Dokle je došla umjetna inteligencija ( UI, AI, artificial intelligence )?

Dokle je došla umjetna inteligencija ( UI, AI,  artificial intelligence )?
59
1
1

Elon Musk je nedavno izjavio kako ljudski jezik za 10 godina neće biti u upotrebi.

Ima neupućenih koji će mu povjerovati.

On od takvih i živi.

Bubne neku ideju i ulagači ulažu milijarde u razvoj te njegove ideje.

U početku su mu ideje bile dobre pa je zahvaljujući odličnim komunikacijskim vještinama uspijevao naći poslovne anđele za financiranje njegovih ideja.

Počeo je sa izradom web softvera Zip2 godine 1995. Sa bratom je pokrenuo poduzeće i većinu dionica prodao ulagačima koji su bili spremni uložiti u subjektivnu, neprovjerenu, rizičnu ideju, vjerujući u poslovicu "bez rizika nema profita". Tim novcem je razvio i uspio plasirati na tržište internetski gradski vodič za novinsku izdavačku industriju, s mapama, uputama i žutim stranicama.

Zahvaljujući vještini uvjeravanja dobio je ugovore s New York Timesom i Chicago Tribuneom. Nakon tog uspjeha Compaq je kupio Zip2 za 307 milijuna dolara, a Musk je za svojih 7 posto dobio 22 milijuna dolara.

Sa ovim novcem Musk i brat osnivaju novo poduzeće X.com za realizaciju nove ideje, internetske banke.

Ovo poduzeće se spojilo sa poduzećem Confinity 2000. godine, koje je prethodne godine na tržište lansirao PayPal. U ovom spajanju Musk je odlično prošao pa je ovo novo poduzeća zahvaljujući vlasništvu nad PeyPalom prodano eBayu za 1,5 milijardi USD.

Sa zaradom iz ove prodaje jedne svoje ideje jeftino udružene sa tuđom idejom osnovao je 2002. novo poduzeća SpaceX, tvrtku za proizvodnju svemirskih usluga, gdje je konačno uspio postati glavni direktor i glavni dizajner. Kao direktor ovog poduzeća Musk je 2001. godine pokušao od Rusa kupiti rakete nosače za lansiranje satelita u orbitu, ali nije uspio. U tim pokušajima koje je vodio uz pomoć bivših stručnjaka iz CIA-e i NSA-e koje je zaposlio u svojoj kompaniji shvatio je kako rakete može napraviti puno jeftinije nego su Rusi tražili.

Izračunao je kako je materijal za izgradnju rakete samo 3 posto prodajne cijene tadašnje rakete, te kako primjenom vertikalne integracije više poduzeća i modularnim pristupom izradi može smanjiti početnu cijenu za desetak puta, te tako ostvariti 70 postotnu zaradu.

SpaceX je počeo proizvoditi višenamjenske svemirske letjelice, te je raketa Falcon 1 postala prva privatna raketa na tekuće gorivo koja je u Zemljinu orbitu postavila satelit, a djelomično se može koristiti više puta. Usput je postao najveći privatni proizvođač raketnih motora na svijetu i to raketa koje imaju najvećim omjer snage i težine. Proizveo je više od 100 operativnih Merlin 1D motora koji može okomito podići težinu 40 prosječnih obiteljskih automobila. Sa tim raketama je uspio sklopiti ugovore sa NASA-om za opskrbu svemirske postaje.

Godine 2004. je uložio u kompaniju Tesla koja je osnovana godinu ranije sa ciljem proizvodnje električnih automobila. Iako je uspio napraviti više modela luksuznih električnih vozila komercijalni uspjeh je bio slab, ali je zahvaljujući dobroj promidžbi stalno uspijevao pronaći nove ulagače koji su spremni uložiti novac u razvoj novih modela. Kompanija Tesla je preko društva kćeri SolarCity krenuo i u razvoj solarne energije, a osnovao je i OpenAI kao tvrtku za razvoj umjetne inteligencije. U srpnju 2016. osnovao je Neuralink, tvrtku za razvoj sučelja mozga i računala, a uskoro i tvrtku Boring Company za infrastrukturu i izgradnju tunela za električna vozila. Na taj je način novcem uloženim za razvoj električnih automobila razvijao druge projekte. Počeo je ulagati u razne druge projekte za koje su mu novac davali ulagači oduševljeni njegovim uspjehom u svemirskom programu, vjerujući kako će i druge ideje donijeti jednak uspjeh.

