogija Bidenova poreza na bogataše

Demagogija  Bidenova poreza na bogataše
32
0
0

Predsjednik SAD-a Joe Biden priprema porez na kapitalne zarade veće od milijun dolara godišnje. To je porez koji se plaća na zarade pojedinaca koju su ostvarili na kapitalu, to jest na dividendama i na rastu cijene dionica. Biden računa kako će ovaj porez plaćati oko 500.000 najbogatijih Amerikanaca.

Međutim, gospodarstvo nije statična pojava, već vrlo dinamična pojava, što ljevičarima od Karla Marxsa pa na dalje nikako ne ide u glavu. Oni vjeruju kako će današnji podaci biti i sutrašnji podaci.

A sadašnji podaci se mogu vrlo lako promijeniti. Vlasnici dionica dividendu mogu dići u SAD-u, ali i ne moraju. Mogu osnovati poduzeće u nekoj državi sa minimalnim porezom na profit, te na to poduzeće prenijeti sve svoje dionice i obveznice. I tako mogu vrlo lako izbjeći Bidenov porez. A i oni koji trguju dionicama mogu vrlo lako izbjeći porez na kapitalnu dobit. To je dobit koja se dobije kada netko kupi dionice jeftino, pa ih proda skupo. I ta razlika je kapitalna dobit. A ona se može vrlo lako izbjeći tako da se dionice prodaju po nabavnoj cijeni svome poduzeću u drugoj državi gdje poraza na kapitalnu dobit nema, a onda to poduzeće prodaje dionice po višoj cijeni. Ljevičari već stotinama godina riješenje vide u povećanim progresivnim porezima, ali sa time nikada ništa korisno nisu postigli. Jedini rezultat je bijeg domaćih poduzetnika u druge države kojima upravljaju pametniji političari. U poduzetništvu najviše zarađuju oni koji imaju neki monopol, a maloumni stalno govore kako se to treba oduzeti velikim porezima, ne shvaćajući kako nikakvi porezi ne mogu oduzeti monopolsku ekstradobit. Kad god se monopolistima digne porez oni dignu cijenu, čime se povećaju troškovi njihovim kupcima. Ta dobit se može smanjiti samo jačanjem konkurencije.

Bidenove pristaše vjeruju kako će se ovakvim porezom osim smanjenja bogatstva najbogatijih i povećati državni prihodi. Međutim, istina je suprotna. U prvom trenutku porezni prihodi bi se doista povećali, ali zbog opisanog prebacivanja dionica na strana poduzeća, a sa time i prebacivanja dijelova poslovanja u inozemstvo državni porezni prihodi bi se već nakon nekoliko mjeseci smanjili.

A Bidenov cilj, to jest smanjiti razliku između najbogatijih i najsiromašnijih moguće je postići samo jačanjem malih poduzetnika, a ne oporezivanjem najbogatijih.

Ljevičari su uvijek znali dobro prepoznat ono što ne valja u sadašnjosti, ali su im lijekovi uvijek bili stotinu puta gori od bolesti.

Da bi se protiv onoga što ne valja primijenili pravi lijekovi potrebno je primijeniti najučinkovitiju terapiju, a nju je u gospodarstvu moguće otkriti tek simulacijom svih poteza, osobito u području fiskalne i monetarne politike.

Najučinkovitiji način za jačanje konkurentnosti malih poduzetnika i slabljenje velikih oligopolista je izmjena poreza na dodanu vrijednost (PDV). Maloumni ekonomisti štreberskog smjera uporno tvrde kako taj porez plaćaju krajnji kupci i kako je on neutralan u odnosu na proizvođače i trgovce. A ta tvrdnja je obično stručno blebetanje, što je moguće vrlo lako dokazati malom simulacijom.

Ako bi smo mala poduzeća koja imaju promet manji od na primjer 3 milijuna kuna godišnje stavili izvan sustava PDV-a tada bi takvo poduzeće bilo konkurentnije od većih poduzeća, ali ne uvijek. Ako bi takvo poduzeće prodavalo svoju robu velikom trgovačkom lancu taj lanac bi na tu robu morao obračunati PDV i tada bi ta roba imala istu cijenu za krajnjeg potrošača kao i roba velikih proizvođača.

Međutim, ako malo poduzeće svoj proizvod prodaje krajnjem potrošaču onda je to malo poduzeće konkurentnije za iznos PDV-a.

Ako malo poduzeće svoju robu prodaje preko male trgovine koja je također izvan sustava PDV-a tada je ta roba također konkurentnija za iznos PDV-a.

Ako veliko poduzeće svoju robu prodaje u maloj trgovini tada ono na račun stavlja svoj PDV i plaća to državi, a mala trgovina taj ulazni PDV mora ukalkulirati kao svoj trošak te je takva roba velikog proizvođača skuplja i kada se prodaje kroz male trgovine.

Ovakva kratka simulacija pokazuje kako bi izbacivanjem malih proizvođača i trgovaca koji zapošljavaju nekoliko zaposlenika iz sustava PDV-a imalo vrlo veliki utjecaj na gospodarstvo.

Prvi efekt je taj da bi mali proizvođači bili puno konkurentniji kad svoj proizvod prodaju sami krajnjim kupcima, ili kad prodaju preko malih kvartovskih i seoskih trgovina. Uvođenjem ovakvog olakšanja za male poduzetnike broj malih proizvođača i malih trgovaca bi se vrlo brzo povećao. A to znači kako bi se promet velikih robnih lanaca naglo smanjio. Smanjio bi se uvoz, a i zarada velikih kompanija. Samim time smanjila bi se i kapitalna dobit velikih dioničara i velikih trgovaca dionicama koje Biden želi dodatno oporezovati. Ovakvim izmjenama u plaćanju PDV-a gubitci bogataša bili bi puno veći nego što to Biden može postići svojim ekstraporezom na bogataše. I što je najzanimljivije, bogataši nikakvim seljenje svoga sjedišta i svojih poduzeća u druge države ne bi mogli izbjeći svoje gubitke koje bi im donijela sitna konkurencija koja posluje izvan sustava PDV-a.

Oni koji govore kako je PDV samo porez na potrošnju i nema utjecaj na konkurentnost protiv oslobađanja malih od PDV-a se bune i tvrdnjama kako bi se time smanjili prihodi države.

Prihod koje država dobiva od PDV-a bi se doista smanjili, ali bi se prihodi od drugih poreza povećali. Velika poduzeća, veliki uvoznici i veliki robni lanci bi imali smanjeni promet pa bi smanjili i dio zaposlenika. Radi toga bi se doista smanjili porezi koje ta poduzeća plaćaju kao porez na dobit, porez na dividendu te porezi i doprinosi koje plaćaju njihovi zaposlenici. Ali u malim poduzećima bi se naglo povećala i zaposlenost i ukupni promet, pa bi mala poduzeća ukupno platila puno više poreza na dobit i dividendu, a i njihovi zaposlenici bi državi uplatili puno više poreza.

Sveukupno, od malih poduzetnika čiji broj bi se naglo povećao država bi dobila puno više nego bi izgubila od velikih kompanija i velikih trgovaca. A troškovi za socijalno zbrinjavanje nezaposlenih, te za mirovine bi se znatno smanjili i zbog povećane potražnje za radnom snagom, a i zbog toga što mali poduzetnici koji rade u svojim malim poduzećima i trgovinama puno kasnije odlaze u mirovinu.