Farmaceutski lobiji

Farmacija ili ljekarništvo je znanstveno poslovna djelatnost koja se bavi pronalaženjem, oblikovanjem i izradom lijekova i ljekovitih pripravaka, te praćenjem i bilježenjem njihovih učinaka i nuspojava. Ljekarnici su postojali od najranijih civilizacija, a time su se bavili i vračevi u plemenima. Vračevi su bili i ljekari i ljekarnici, a to se počelo odvajati već kod prvih civilizacija.

U ranom srednjem vijeku ljekari i ljekarnici su najčešće bile iste osobe. Ove dvije djelatnosti su 1240. godine u Europi zakonski odvojene. Od tada rad farmaceuta nadgledaju liječnici. Osim lijekova farmaceuti su često pravili i otrove. Mnoge od njih pokretala je želja da pomognu ljudima, ali mnogima je motiv rada bio novac. Takvi su često proizvodili čudesne vodice koje liječe sve bolesti, te takve lijekove kao putujući trgovci prodavali na sajmovima.

I danas je slično.

Širom svijeta postoje farmaceutske kompanije koji traže i testiraju nove lijekove, a oni koji uspiju pronaći neki novi lijek, te ga uspješno patentirati često postaju izuzetno bogati.

Velike farmaceutske kompanije su sustavi koji najradije istražuju česte bolesti kako bi napravili lijekove za koje postoji velika potražnja. Takve kompanije svoje lijekove patentiraju čak i kada odustanu od proizvodnje, ali žele spriječiti druge da ih proizvode i tako konkuriraju njihovim skupljim pripravcima.

Manje farmaceutske kompanije u manjim državama najčešće nemaju novca za skupa istraživanja, te najčešće proizvode generičke lijekove koje prodaju puno jeftinije od originala. To su lijekovi iste kvalitete kao i originali, ali bez patentne zaštite. Kada kompaniji koja je otkrila lijek istekne vrijeme patentne zaštite tada svatko može proizvoditi takav lijek. A kada nitko nema monopol tada taj lijek postane puno jeftiniji i njegova proizvodnja se ne isplati u državama sa skupom radnom snagom.

Treća vrsta farmaceutskih kompanija su mali laboratoriji, najčešće u sveučilištima koji istražuju lijekove za rijetke bolesti. Ovakve lijekove se ne isplati proizvoditi, te se istražuju najčešće iz donacija privatnih donatora. Privatni donatori su obično bogati ljudi kojima je netko blizak oboli od takvih bolesti, te ih to motivira na donacije.

Kako bi velike korporacije zaradile što više novca za svoje dioničare one često poduzimaju poslovne strategije koje su često na rubu zakona, a i morala. A kada mogu neprimjetno i nekažnjeno kršiti zakone to im ne smeta. Njihove poslovne strategije su vrlo često potkupljivanje liječnika kako bi pacijentima propisali njihove lijekove, pa čak i lijekove koji pacijentima uopće i ne trebaju. Liječnicima koji prepišu više lijekova neke kompanije češće se poziva na stručne skupove po raznim ljetovališta, plaća im se specijalizacija i lakše napreduju u svojoj struci.

U državama gdje su osiguranja privatna to im je malo teže, zato što osiguravatelji imaju svoje stručnjake koji kontroliraju koji se lijekovi propisuju i za što. U državama gdje postoji obavezno državno osiguranje mogućnost manipulacija su puno veće. Tu se na recept pacijentima može propisati svašta, a one koji bi to trebali kontrolirati lako je potkupiti. Liječnici ponekad znaju i prodavati lijekove, najčešće opijate, koje propišu nekom pacijentu koji za to i ne zna, Radi toga što država loše kontrolira upotrebu u kvalitetu lijekova velike korporacije najviše vole proizvoditi lijekove i cjepiva protiv zaraznih bolesti koje plaća država. Osobito su isplativa cjepiva. Za njih se ne mora testirati učinkovitost i period na koji pružaju zaštitu, te da ne izazivaju previše štetnih nuspojava. Da bi cjepivo bilo odobreno dovoljno je dokazati kako stvara antitijela u velikoj većini cijepljenih.