Neke od tih ideje su i uspjele kao što je ideja za instaliranje najveće svjetske litij-ionske baterije kako bi se ublažile nestašice energije u Južnoj Australiji.

U umjetnu inteligenciju je počeo ulagati, iako je više puta ukazivao na opasnosti od umjetne inteligencije kao duha koji može izaći iz boce.

Međutim, unatoč vrlo optimističnim predviđanjima u razvoju umjetne inteligencije napredak je postignut samo u preuzimanju jednostavnih lako shvatljivih rutinskih postupaka u kojima umjetna inteligencija može postići rezultate puno bolje od ljudi. Problem je što umjetna inteligencija ništa ne razumije, već samo upoređuje i mjeri zapise iz velike količine pokusa i pogrešaka zapisanih u velikim bazama podataka. A ništa ne razumije zato što umjetna inteligencija ne razumije ni značenje običnih riječi. U rječnicima za prevođenje sa jednog na drugi upisane su sve riječi u različitim oblicima s obzirom na padež, množinu i spol, te sinonimi pojedinih riječi, ali još uvijek strojni jezici ne razumiju ni gramatiku, a kamoli značenje onoga što prevode. Stoga, ako se neki tekst prevede na neki jezik, pa onda natrag na početni jezik, i nakon nekoliko uzastopnih ovakvih prijevoda sa jednog jezika i natrag dobije se tekst bez ikakvoga smisla.

Svaka riječ može imati više različitih značenja, i različitih poveznica sa iskustvima, osjetilima, emocijama i potrebama. Da bi AI razumjela jednu riječ, složenicu, ili frazu morala bi imati veliku SQL relacijsku bazu podataka sa više tabela.

Osnovna tabela bi trebala sadržavati rječnik svih riječi nekog jezika. U toj tabeli bi uz riječ trebao biti i podatak kako se ta riječ piše, te šifarske poveznice sa drugim tabelama. Svaka riječ bi mogla biti povezana sa jednom ili više drugih tabela pomoću šifre riječi. U tim drugim tabelama svaki upis bi morao imati svoju šifru u kojoj bi prvi znak označavao tabelu, a drugi znak bi mogao označavati podgrupu unutar tabele, dok bi ostali znakovi u šifri označavali pojedine podatke unutar tabela.

U drugoj tabeli bi trebao biti zvučni izgovor pojedine riječi, te drugi zvukovi koji su povezani sa pojedinom riječi. Drugi znak u šifri ove tabele bi trebao označavati različite vrste zvukova. Broj 1 bi mogao označavati prirodne zvukove, broj 2 zvukove koje proizvode živa bića, broj 3 zvukovi koje proizvode strojevi, broj 4 glasovi pojedinih ljudi.

U trećoj tabeli bi trebale biti slike koja asociraju na pojedinu riječ. (Slike trebaju biti u 2D i 3D formatu. Za sada ne postoji program koji može dvodimenzionalnu sliku pretvoriti u trodimenzionalni objekt.) U šifarniku ove tabele drugi znak bi trebao označavati podskupove podataka iz ove tabele. Broj 1 bi bile slike nepomične prirode, broj 2 slike pomičnih prirodnih elemenata, broj 3 slike živih bića, broj 4 slike pojedinih ljudi, broj 5 slike lica pojedinih ljudi.

U četvrtoj tabeli bi trebali biti kratki filmski pokreti koji asociraju na pojedinu riječ. (Filmski isječci bi morali biti u 3D i 4 D formatu. Za sada ne postoje programi koji mogu pokretne dvodimenzionalne slike pretvoriti trodimenzionalne kretnje.) Kao i u prethodnoj tabeli i u šifarniku ove tabele drugi znak bi trebao označavati podskupove podataka iz ove tabele. Broj 1 bi bile kratke panoramske snimke nepomične prirode, broj 2 snimke pomičnih prirodnih elemenata u pokretu, broj 3 snimke živih bića u kretanju i micanju, broj 4 snimke pojedinih ljudi u kretanju, broj 5 snimke lica ljudi sa pokretima kod govora i mimike.

