Kuda cilja današnja Mađarska geostrategija?

Kuda cilja današnja Mađarska geostrategija?
1054
1
0

Mađarska je nedavno proslavila Dan nacionalnog zajedništva koji je uveden 2010. kako bi se obilježilo potpisivanje Trianonskog mirovnog ugovora koji je potpisan 1920. između Saveznika i Mađarske. Po odredbama toga ugovora Mađarska je izgubila dvije trećine teritorija koji je podijeljen između Austrije, Čehoslovačke, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te Rumunjske.

Tom prilikom državni tajnik za nacionalnu politiku Árpád János Potáp je izjavio ; "Trianonskim ugovorom uništeno je mađarsko društvo, ekonomija i politički sustav".

Ali to nije prvi slučaj. Prije dvije godine u Baranji je grupe ljudi iz stranke Fidesz za vrijeme turističke manifestacije nosili natpise „Mađarska do Rijeke“ na mađarskom jeziku. Sve to su prisjećanja mađarskih nostalgičara na neka davna vremena kako su Mađari imali vlast nad svojim susjedima i susjednim teritorijima koji su im bile bliske kolonije.

Prije prvog svjetskog rata Mađari su bili u Austrougarskoj drugi dio dvojne monarhije. U toj monarhiji teritoriji na kojem su živjeli Hrvati, Česi i Slovaci, bili su podijeljeni na one pod austrijskom i pod mađarskom vlašću, a i dosta Rumunja je živio u Mađarskom dijelu dvojne kraljevine.

Hrvati su većim dijelom bili pod Mađrima, dok su Istra, i Dalmacija bile pod austrijskom upravom.

Slavenima je više odgovaralo biti u mađarskom dijelu dvojne kraljevine kako bi se smanjila opasnost od germanizacije, te su se stoga radije priklanjali Mađarima kao manjem zlu, nego biti pod još agresivnijim germanima.

Trianonski ugovor Mađari su potpisali nakon što su Srpska i Francuska vojska polovicom studenoga 1918. osvojile Bačku, Banat, Srijem, Pečuh i Temišvar. Nakon toga i Rumunjsko središnje vijeće koje je okupljalo Rumunje u Transilvaniji javilo je mađarskoj vladi kako je preuzelo vlast u Transilvaniji, a 1.12. 1918. proglašeno je sjedinjenje Transilvanije s Rumunjskim Kraljevstvom.

Nakon toga vlast kratkotrajno uzimaju komunisti, ali nakon 133 dana njihove strahovlade propadaju. Prodorom Rumunjske vojske Béla Kun pobjegao.

Po Trianonskom sporazumu Mađari nisu izgubili samo teritorij već je i oko 10 milijuna Mađara ostalo živjeti u drugim državama. Dio njih živio je na terenima gdje su bili manjina, ali ponegdje su bili i većina.

Nakon drugog svjetskog rata mađarski komunisti su uz pomoć SSSR-a zauzeli svu vlast koja traje do 1989.

U tom perioda Mađari se bezuspješno opiru komunističkom teroru i zaboravljaju na svoje imperijalne povijesne ambicije.

Od kolonijalizatora susjeda postali su kolonija Rusije.

Dvadesetak godina nakon dolaska slobode Mađari polako zaboravljaju na svoju podčinjenost, te se ponovno počinju prisjećati svojih imperijalnih starih vremena. Zahvaljujući ekonomskom napretku pod vodstvom premijera Orbana počinju planirati i realizirati ciljeve povratka na izgubljene povijesne teritorije. Ovaj puta to ne čine vojno, već pokušavaju koristiti ekonomska sredstva. Mađarska država počinje znatnim materijalnim sredstvima podupirati mađarsku manjinu u susjednim državama, te ulagati kapital u područja gdje živi veći broj Mađara.

Dugoročni strateški interesi Mađarske države su uz granicu sa Mađarskom kupiti što više zemlje kako bi se povećao broj mađarskih seljaka, te osigurati koridor do jadranskog mora preko luka u Rijeci i Zadru. To je Mađarski strateški interes i oni su spremni uložiti veliki kapital kako bi to što više ubrzali.

U Hrvatskoj Mađarska kupuje upravljački paket najvećeg hrvatskog poduzeća INA-u, a širi se i njena OTP banka preko kojeg se pribavljaju dionice raznih poduzeća. Ova banka ponekad kredite odobrava i pojedincima za koje zna kako neće moći vratiti kredit, a sve u cilju zaplijene zemljišta koje ti pojedinci posjeduju. Pokušavaju i od novog agrokora kupiti Belje.

