Kako mijenjati vojnu obrambenu infrastrukturu i taktiku na osnovi ukrajinskih ratnih iskustava

Napadom na Ukrajinu Rusi su u početku nastojali zauzeti što veći teritorij, kako bi postavili svoju vlast. Zahvaljujući neočekivano snažnoj obrani Ukrajine i pomoći sa zapada u naoružanju Ukrajinci su zaustavili ruske napade, te ih natjerali na promjene ciljeva napada,strategiju i taktiku. Najvažniji ciljevi su postale cestovna križanja, mostovi i željezničke pruge koje služe za logističko snabdijevanje ruskih vojnih snaga i zauzetih teritorija. Kako ni to nije dalo željene rezultate najvažniji taktički ciljevi su postala energetska čvorišta, termocentrale i velike trafostanice. A najvažnije sredstvo napada na njih su postali jeftini dronovi.

Na osnovu ovih spoznaja moguće je procijeniti kako bi se slično odvijalo i u drugim novim ratovima. Zato bi i druge države morale mijenjati svoje vojne taktičke mjere predviđene za zaštitu kritične infrastrukture.

Razaranjem termocentrala i trafostanica ne isključuje se samo energija. Sa nestankom energije istovremeno se isključuje i voda, i grijanje, i internet. Neke bolnice i banke obično imaju svoje generatore koji se pale kada nestane električne energije, ali vodovodne pumpne stanice, internetska serverska čvorišta i repetitori to najčešće nemaju.

Kako bi se dodatno smanjila opasnost od rušenja energetske infrastrukture mogle bi se napraviti bitne promjene kod gradnje ili obnove ovakvih objekata. Dosadašnju obranu samo avionima i raketama kao prvoj liniji obrane i protuzračnim topovima kao drugoj liniji obrane potrebno je dodati i treću liniju obrane. Treća linija obrane energetske infrastrukture bi mogle biti zgrade koje okružuju termocentrale i velike trafostanice.

Energetska poduzeća obično imaju puno novca i vole angažirati dobre arhitekte kod gradnje svojih upravnih i pomoćnih zgrada. Takve zgrade se obično grade u blizini energetskih postrojenja kao dugačke i široke zgrade okružene parkovima, a visine obično na dvije etaže.

To bi se trebalo bitno promijeniti.

Administrativne zgrade kao manje važan segment energetskog sustava bi mogle poslužiti kao treća linija zaštite energetske mreže. Ove zgrade bi trebale kao tornjevi okruživati trafostanice i termoelektrane. Visina tih čvrstih armirano betonskih objekata bi trebala biti barem 3-5 metara viša od trafostanica i termoelektrana. Time bi se energetski objekti mogli vrlo efikasno obraniti od niskoletećih aviona, raketa i dronova koji dolaza sa bokova, te bi se napad mogao vršiti samo odozgo. Na vrh ovih zgrada bi se moglo staviti oružje za borbu protiv dronovi i zrakoplova kojim bi se moglo upravljati daljinski iz skloništa u podrumima. Na gornje katove tih tornjeva bi se trebala staviti administracija koja radi samo dio radnog vremena, a u slučaju napada može brzo pobjeći u skloništa. U prizemne prostorije bi se mogle smjestiti servisne radionice, a u podrume skladišta rezervne opreme i skloništa. Oko zgrada bi dodatno trebalo zasaditi visok crnogorično drveće kako bi dodatno štitile same zgrade, i ljeti i zimi. Na taj način same administrativne zgrade bi postale najbolja obrana energetske infrastrukture.

Na sličan način bi se mogla pojačati i obrana prometne infrastrukture.

Većina današnjih autocesta i važnijih obilaznica oko gradova imaju petlje na raskrižjima. Otoci na tim petljama služe samo kao zelene površine. Ovi otoci na prometnim petljama bi mogle dobiti veliku ulogu u taktici zaštite prometne infrastrukture. Na ove zelene otoke bi se moglo postaviti nekoliko nizova velikih betonskih kanalizacijskih cijevi širine 2 do 2,5 metara. Pojedine cijevi bi trebale biti međusobno razmaknute desetak metara jedne od drugih. Nakon toga bi se ti otoci mogli prepustiti lokalnim komunalnim poduzećima za odlaganje gradskog komunalnog i građevinskog otpada. Slaganjem otpada u visinu vremenom bi se na svakom takvom otoku dobila uzvisina visine 10 do 15 metara. Na ta umjetna brda bi se trebalo posaditi zimzeleno grmlje koje bi služilo kao kamuflaža i ljeti i zimi. Te uzvisine bi mogle poslužiti kao odlični protuoklopni položaji za smještaj topova, a široke kanalizacijske cijevi na dnu takvih uzvisina bi postala odlična zaštita za branitelje.

Željeznička čvorišta bi se na sličan način mogla zaštititi visokim zgradama okolo kolodvora, a pruge bi se mogle dodatno zaštititi sadnjom visokog zimzelenog drveća pokraj svih pruga sa obje strane pruge.

Ovakvim vrlo jeftinim izmjenama u izgradnji i održavanju obrambene infrastrukture zaštita gradova i stanovništva postala bi puno lakša, uz puno manji utrošak ljudskih života.