Kako bi što više zaradili na račun države velikim farmaceutskim kompanijama nije teško razvijati svoje strateške planove koji uključuju umjetno izazivanje panike kako bi što više ljudi kupilo neki nepotrebni lijek, ili kako bi država propisala obvezno cijepljenje protiv nekih bolesti. Ovakva praksa naglo je porasla zadnjih tridesetak godina. Nakon propasti komunizma zapadni političari su puno manje usmjereni u dokazivanje kako su demokratske države puno bolje od komunizma, te su postali puno tolerantniji prema kriminalu i korupciji među društvenom elitom. Većina patenata za stare lijekove im je istekla, pa te lijekove proizvode manje kompanije iz siromašnijih država, a nove lijekove je teško pronaći. Kako bi pronašli nove izvore zarade velike korporacije su počele svakih nekoliko godina, uz pomoć medija i podmićenih liječničkih organizacija širiti strah od neke nove bolesti kako bi naveli što više ljudi na cijepljenje. Pokušali su zastrašiti ljude širom svijeta od ptičje gripe, ali ona se nije uspjela značajnije proširiti. Pokušali su isto sa svinjskom gripom, ali ni to im nije uspjelo.

A onda se pojavio virus Corone 19 koji se uspio vrlo proširiti širom svijeta.

Iako je smrtnost od ovog virusa nešto malo veća nego kod gripe stvorena je panika kako će svi pomrijeti, iako je u startu bilo jasno kako je bolest opasna samo za stare ljude koji već imaju i druge bolesti, te debele osobe.

Čim se bolest pojavila farmaceutske kompanije su počele sa velikim ulaganjem u proizvodnju nove vrste cjepiva, takozvanom genetskom mnr tehnologijom, te prodaju tog budućeg cjepiva državama po vrlo visokoj cijeni. Stratezima velikih farmaceutskih korporacija u startu je bilo jasne kako će se pojaviti stručnjaci koji će provjerljivim argumentima napadati propisane mjere. Kako bi se njih preventivno uklonilo iz medija poduzeli su kampanju preventivnog diskreditiranja protivnika. Za to su angažirali internetske trolove koji su počeli širit teorije kako će se u cjepivo staviti neki nevidljivi čipovi. Neki su tvrdili kako će se te čipove preko 5G mreža aktivirati kako bi usmrtili cijepljene osobe. Neki su tvrdili kako će tako ubiti 2 milijarde ljudi. Svi takvi su odmah prozvani antivakseri koji u svojoj ludosti pričaju gluposti. Ali u antivaksere su plaćeni mediji odmah svrstali sve liječnike i stručnjake koji su argumentirano govorili kako opasnosti nema za djecu i mlađe ljude. Među antivaksere su odmah svrstani i svi koji su argumentirano dokazivali kako je C vitamin, D vitamin dobra preventiva. I oni koji su vrlo brzo otkrili kako lijek protiv parazita Ivermektin vrlo snažno djeluje protiv virusa ako se primjeni u prvih 5 dana bolesti, što je kasnije i dokazano u Indiji, na vrlo velikom statističkom uzorku. Svi ovi stručnjaci su mogli smanjiti spremnost ljudi za uzimanje cjepiva, te su preventivno osramoćeni i isključeni iz odlučivanja. Vrlo brzo nakon pojave bolesti otkrivene je kako covid virus proizvodi Spike protein koji izaziva stvaranje mikrotrombova u krvi. Ti mikrotrombovi mjesecima nakon preboljenja mogu izazvati mnoge mikroinfarkte kao začepljenje kapilara u bilo kojem djelu tijela, a najčešće u plućima, ili na srcu. Farmaceutski lobisti unatoč tim spoznajama i dalje su tvrdili kako se cijepiti moraju i oni koji su preboljeli Covid iako svatko tko je završio osnovnu školu zna kako je imunitet od svake bolesti najjači kod onih koji su neku bolest preboljeli. Tvrdili su kao se i djeca trebaju cijepiti zato da bi se zaštitili stariji, a te tvrdnje su širili i nakon što je dokazano kako i cijepljeni šire bolest. Kad se pokazalo kako i cijepljeni mogu oboljeti nekoliko mjeseci nakon cijepljenja farmaceutski lobisti su počeli tražiti docjepljivanje novim dozama svakih nekoliko mjeseci

