Laži i manipulacije klimatske znanosti

Laži i manipulacije klimatske znanosti
311
0
0

Prije stotinu godina najpopularnija znanost je bila Eugenika. Tvrdila je kako su ljudske rase nastale slučajnom prirodnom selekcijom od različitih vrsta majmuna. O tome se svaki dan pisalo u novinama, te su i obični ljudi raspravljali kako prepoznato tko pripada kojoj rasi i kako poboljšati vlastitu rasu. Hitler je toj znanosti povjerovao, te je odlučio njemačku rasu očistiti od nižih ljudskih rasa, osobito od Židova.

Ali nije tome povjerovao samo Hitler.

Sve većinski protestantske države su uvele svoje rasne zakone prije nego je Hitler došao na vlast u Njemačkoj. Protestanti su poznati kao veliki vjernici u znanost od svoga nastanka. Razlika između njih i Hitlera je bila jedino u metodi čišćenja. Većinski protestantske države su to namjeravale učiniti postepeno, sterilizacijom pripadnika niže rase, odvajanjem njihove djece od njih izbjegavanjem liječenja nižih rasa, i sličnim načinima. To su na svojoj koži osjetili mnogi crnci u SAD-u, mnogi Indijanci i Eskimi u Kanadi, mnogi Laponci u nordijskim državama i mnogi Aboriđini u Australiji i Novom Zelandu. Hitler je to odlučio ubrzati brzom i masovnom likvidacijom nižih rasa.

Na suđenju u Nunbergu osuđeni su Hitlerovi suradnici radi onog što su činili, ali eugenika koja ih je navela na to nije osuđena. Eugeničari su svoju teoriju propovijedali na zapadnim sveučilištima sve do početka šezdesetih godina kada su neki eksperimentalni znanstvenici otkrili genetski kod i tako dokazali kako svi ljudi potječu od istih predaka. Profesori eugenike su tada sa svojih katedri skinuli natpise dr. eugenike i stavili natpise dr. genetike.

 

Slična situacija je i danas.

Svuda u svijetu se raspravlja o klimatskim promjenama, pa rasprave vode čak i obični ljudi koji ne znaju baš ništa o klimi, ali dobro vjeruju u znanost.

Klimatolozi nam tvrde kako se u zadnjih 50 godina prosječna temperatura na svijetu povećala za neki stupanj, ili stupanj i pol. A najviše se digla po ljeti, te radi toga dolazi do velikih šumskih požara koji dodatno podižu količinu CO2 u atmosferi. Time se navodno dodatno povećava temperatura zraka. A koliko se temperatura diže uvijek objavljuju samo prosječne rezultate za pojedine godine, ali nikad po pojedinim mjesecima.

Osim što ne žele dati rezultate po mjesecima, ne objašnjavaju ni kako su došli do tih mjernih rezultata i analitičkih zaključaka.

Prije 50 godina postojale su meteorološke mjerne stanice pokraj velikih gradova u malim parkovima. Danas postoji puno više mjernih stanica koje su postavljene posvuda. Da bi rezultati usporedbe bili relevantni mogu se uspoređivati samo rezultati mjerenja na istim mjernim stanicama. Ako se uspoređuju rezultati mjerenja na nekoj mjernoj stanici u centru grada sa 50 godina starim mjerenjima na postaji pokraj grada to je kao da se uspoređuju kruške i jabuke. Gradovi su puni crnih asfaltnih cesta koje dižu temperaturu u gradovima, te je radi toga najviša dnevna temperatura u gradovima za vrijeme sunčanog vremena nekoliko stupnjeva veća nego izvan gradova.

Postoje stariji ljudi koji svojim sjećanjem mogu vrlo lako pobiti sve takve rezultate mjerenja. Prije 50 godina često sam se po ljeti igrao klikerima na ulici pri temperaturi od 39 stupnjeva. U zadnjih desetak godina takvu temperaturu nisam iskusio. Prije 50 godina u školu sam svake zime išao kroz duboki snijeg, a zadnjih desetak godina snijeg sam rijetko vidio, i to tek na nekoliko dana. Prije 50 godina temperatura zraka u prosincu i siječnju se najčešće kretala između -10 i -30. Pozitivne temperature u ovim mjesecima su bile vrlo rijetke, a prosječna temperatura u ova dva mjeseca je bila oko -15 stupnjeva. Danas su temperature u prosincu i siječnju najčešće visoko iznad nule, te je lako izračunana kako se zimske temperature nisu digle za stupanji ili dva već su se digle puno više. Digle su se u prosjeku za 15 do 20 stupnjeva.

Na osnovu osobnog sjećanja svatko tko je stariji od 50 godina može vrlo lako zaključiti kako klimatolozi lažu, ali pitanje je zašto lažu.

Kada bi klimatolozi priznali kako su temperature u prosincu i siječnju puno više nego oni priznaju mnogi bi se zapitali dali do toga doista dolazi samo radi korištenja fosilnih goriva. Fosilna goriva se koriste i ljeti i zimi pa bi se temperatura trebala dizati jednako i ljeti i zimi.

