Kako napraviti veliku svemirsku postaju za dugotrajni boravak ljudi u svemiru?

Velike sile godinama nastoje ostvariti prednost u utrci za gospodare svemirskih prostora. U toj utrci koju su započeli Sovjetski komunisti i Amerikanci pridružili su se Kina, Indija, EU, Japan pa i manje države. Svima njima osnovni interes je prestiž, te razvoj novih tehnologija. Tome su se pridružile i privatne kompanije koje u tome vide svoj ekonomski interes.

Lansiranje malih satelita u putanju oko zemlje je postao posao koji se ekonomski isplati, ali izgradnja svemirskih stanica za trajniji boravak ljudi i razna znanstvena istraživanja još dugo će biti prestiž.

Osnovni problem je vrlo skupo transportiranje velikih količina materijala sa zemlje u svemir.

Ovaj problem bi se mogao najlakše riješiti na način da se velika svemirska stanica napravi od materijala koji se već nalazi u svemiru. Postoje mnogi meteori koji kruže oko sunca i oni bi mogli poslužiti kao sirovina za uzimanje materijala.

Posao pretvaranja meteora u svemirsku stanicu bi se mogao obaviti pomoću puno malih robota koji bi se spustili na pogodan meteor, te ga poput pauka umotati u kukuljicu od staklenih vlakana. Staklena vlakna bi se mogla napraviti od stijena uzetog sa samog meteora. Nakon što se meteor dobro omota u kukuljicu od staklenih vlakana unutar njega bi se mogli iskopati hodnici za boravak ljudi, za skladištenje opreme, za uzgoj hrane i slično.

Prvi korak u ovom poslu bi bio spuštanje robota na površinu ovakvog meteora. Robot – pauk sa barem 8 nogu bi se za meteor mogao učvrstiti na više načina. Jedan način je da stopala imaju magnete koji bi se lijepili na stijene sa većim sadržajem željeza. Ako takvih stijena na meteoru nema najmanje 4 noge bi trebale imati mehaničke hvataljke kojima bi se mogli pričvrstiti za stijene. Neke od tih nogu bi mogle imati i mala svrdla koja bi se ubušila u stijene, te se tako držala za njih. A ako je površina meteora nestabilna prvi roboti pauci bi mogli iz sebe ispustiti dugačko, ljepljivo, tanko stakleno uže koje bi kruženjem oko meteora omotali oko njega, te tako stvorili početnu mrežu za koju bi se mogli držati svi slijedeći roboti pauci koji bi se spuštali na meteor.

Drugi roboti bi odmah tražili stijene od kojih je moguće napraviti staklo, te bi uvlačenjem tih stijena u sebe od njih pravili staklene niti. Treći roboti bi te niti omatali oko meteora. Četvrti robiti bi bušili meteor i ulazili u njega, te stijene pogodne za izradu stakla dopremali drugim robotima. Peti roboti bi pravili tunele u meteoru pogodne za boravak ljudi. A šesta vrsta robota bi u tunelima pripremali materijal pogodan za uzgoj bilja i gljiva.

Tek nakon što roboti sve pripreme sa zemlje bi se poslali ljudi, te vrata i prozori koje bi trebalo ugraditi na pripremljena mjesta unutar iskopanih tunela. Nakon toga mogla bi se na ovakvu svemirsku stanicu poslati i ostala potrebna oprema za trajni boravak ljudi i razna znanstvena istraživanja.