Kakvu korist smo ostvarili ulaskom u Europsku Uniju ?

Ulaskom u EU mnogi su povjerovali kako će nam sad lova počet stizat na vagone i kako će nam plaće i mirovine naglo porast, ne shvaćajući kako sve države više uplaćuju nego "povlače".

Administarcija nešto košta i zbog toga nastaje razlika između uplata i isplata. Nove članice obično prvih 5 godina dobiju malo više nego su uplatile, zbog predpristupnih programa, a kasnije se to smanjuje na iznos koji je manji od uplata. Ti viškom se pokrivaju negativni efekti koji nastaju zbog troškova procesa pristupanja. Ovi troškovi dovode do negativnog neto fiskalnog učinka na proračun opće države, koji varira ovisno o stupnju usklađenosti, a može iznositi čak i do 3% BDP-a u prvim godinama nakon dobivanja statusa članice. Sam proces pristupanja EU ima negativan neto financijski učinak za proračune zemalja članica u prosječnom godišnjem iznosu procijenjenom između 1 i 1,5% BDP-a.

Postoji i dio rashoda koje nije lako procijeniti. To su različiti troškovi usklađivanja infrastrukture, okoliša ili izgradnje administrativnih kapaciteta radi dosezanja minimalnih standarda EU, a koji su dodatni rashodi za proračun novih članica.

Prihodi EU proračuna

Zemlje članice dužne su dio svojih prihoda uplatiti u EU proračun prema zadanim kriterijima i to se automatski transferira iz proračuna zemlje članice u proračun EU. Petogodišnja članarina za samu pripadnost euro-zajednicu Hrvatsku košta oko 43 milijuna eura. Uz više od osam milijuna eura članarine godišnje, Hrvatska je obvezna uplatiti i pola milijuna eura u Istraživački fond za ugljen i čelik.

Tri su osnovna izvora prihoda EU:

U EU proračun uplaćuje se veliki dio uvoznih carina na proizvode iz trećih zemalja. Svaka zemlja članica ima pravo zadržati 25% prihoda od carina u ime administrativnih troškova. Ostatak se automatski prebacuje u EU proračun. Carine koje Hrvatska naplaćuje u pomorskim lukama, od uvoza kontejnerskog prometa u Europu, 75% odlazi u Brisel.

Države članice uplaćuju i postotak prihoda od poreza na dodanu vrijednost koji najčešće iznosi oko 0,3 %. Za razliku od prihoda od carina, koji se računaju na jednostavan način, izračun uplata po osnovi PDV-a je složeniji. Važeći izračun uključuje izračunavanje tzv. harmonizirane baze, ograničavanje na 50% BND-a (ukoliko baza prelazi taj iznos) i primjenu stope od 0,3%. Nekim zemljama odobrena je primjena i niže stope pa tako Austrija primjenjuje stopu od 0,225%, Njemačka 0,15%, a Nizozemska i Švedska 0,1% (kao kompenzacija za velike uplate).

EU ubire i poreze na dohodak od plaća svojeg osoblja, doprinose trećih zemalja za određene programe EU-a i novčane kazne određene društvima koja krše pravila i propise EU-a.

Najveći prihod je uplata postotka bruto nacionalnog dohotka (uglavnom oko 0,7 %). Njega odvajaju sve države članice i on je je najveći izvor proračunskih prihoda; temelji se na načelu solidarnosti i platne sposobnosti, a iznos se može prilagoditi u cilju izbjegavanja preopterećivanja određenih država. Ovi prihodi EU na osnovu bruto nacionalnog dohotka (BND-a) služe kao balansirajuća stavka. To znači kako se prvo izračunaju svi rashodi EU proračuna pa se vidi koliko su ti rashodi pokriveni prihodima po osnovi carina i PDV-a i na kraju se izračuna razlika koja se financira iz BND-a država članica. Iako je počeo kao poravnavajuća stavka, ovaj prihod vremenom se pretvorio u najznačajniji izvor financiranja proračuna.

