Kapital

Kapital je sve što čovjek može upotrijebiti u neku korisnu svrhu. Postoji više vrsta kapitala kao: zemljište, zrak, voda, hrana, zgrade, strojevi, znanje, iskustvo, kulturni i poslovni običaji, pravna infrastruktura, tehnologija, sirovine, energija, materijalni proizvodi, usluge, novac itd.

Bez nekih vrsta kapitala čovjek ne može živjeti a to su zrak, voda, hrana i sl.

Vrijednost ostalih vrsta kapitala mijenjala se kroz povijest.

U plemenskoj zajednici najvrjednije vrste kapitala su lovno područje, lovačko znanje i iskustvo itd. Otkrićem koplja, te luka i strijele ovo oružje postalo je najvažniji upotrebni kapital svim lovačkim zajednicama. Plemena koja su imala koplje bila su jača od ostalih, lakše su dolazila do hrane, te su se brže razmnožavali i širili svoj teritorij. Narodi koji su živjeli uz obale mora mogli su puno lakše doći do hrane, a izumom jednostavnih plovila, čamaca i splavova, ploveći uz obalu proširili su se čitavim svijetom. Plemena koja su živjela u šumama lovila su divljač, dok su se žene i djeca kretala od jednog do drugog drveta sa jestivim plodovima, oko kojih su čistili prostor ložeći drveće koje ne daje jestive plodove. Time su nesvjesno, povećavali postotak voćaka u šumama, daleko veći nego je to u prirodnoj šumi. Zahvaljujući tome mogli su pribavljati hranu tokom čitave godine, uključujući zimu kad su mogli skupljati pojedine jestive plodove, ili koru pojedinog drveća. Kod naroda koji su živjeli na otvorenim stepama količina hrane je jako varirala tijekom godine. U vrijeme kiša bilo je obilje životinja za lov, nakon toga bilo je sjemenja za skupljane, a za vrijeme suša vladala je glad, kad su zapadali u stanje očaja. Zahvaljujući očaju bili su prisiljeni smišljati inovacije, te su upravo ti narodi prvi pripitomili ovce, goveda i konje, te paljenjem stepa razvili uzgoj ječma i pšenice, odnosno riže i kukuruza tamo gdje su prirodno rasle te divlje vrste. U ovih stočarskih i ratarskih naroda stoka i žito su bila najvažniji kapital, koji je omogućio vrlo veliki porast broja stanovnika, te nastanak prvih država.

Otkrićem bakra i bronce ona je postala vrlo vrijedan kapital, te su narodi koji su izmislili broncu vrlo brzo potisnuli ostale. Isto se dogodilo kad je izmišljeno željezo, tj. narodi s željeznim mačem su vrlo brzo protjerali, ili porobili ostale narode, a vrijednost bronce je višestruko smanjena.

Jačanjem međusobne razmjene i izumom novca, kao sredstva za olakšanje razmjene, novac je postao jedan od najvažnijih kapitala. U nastalim prvim organiziranim državama najvažniji kapitali bili su novac, zemljište, robovi, oružje, zanatske vještine itd.

Izumom "latinskog jedra" koje su izmislili polinezijski brodograđevinari, te koji su Arapi prenijeli u Europu moglo se ploviti daleko na more čime su ribari i trgovci dobili velilu konkurentsku prednost nad drugima. Izumom višestruke koloture brodovi jedrenjaci postaju sve veći i brži. To je dovelo do povećanja vrijednosti brodogradnje, a trgovačke sposobnosti postale su sve važnije. Trgovci koji su iz novih područja počeli donositi nove vrste proizvoda doprinijeli su tom da su začini, svila, krumpir, kukuruz i slični proizvodi postali sve češći i vredniji, čime je počela era zapadnog kolonijalizma. Time su europski narodi i njihova kultura postali dominantni, te su se proširili čitavim svijetom.

Izumom vatrenog oružja ono je postalo najvažnije sredstvo svake vojske, a ostalim vrstama oružja vrijednost je višestruko opala. Izumom parnog stroja drvo, a poslije i ugalj postali su sve važniji kapital. Borba za ugljen postala je razlogom za pokretanje ratova.

Razvojem industrijskog društva, tehnička i tehnološka znanja i vještine postali su postupno sve vrjednije, a time i sve cjenjenije vrste kapitala. Za izgradnju sve produktivnijih industrijskih pogona novčani tj. financijski kapital postao je sve važniji. Daljim razvojem industrijskog društva i izumom novih pogonskih strojeva, nafta je postala sve važniji svjetski kapital zbog kojeg se ratovalo gotovo čitavo dvadeseto stoljeće. Borba se vodila unutar država između krupnog kapitala s jedne i sitnog obrtničkog kapitala s druge strane, te između država koje imaju naftu i onih koje ga nemaju.