Klimatolozi rado objavljuju koliko ugljičnog dioksida u zrak ispušta promet, termoelektrane, grijanje zgrada, građevinska industrija, stoka, ili poljoprivreda. Ali nikada ne govore koliko CO2 u zrak ispuštaju listopadne šume zimi. Lišće pada na zemlju i trune preko zimi, te je to najveći izvor ugljika u zraku, daleko veći nego su to svi drugi izvori. Količina CO2 u zraku naglo počinje rasti u listopadu te raste sve do travnja. A tada, kada drveće prolista i trava počinje bujati količina CO2 u zraku naglo pada, te se do lipnja spušta na nivo koji je bio i prije 50 godina. Klimatolozi ovo znaju ali skrivaju. Postoji više agencija koje imaju satelite kojima se mjeri količina različitih plinova u zraku. Ali, te agencije objavljuju samo godišnje prosjeke količina pojedinih plinova u zraku, iako imaju podatke za svaki mjesec, dan i sat. Do tih sirovih podataka mogu doći samo vlade pojedinih država i pojedine znanstvene agencije koje imaju certifikat i lozinku za pristup podacima. Da bi dobile certifikat moraju potpisati ugovor prema kojem nikome neće prenositi sirove podatke, ali ni analitičke zaključke. Navodno radi zaštite autorskih prava. Pravi razlog za skrivanje rezultata satelitskog mjerenja je naravno potpuno drugačiji. Potrebno je zadovoljiti narudžbe donatora koji financiranu razne ekološke organizacije, pokrete, pa i lansiranje satelita u svemir.

Narudžbe su jako jednostavne.

Trebaju se predstaviti kao savjest čovječanstva.

Oni se kao bore za našu bolju budućnost, a u stvari samo glume nekakvu borbu. Stalno reklamiraju tehnološka rješenja koja će zamijeniti naftu i plin, ali samo dok su ta riješenje ekonomski neisplativa. Prije tridesetak godina su reklamirali sunčane kolektore za grijanje vode, ali danas o tome šute. Ova tehnologija se na hotelima i motelima isplati za 3-4 godine i to je naftnoj industriji ozbiljan konkurent pa to treba skrivati. Ekolozi i klimatolozi su snažno reklamirali i vjetrenjače, a danas kada su one na nekim lokacijama ekonomski isplative ekolozi i klimatolozi sve češće uviđaju kako su vjetrenjače opasne za ptice.

Kada bi klimatolozi otkrili kako listopadno drveće zimi najviše zagađuju zrak mnogi bi se zapitali zašto se to nije događalo i ranije. Zašto su nam zime ostale bez snježnih radosti za djecu.

Odgovor je vrlo jednostavan.

Prije 100 godina većina šuma je bila mješovita, sa puno listopadnog drveća, ali i sa puno zimzelenog drveća i grmlja. Čak je i močvarno drveće bilo obraslo zimzelenim bršljanom. Zimzeleno drveća ljeti fotosintezom uzima CO2 iz zraka i pretvara ga u šećere. Po zimi drveće diše i ispušta CO2 u zrak, ali puno više ga stvara otpalo lišće koje trune na zemlji. Međutim, zimzeleno bilje vrši fotosintezu i ljeti i zimi. I ovo bilje stalno odbacuje malo lišća koje trune, ali količina CO2 koje ove biljke i ljeti i zimi uzimaju iz zraka je puno veća. Zato su stare mješovite šume održavale nivo CO2 u zraku na puno manjem nivou nego što je to danas. Crnogorično drveće drvna industrija masovno sječe kao drvenu građu, a kada sadi novo drveće sadi listopadne brzorastuće plantaže. Na tim plantažama nema mjesta za zimzeleno grmlje, ili zimzeleni bršljan. Takvo raslinje se tretira kao šumski korov.

Ovakva poslovna politika drvne industrije najviše odgovara naftnoj industriji. Dizanje prosječne zimske temperature za 15 stupnjeva sprječava zaleđivanje sjevernih morskih prolaza kojima je puno jeftinije transportirati naftu tankerima. Održavanje plovnosti ovih sjevernih transportnih pravaca je za naftnu industriju, ali i druge velike brodare je toliko važno da su oni spremne uložiti velike donacije klimatolozima, ekolozima i zelenim pokretima kako bi i dalje lagali o klimatskim promjenama. Veliko zagrijavanje atmosfere u prosincu i siječnju je potrebno i nadalje skrivati, a to je najlakše sakriti ukazivanjem na velike šumske požare ljeti. Kako bi tih požara bio što više potrebno je da u tim šumama bude što više niskog raslinja koje po ljeti dobro prenosi vatru. Nekada davno to raslinje su pasle krave, ovce i koze, ali danas su te životinje protjerane u štale. Šume su zarasle pa lako gore, a kako nekom ne bi palo na pamet ponovno dozvoliti slobodnu ispašu stoke po šumama brinu se dobro plaćeni ekolozi koji su otkrili kako stoka proizvodi metan, kao da ga nisu proizvodili i dok su pasli po pašnjacima i šumama. Osim ekologa za zabranu slobodne ispaše brinu se i lovačke udruge koje su u mnogim državama vrlo jake i koje također dobivaju donacije od naftne industrije. A i šumarima također ne odgovara da im po šumama šetaju pastiri koji bi mogli primijetiti kada nekome ilegalno prodaju najkvalitetnije balvane.