Mnogi liječnici su shvatili kako bi oboljeli morali strogo mirovati najmanje mjesec dana, a teških poslova se moraju suzdržavati više mjeseci kako ne bi dobili mikroinfarkte. Međutim i o tome se šutjelo kako oni koji su preboljeli ili su se zarazili ne bi tražili bolovanje od više mjeseci. Radi skrivanja takvih činjenica mnogi mladi sportaši koji uopće nisu imali simptome bolesti su umrli nekoliko mjeseci nakon što su bili zaraženi. Umrli su i mnogi pretili ljudi nakon što bi se premorili dok bi se popeli nekoliko katova do svoga stana. Umrli su i mnogi koji su desetak dana nakon preboljenja covida odlučili teškim poslom, ili rekreativnim vježbama povratiti kondiciju.

A Spike protein su stvarala i cjepiva, te su i svi cijepljenji dobili gustu krv radi puno mikrotrombova u njoj, radi čega su i mnogi cijepljenji počeli umirati od srčanih udara, moždanih udara ili otkazivanja pluća. O svemu tome se šutjelo kako se ne bi smanjila upotreba preskupog i precijenjenog cjepiva.

Tek kada je svima postalo jasno kako cjepivo štiti samo nekoliko mjeseci, te se ljudi moraju cijepiti svakih nekoliko mjeseci političari su odustali od obaveznog cijepljenja, kako na slijedećim izborima ne bi politički potpuno propali. Medijsko uvjeravanje u potrebu cijepljenja je postalo sve manje uvjerljivo, te su mnogi političari u izvršnoj vlasti ukinuli pandemijske mjere, iako su time izgubili velike količine mita od farmaceutskih lobista. Ali dok je pandemija trajala uspjeli su znatno popuniti svoje tajne račune.

Velike farmaceutske kompanije su u pandemiji zaradile ogromne premije za svoje menadžere i velike dividende za dioničare.

Mnogi liječnici su zaradili dovoljno bodova kod farmaceutskih lobista da im mogu godinama slati pozivnice za kongrese na Bahamima. Mnogi su zaradili dionice u farmaceutskim kompanijama.

Milijuni su se zaradili na obaveznim maskama koje su se prodavale nekoliko puta skuplje od troškova nabave.

Mnoge bolnice su dobile dodatne državne poticaje za liječenje covida pa su se bolnice trudile pribaviti što više takvih bolesnika. A to i nije osobito teško zahvaljujući tome što test na coronu ne razlikuje Covid 19 od gripe. Pa je gripa za vrijeme corona pandemije potpuno nestala. A i svi koji su umrli od bilo čega upisani su kao umrli od Corone ako su slučajno bili i najblaže zaraženi coronom ili gripom.

Ukidanjem pandemije puno novca su izgubili i privatni labaratoriji koji su na testirali jeli netko zaražen i dali ima antitjela u krvi. Dok je pandemija trajala dnevno su zarađivali kao ranije u nekoliko mjeseci.

Ovakvo obilnu zaradu veliki farmaceuti i mnogi liječnici nisu zaradili nikada, te je logično očekivati kako će farmaceutski lobiji taj postupak pokušati ponoviti ponovno za nekoliko godina. Kako bi se to spriječilo najvažniji je preko društvenih mreža ukazivati na sumnjive smrti svih koji su se cijepili, te na izborima ukloniti sve one koji su zagovarali stroge pandemijske mjere.