U petoj tabeli bi trebali bit mirisi koji asociraju na pojedinu riječ. U šifarniku i ove tabele drugi znak bi trebao označavati podskupove podataka u ovoj tabeli. Broj 1 bi bile oznake ugodnih mirisa, broj 2 oznake neugodnih mirisa, dok bi broj 3 označavao neutralne mirise.

U šestoj tabeli bi trebali biti osjeti kojima ljudi ustima doživljavaju okolinu kao što su slatko, slano, ljuto, kiselo, gorko, masno ukusno, bljutavo. Svaka riječ bi se mogla povezati sa jednim, ili više ovih osjeta.

U sedmoj tabeli bi se nalazili osjeti koji čovjeka štite od okoline kao što su; meko, tvrdo, oštro, vruće, toplo, hladno, vlažno.

U osmoj tabeli bi trebali biti osjeti potreba kao što su; nedostatak zraka, žeđ, glad, sitost, potreba za pražnjenjem crijeva, te pražnjenjem mokraće. Kod umjetne inteligencije u ovoj tabeli bi se mogle nalaziti i potrebe strojeva, ili robota kojima bi umjetna inteligencija trebala upravljati. Te strojne potrebe su potreba za energijom, uljem, materijalom, čišćenjem, pražnjenjem, popravkom i slično, za što bi se dobivali podatci od raznih senzora. U šifarniku ove tabele drugi znak bi trebao označavati podskupove podataka iz ove tabele. Broj 1 bi bile potrebe ljudi, a broj 2 potrebe strojeva.

U devetoj tabeli bi trebale biti emocije koje se pojavljuju u ljudskim mislima kada čuju neku riječ. Svaka riječ bi mogla asocirati na jednu ili više emocija kao što su; veselje, tuga, duševna bol, tjeskoba, ugoda, odbojnost, strah, prkos, ljubomora, ružnoća, iznenađenje, prijezir, gađenje, sram, ljutnja, bijes, istina, laž, agresija, pristojnost, bezobrazluk, zabava, dosada, agonija, kajanje, odlučnost.

U desetoj tabeli bi trebali biti šifre svih sinonima koji imaju isto značenje kao pojedina riječ. Uz to trebao bi biti i opis kada je bolje koristiti pojedine sinonime.

U jedanaestoj tabeli bi trebale biti šifre svih antonima koji imaju značenje suprotno od značenja pojedine riječi. Uz to mogao bi biti i opis kada se koriste pojedini antonimi.

U dvanaestoj maloj tabeli bi se trebale nalaziti sve gramatičke vrste riječi koje bi kao šifre trebale biti navedene u osnovnoj tabeli riječi, s tim da jedna riječ može ponekad imati različitu gramatičku vrstu. Uz to bi uz svaku vrstu riječi mogla biti navedena i definicija pojedine vrste riječi sa iznimkama.

U trinaestoj tabeli bi se trebali nalaziti razni apstraktni pojmovi koji se mogu povezati sa pojedinim riječima, ili rečenicama. U šifarniku ove tabele drugi znak bi trebao označavati podskupove podataka iz ove tabele. Ti apstraktni pojmovi bi se morali podijeliti na podskupove, a svaki podskup bi morao imati svoj broj kao drugi znak u šifarniku ovih pojmova.

Tek sa ovakvim rječnikom namijenjenim umjetnoj inteligenciji sotwer bi mogao povezati riječi sa onim što pojedina riječ predstavlja u svijetu zvukova, slika, mirisa, osjetila, emocija i potreba čovjeka, a na osnovu toga bi mogao proračunati i značenje pojedinih rečenica, ili čitavih odlomaka nekog teksta. Popunjavanje tabela riječima i značenjima, te međusobno povezivanje tabela bi morali napraviti programeri, s tim što bi kasnije sama umjetna inteligencija morala imati mogućnost na osnovu iskustava, pokusa i pogreški dodatno povezivati pojedine riječi sa pojedinim značenjima iz drugih tabela. I nakon svega toga umjetna inteligencija još uvijek ne bi imala svijest, zato što ni čovjek na zna što je to svijest.

A za realizaciju svih navedenih poslova, te izrade programa i baza podataka proći će još puno vremena.