Hrvatska u EU proračun uplaćuje preko 500 milijuna € ( u kunama oko 3,6 milijarde). Sve uplate isplaćuju se iz državnog proračuna, sa stavke Ministarstva financija pod nazivom “Doprinos RH proračunu EU”.

Prihodi proračuna EU na temelju bruto nacionalnog dohotka (BND-a) najveći su teret za državni proračun zemalja članica.

Hrvatska izdvaja i određeni iznos za doprinos kapitalu i rezervama Europske investicijske banke (EIB), oko 0,03% BDP-a.

Rashodi EU proračuna

Dio novca iz proračuna EU se troši za financiranje administracije i od toga najviše koristi imaju gradovi gdje je smještena administracija. Doprinosi na njihove plaće idu u proračun EU, ali oni novac troše u trgovinama gdje žive, te time ti gradovi i države ostvaruju velike prihode od trgovaca i ugostitelja.

Najviše novca se troši za projekte po državama članicama na osnovu određenih kriterija.

Transferi iz proračuna EU koji nisu vezani za projekte uplaćuje su na račun države članice i postaje prihod proračuna članice. U ovo spadaju izravne dohodovne potpore, tržišne intervencije u poljoprivredi i transferi po osnovi unutarnjih politika.

Transferi koji ovise o projektima vezani su za apsorpcijsku moć pojedine članice, tj. koliko je sposobna sufinancirati projekte na državnoj i lokalnoj razini. Za projekte EU daje određeni postotak a manji postotak nositelji projekata. Ako nositelji projekata nisu sposobni osigurati svoj dio novca od projekata nema ništa.

Dio novca se izdvaja za transfere iz strukturnih fondova, kohezijskog fonda te sredstva za ruralni razvoj.

Korisnost od ulaska u EU za Hrvatsku

Određenu korist Hrvatska je ostvarila zbog ulaganja u razvoj institucija, infrastrukturu, zaštitu okoliša itd.

Zbog smanjenja bespovratnog sufinanciranja sa dosadašnjih 85 na 70 posto Hrvatskoj prijeti gubitak velikog dijela novca, pošto nema osiguran udio koji nositelji projekta moraju uplatiti, a taj gubitak se može popeti i do dvije milijarde eura iz europskih fondova. Udio u sufinaciranju za mnoge jedinice lokalne samouprave je nesavladiva prepreka jer je preveliki iznos vlastitog ulaganja, pošto se on udvostručio sa 15 na 30 posto. Do ovog povećanja uloga nosioca prijekata došlo je zbog izmjene prioriteta Komisije, a to su migracije, obrana i sigurnost, te jačanje konkurentnosti Europe kao globalnog lidera u istraživanjima i inovacijama. Kako bi se osigurala sredstva za nove prioritete smanjuju se za deset posto ulaganja u kohezijsku politiku, namijenjenu siromašnijim članicama. Kohezijski fond smanjuje se za 45,4 posto, a Europski socijalni fond za 7,3 posto, te 16 posto manje novca za zajedničku poljoprivrednu politiku i ruralni razvoj. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj smanjuje se za čak 28 posto, čime će Hrvatska izgubiti dvije milijarde eura.

Prema posljednjim podacima Europske komisije o povlačenju novca iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, Hrvatska ne uspijeva smanjiti svoj zaostatak za ostalim članicama Europske unije kada je riječ o izvlačenju financijskih sredstava iz fondova. Hrvatska je dosad iz šest fondova koji tvore ESIF uspjela izvući milijardu i 328 milijuna eura, što je 12 posto od odobrenih 10 milijardi i 727 milijuna eura iz budžeta fondova za period od 2014. do 2020. godine. Prosjek povučenog novca iz ESIF-a na razini Unije iznosi 19 posto. Na primjer, Slovenija je u toj statistici na 17, a Češka na 15 posto iskorištenog novca u fondovima.

