Kapitalizam

Sa ponovnim jačanjem ljevičarskih crveno zelenih pokreta sve više se pojavljuje stari iz vremena komunističke poznatog pojma "kapitalizam". Mladi koji se ne sjećaju toga doba često padaju pod utjecaj medija koji u kapitalizmu vide nešto jako loše, iako uopće ne znaju ni tko je smislio taj izraz niti njegovo stvarno značenje.

Pod kapitalizmom obično se smatra društvo u kojem se industrija i ostali privredni subjekti nalaze u rukama privatnih vlasnika. Početkom industrijskog doba filozofi (socijalisti, komunisti, marksisti) su nove bogataše, koji su bogatstvo stjecali ulažući kapital u nove tehnike i tehnologije, nazvali kapitalisti. Od malih sitnih poduzetnika vrlo brzo su nastali veliki industrijski poduzetnici - "kapitalisti". Postupno je taj naziv prenesen na sve privatne investitore i vlasnike kapitala za investiranje. Marksisti i socijalisti su po tome svako društvo, u kojem privatnici imaju pravo legalno ulagati u proizvodnju, nazvali kapitalizam.

Nasuprot tome, smislili su društvo u kojem ne bi postojali privatni investitori i nazvali su ga komunizam, po uzoru na ideju koju prije u svojim djelima iznijeli Platon(Država) i Thomas More(Utopija). Smislili su, također, i socijalizam kao razdoblje u kojem se oduzima kapital od privatnika i predaje u ruke države, a u praksi vladajuće partije.

Osnovna greška ovakvih stavova je što ideolozi socijalizma nisu mogli shvatiti što je to kapitalist i što je njegova društvena uloga. Kako je svaka upotrebna vrijednost kapital i tako je i svaki investitor istovremeno kapitalist to znači da je svako društveno uređenje kapitalističko, a o vrsti kapitalizma ovisi razvoj tehnologija, porast produktivnosti i standard stanovništva.

Najefikasnija vrsta kapitalizma je sitni poduzetnički tržišni kapitalizam u kojem se mnogobrojni proizvođači na tržištu bore protiv konkurencije za osvajanje kupaca.

Suprotnost od tržišnog kapitalizma je monopolski kapitalizam kojeg prema vlasništvu možemo podijeliti na privatne, državne, ili partijske monopole, odnosno prema obuhvatu na čiste monopole, duopole, ili oligopole organizirane u različite oblike kartela i trustova. Svi monopoli jednako su nezainteresirani za razvoj novih tehnologija, ali su privatni sposobni za restrukturiranje i smanjenje troškova što je dobro za vlasnike i kupce. Državni i partijski inovativni su jedino u izmišljanju novih radnih mjesta na koja zapošljavaju državne, ili partijske podobnike, na štetu kupaca i države.

Jednopartijski kapitalizam uspio je uspostaviti gotovo potpunu monopolizaciju svih proizvodnih djelatnosti, a rezultat toga je uništenje efikasnog, privatnog, poduzetničkog, kapitalizma i stvaranje neefikasnog depresivnog društva u kojem nema nikakve inventivnosti.

Poticajni sukob između krupnog kapitala koji želi monopol i sitnog kapitala koji želi postati krupniji u socijalizmu je potpuno nestao pa je nestalo i razvoja, osim u vojnoj proizvodnji, pošto tu konkurenciju sa drugim vojnim silama nisu mogli uništiti.

Današnji procesi golobalizacije pokušavaju napraviti ono što su komunisti pokušali napraviti, ali nisu uspjeli. Velike međunarodne korporacje kroz ideologiju neoliberalizma pokušavaju stvoriti velike prikrivene oligopole na svjetskom nivou, u svim djelatnostima gdje je to moguće. I u tome imaju najveću podršku onih koji kritiziraju kapitalizam, a hvale globalizam. Proces je vrlo jednostavan. Ukidanjem prepreka za potpuno slobodnu međunarodnu trgovinu velike korporacije iz razvijenih država uz pomoć lobiranja u tim državama naručuju zakone koji odgovaraju velikima, a kad takvi zakoni stupe na snagu mali nemaju nikakve šanse u sukobu sa velikim kapitalom, osim onih koji uspiju postati dobavljači velikima. Veliki lako dolaze do povoljnih kredita, certifikata, povoljnijih rabata, lakše prebacuju dobit u porezne oaze i slično. Osnovna poluga u ovom procesu su veliki robni lanci koji kupuju samo od velikih dobavljača, dok sa malima koji imaju male količine ne žele poslovati.

Ovaj proces je pokrenut na zapadu, ali su ga Kinezi shvatili, te su ga inteligentnom fiskalnom i monetarnom politikom počeli koristiti u svome interesu, što neizbježno dovodi do sukoba na svjetskom nivou.

A obični ljudi poučeni lijevim medija problem vide u malim lokalnim poduzetnicima u kojima vide nesposobne i kriminalu sklone ljude koji daju male plaće, ne shvaćajući kako oni svojom odlukom o kupovini u robnoj kući ili maloj trgovini odlučuju tko će na tržištu opstati, a tko će propasti i ostaviti zaposlenike bez radnog mjesta.