Umjetna inteligencija je u nekoliko posljednjih godina postala alat koji jednako koriste obični ljudi i stručnjaci raznih zanimanja, bogati i siromašni, razvijeni i nerazvijeni. U tih nekoliko godina naglo su porasle i investicije u velike podatkovne centre na kojima se skladišti sve više podataka i koji postaju sve veći potrošači električne energije. Daljnji razvoj umjetne inteligencije u logici njezinoga rada nije vjerojatan, ali će se razvijati baze podataka koje će morati biti sve veći. Pri tome će se morati ulagati u postupke koji štede energije.
Na tom putu veliki iskorak je novi Nvidijin čip RTX Spark. To je čip razvijen baš za eru osobnih AI agenata. Na temeljima tog čipa će se razviti nova osobna računala, tableti, mobiteli i slični uređaji koji će alat pretvoriti u osobnog suradnika s kojim ćemo se i stalno savjetovati o onome što radimo, bilo preko poruka slika i videa na ekranu, bilo putem glasa koji govori ono što ga se pita.
Time će biti riješen jedan problem u daljnjem razvoju umjetne inteligencije, a morat će se riješiti i druga dva problema, prevelike baze podataka i prevelika potrošnja energije.
Najveći broj upita umjetnoj inteligenciji rade djeca i obični ljudi. Oni često pitaju ono što se uči u školama i fakultetima. To znanje nije memorijski osobito zahtjevno i moguće ga je smjestiti u možda tisuću knjiga. To su one knjige koje predstavljaju osnovnu literaturu od osnovnih škola i srednjih škola do fakulteta. Iz te literature je potrebno izbaciti pretpostavke, hipoteze, teorije i stručna mišljenja kako bi ostalo samo egzaktno provjerene informacije. Količina tih podataka je tolika da ju je moguće staviti na manji dio memorije koju ima svaki današnji mobitel.
To osnovno znanje bi se moglo postaviti na svaki uređaj koji ima aplikaciju za umjetnu inteligenciju kako bi ona mogla raditi na principima blockchain tehnologije po kojoj su informacije prisutne na uređajima svih korisnika. Na taj način bi osobni asistenti kod svakog upita odgovor tražili na samom uređaju, a ako ga ne mogu naći tek tada bi ga tražili preko interneta. Na ovaj način osobni asistenti bi mogli raditi i na lokacijama gdje ne postoji internet veza. Ovom tehnologijom upiti koje se traže preko interneta bi se mogli smanjiti za barem 90 posto, a time bi se i potrošnja energije mogla smanjiti za toliki postotak. Smanjio bi se i postotak lažnih vijesti zato što bi osobi asistent mogao znati kako je ono što se nalazi na osobno uređaju provjereno i točno, dok se podatci sa interneta moraju provjeravati.
Oznake
Izdvojeni tekstovi