Postotak ugovorenih iznosa za Hrvatsku iznosi oko 39 posto. Država, lokalna samouprava, poduzeća i udruge civilnog društva uspjele su ugovorite oko pet milijardi eura projekata koje će sufinancirati ESIF, ali između ugovorenog i isplaćenog postoji velika razlika pošto EU može povući već uplaćeni predujam za projekte ako ne dobije potrebne podatke i jamstva da će se određeni projekt provoditi sukladno pravilima.

Problem je i struktura projekata koji dobivaju odobrenje od EU Komisije. Vidljivo je kako u nekim državama, najčešće Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj pobijeđuju profitabilni projekti, dok u istočnim i osobito južnim državama unije većinu novca dobivaju projekti u infrastrukturu koji ne stvaraju profit već su ulaganje u društveni standard, odnosno dodatno mjesto troška za lokalne proračune. Pitanje je; jeli to tajni dogovor najrazvijenijih država, ili je plod lobiranja velikih korporacija i gospodarskih komora Njemačke, Francuske i Nizozemske koje imaju najveći utjecaj na administraciju. Čak i sredstva za ruralni razvoje se ne koriste jednako efikasno u svim država članicama pa je u nekim državama jedan korisnik može dobiti maksimalno do 300. 000 eura, dok u nekim drugim državama poput Hrvatske većina ovih sredstava završava na računima velikih poduzeća.

Najveća evidentna korist za Hrvatsku od ulaska u EU je ta što po pravilima EU država više ne može sufinancirati poduzeća koja imaju gubitke. Zahvaljujući tome Hrvatska više ne može snositi troškove brodogradnje, za što smo u posljednjih 25 godina utrošili oko 34 milijarde kuna. Ovime je Hrvatska svake godine uštedjela polovicu onoga što uplaćuje u EU proračuna i to je najveća ekonomska korist.

Određenu ekonomsku korist imaju i hrvatski građani koji su dobili mogućnost rada u EU državama. Njihovim odlaskom oni su si povećali standard, a i hrvatskoj su porasle doznake iz EU država koje ovi imigranti šalju svojim obiteljima. Međutim, kada se izračunaju koliko je uloženo u obrazovanje tih radnika koji su otišli izvan Hrvatske, te onoga što vraćaju u Hrvatsku, postoji veliki gubitak na hrvatski račun.

Najveći gubitak je demografski gubitak pošto oni ništa ne uplaćuju u mirovinske i zdravstvene fondove, te prijeti opasnost za potpuni slom tih fondova u bliskoj budućnosti.

Na političkom planu postoji znatan gubitak suvereniteta države. Najrazvijenije države pokušavaju EU pretvoriti u neku vrstu federacije iako narodi koji u njoj žive nemaju ni jedan jezik, ni jednu kulturu i sustav vrijednost, a niti zajedničke interese. Europa je nastala kao jedinstveno tržište od čega su sve države članice imale interes, ali proširenjem njenih ovlasti ti zajednički interesi su se znatno smanjili. Kako bi se razlike među stanovništvom prikrile u EU se sve više guši sloboda govora promoviranjem takozvane političke korektnosti. Uništenjem proizvodnje u državama Afrike i bliskog istoka, što je rezultat rada WTO-a, WB-a, IMF-a, kreditne politike banaka iz razvijenih zemalja i politike dampinga velikih zapadnih kompanija. Sve to je prouzročilo propast proizvodnje, vanjskotrgovinski deficit, masovnu nezaposlenost i pokretanja migrantskoga vala iz uništenih zemalja. Velikim korporacijama to odgovara pošto dobivaju jeftiniju radnu snagu i povećavaju svoju konkurentnost na svjetskom tržištu.

Uvozom milijuna migranata kulturne, jezične, vjerske i političke nejednakosti u EU će se još povećati, što će europski globalisti pokušavati prikriti uvođenjem jačih kazni za politički nekorektan govor. Svatko tko nešto kaže protiv islama, seksualnih devijacija, razlikama između muškaraca i žena bit će isključen iz intelektualnih krugova, sveučilišta, medija, državne službe. Jedini način da pojedinac slobodno izrazi svoj stav postati će ulične demonstracije gdje su pojedinci zaštićeni u masi.