Izumom kompjutera, robota i sredstava elektronskog komuniciranja nova znanja i vještine postali su najvažniji, a njihovi posjednici sve moćniji.

Kroz čitavu ljudsku povijest zrak, voda i hrana su najvrjednija, apsolutna dobra, dok se vrijednost svih ostalih kapitala mijenjala.

Svaki od nabrojanih kapitala ima svoju upotrebnu vrijednost koja ovisi o korisnicima, njihovim potrebama i stupnju zadovoljenja potreba, te svoju tržišnu cijenu koja ovisi o ponudi i potražnji. Ova dva fenomena su dva potpuno različita fenomena, a oni koji to ne razumiju su jednaki zidarima koji ne razumiju razliku između širine i visine. U svakodnevnom životu kapital se obično smatra upotrebno dobro koje ima visoku tržišnu vrijednost. Svaki novi kapital donosio je veću moć vlasnicima tog novog kapitala, u odnosu na vlasnike zaostalih kapitala čija je moć opadala.

Početkom 21. stoljeća najvažniji kapital je postao novac, nafta, oružje i znanje, a borba za moć se vodi na svjetskom nivou između krupnog međunarodnog i sitnog nacionalnog kapitala. Najvažniji aduti krupnog kapitala je zakon proizvodnje u masi koji omogućuje jeftiniju proizvodnju, lakše korumpiranje, lakše prebacivanje dobiti u porezne oaze, te veću snagu za damping ili ucjenjivanje i uništavanje manjih, dok manji poduzetnici imaju prednost u većoj inovativnosti.

Riječ "Kapital" je kroz ideologiju marksizma dobila negativno značenje. Marxs je kapital vidio ne samo kao sredstvo za proizvodnju već i kao sredstvo za iskorištavanje onih koji rade sa kapitalom, a u interesu vlasnika kapitala. Kako on nije razumio razliku između vrijednosti i cijene nije mogao shvatiti ni uzroke nejednakosti u profitu koji ostvaruju pojedini vlasnici kapitala. Smatrao je kako je iznadprosječna profitna stopa, koju je nazvao ekstraprofit, rezultat skupljeg kapitala, ne shvaćajući kako nije važna veličina i cijena kapitala već proizvodna kvaliteta kapitala (strojeva i opreme). U tu grešku je upao zato što nije shvaćao značaj inovacija i inovatora. On je inovacije shvaćao kao redoviti i samorazumljivi proces proizvodnje, dok je inovatore vidio kao radnike koji smišljaju inovacije. Kako je smatrao da su svi ljudi jednako sposobni u jednakim uvjetima u inovatorima nije vidio nikakve posebno zaslužne ljude za razvoj, a njihove ideje je shvaćao kao još jednu vrstu kapitala. Samim time nije mogao shvatiti kako je napredak posljedica ulaganja kapitala u ideje. On je kao i svi komunisti prije njega napredak vidio kao posljedicu udruživanja rada i kapitala, iako je u stvarnosti rad samo jedna vrsta kapitala koja ima svoju tržišnu cijenu i koji djelovanjem na druge vrste kapitala stvaraju nove vrste proizvoda ili usluga. A kolika će se profitna stopa pri tome ostvariti ne ovisi o veličini kapitala, već o monopolu na tržištu. Onaj tko ima nekakvi monopol ostvaruje visoke profitne stope, dok oni koji imaju jaku konkurenciju mogu ostvariti prosječnu profitnu stopu. Taj monopol može biti stečen kriminalom, vezama sa politikom, ili inovacijama. Jedini opravdan i društveno koristan monopol je monopol na inovacije koje je kao u praksi neprovjerene ideje potrebno udružiti sa kapitalom, dok su svi ostali monopoli štetni. A tek nakon što kroz proces proizvodnje ideje kao subjektivne informacije postanu objektivno znanje one postaju još jedna vrsta kapitala. Marxs to nije shvaćao, te je radi toga propovijedao državni i partijski monopol na sav proizvodni kapital, čime je u svim državama koje su prihvatile njegove ekonomske teorije uništio inovativno poduzetništvo. A sa uništenjem poduzetništva sve komunističke države su doživjele nagli pad konkurentnosti u usporedbi sa državama koje podržavaju privatno inovativno poduzetništvo.