Koja opasnost za hrvatsku proizlazi iz toga hrvatski političari najčešće ne prepoznaju.

U kupljenim poduzećima Mađari imaju mogućnost na ključne položaje postaviti Mađare čime se vraća davno zaboravljena politika kojim su Mađari preko velikih infrastrukturnih sustava širili mađarsku vlast i mađarski jezik.

 

Mogućnosti suprotstavljanja mađarskim strateškim interesima.

Kako bi se zaštitila od mađarskih pretenzija zasnovanim na njihovim strateškim interesima potrebno je osujetiti te njihove interese, te promovirati hrvatske strateške interese.

Hrvatski interesi u odnosu na Mađarsku su što više zaraditi na transportu između jadranskih luka i Mađarske, te povećati izvoz u Mađarsku.

Kako bi se olakšalo ostvarenja tih hrvatskih ciljeva potrebno je podupirati i opstanak hrvatske manjine koja živi u pograničnim području u Mađarskoj, te spriječiti koncentraciju mađarske manjine u pograničnim područjima Hrvatske prema Mađarskoj.

Potrebno je u prvom redu otežati kupovinu zemlje od strane Mađara u pograničnoj zoni prema Mađarskoj. Najbolji način sprječavanja mađarskih kupovina zemlje je hrvatima omogućiti vrlo povoljnu kupovinu zemljišta. Pošto se po europskim propisima kupovina ne može vezati uz nacionalnost to se mor provesti posredno preko drugih kriterija. Prednost u kupovini zemlje trebaju imati hrvatski branitelji i njihova djeca, vojnici i policajci, te hrvatski povratnici iz inozemstva.

Mađarima treba omogućiti ulazak i u vlasništvo jadranskih luka, ali samo kao manjinskim partnerima. A kako bi se to trajno osiguralo potrebno je manjinske pakete vlasništva nad lukama prodati ulagačima iz dalekih državama poput SAD-a, Kine, Japana i drugih, kako bi se što više povećao robni promet prema Europi. Ali najviše dionica trebaju imati hrvatski ulagači, što treba podupirati čak i namjenskim kreditima. Ulagačima iz susjednih država treba otežati kupovinu manjinskih paketa pošto uvijek postoji mogućnost njihovog udruživanja protiv hrvatskih interesa.

Osim ovih trgovačkih interesa potrebno je onemogućiti koncentraciju mađarske manjine uz granicu sa mađarskom, te spriječiti asimilaciju Hrvata koji žive u Mađarskoj.

Kako se mađarska nacionalna manjina ne bi koncentrirala u etnički čistim selima potrebno je Mađarima omogućiti lako zapošljavanje u velikim gradovima, te povoljnu kupovinu stanova. Istovremeno hrvatskim braniteljima i njihovoj djeci, te vojnicima, policajcima i povratnicima iz inozemstva potrebno je osigurati besplatne placeve, te beskamatne kredite za izgradnju obiteljskih kuća u pograničnoj zoni prema drugim državama, pa tako i prema Mađarskoj. Zainteresiranim treba dodijeliti placeve veličine najmanje 40 x 40 metara, s tim što bi kuće trebale biti najmanje 15 metara udaljene od susjednih kuća. Svaka kuća bi trebala imati podrum ispod cijele površine.

Takve kuće bi imale više funkcija;

Prva funkcija je omogućiti mladim obiteljima dovoljno prostora za odgoj većeg broja djece.

Druga funkcija je povećati postotak hrvata u pograničnoj zoni.

Treća funkcija bi bila da podrumi posluže kao obrambene točke u slučaju nekoga dalekog nepredvidljivog vojnog sukoba.

Kako bi se istovremano spriječila asimilacija hrvatske manjine u susjednim državama, pa i u Mađarskoj svi Hrvati koji žive u susjednim državama 30 kilometara od granice morali bi imati pravo izvoziti u Hrvatsku svoje poljoprivredne proizvode u maksimalnom iznosu od 1 milijun kuna godišnje. Također bi hrvatska država selima sa hrvatskom većinom u Mađarskoj trebala pomoći u izgradnji kulturnih objekata, te cesta kojima se spajaju sa susjednim hrvatskim selima. Time bi se osigurao opstanak Hrvata u selima sa hrvatskom većinom. A njihov opstanak je vrlo važan i zbog većeg izvoza u Mađarsku, ali i zbog onemogućavanja nekih neželjenih budućih sukoba koji se u nekim nepredvidljivim drugačijim okolnostima ne mogu potpuno isključiti.