Nacionalizam i imperijalizam

Nacionalizam i imperijalizam
153
2
0

Kada netko u Hrvatskoj kaže kako je nacionalist mediji ga odmah napadnu kao da je totalitarist i fašist, što je nespojivo s demokratskom kulturom.

Naši antifašisti, a ustvari prikriveni jugoslavenski nacionalisti i mentalni boljševici naciju pokušavaju prikazati kao najvećeg neprijatelja demokracije. Mnogi lijevi novinski komentatori čak i otvoreno tvrde kako demokracija počinje tamo gdje prestaje nacija.

Ali takvo stanje nije samo u Hrvatskoj.

To je stanje u većem dijelu zapadne kulture.

Demokracija je politički poredak u kojem vlada većina, a nastao je u antičkim grčkim gradovima. Nakon demokracije došle su republike u kojima je pojam republike izražava ideju kako bi javni službenici trebali djelovati prema općem interesu ili zajedničkom dobru.

Veliki rimski govornik Ciceron ističe kako je res publica res populi, odnosno kako je opće dobro stvar naroda (puka).

U srednjem vijeku ponovno se javljaju demokratske ideje kod pojedinaca koji opravdavajući težnje svjetovnih vladara za neovisnošću od Crkve, podržavaju ideju; sva vlast od naroda, nasuprot tada vladajućoj: sva vlast od Boga.

Po tim shvaćanjima podrijetlo vlasti dolazi od naroda,a ne od Boga, te je vlast neotuđiva od naroda. Te su ideje zagovarali u interesu pojedinih kneževina i kraljevina koje su se željele osamostaliti od crkve. U borbi protiv crkvene dominacije, zagovaraju laičku državu i oživljavaju koncepciju narodne suverenosti. Govore kako izvršna vlast pripada izabranom monarhu koji je podređen zakonodavnoj vlasti.

U realnosti, Pape su birane od strane kardinala, a voditelji pojedinih crkvenih redova su birani od strane redovnika, dok su knezovi i kraljevi u velikoj većini slučajeva do položaja dolazili nasljednim putem, što znači kako je crkva unutar sebe bila demokratičnija od svjetovnih vladara.

Kako su pojedine kraljevine i kneževine uspijevale ojačati o odnosu na crkvu, kraljevi nastoje ojačati svoj apsolutizam dok pojedini predstavnici građanstva poput Machiaveliija šire parole kako je »bolja vladavina naroda nego vladavina knezova«. Filozofi financirani od građanskih trgovaca i zanatlija šire teorije racionalnoga prirodnog prava i društvenog ugovora, koje postaju program liberalnoga građanstva. Po njima, država nastaje na temelju slobodnog pristanka pojedinca na nju (pactum subiectionis, sporazum o podložnosti), a politička vlast mora braniti prirodna prava građana.

U Francuskoj Montesquieu je u djelu Duh zakona (1748), utvrdio kako jedino sustav podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku osigurava slobodu građana.

Na osnovu ovih ideja dolazi do pobuna pojedinih naroda protiv višenacionalnih dinastija, ili vladarskih obitelji, pa se Nizozemci bune protiv Španjolaca, Englezi se bune protiv kralja i smanjuju mu ovlasti parlamentom, Amerikanci se odvajaju od Britanije, a Francuzi ukidaju monarhiju i uvode republiku. Kako bi ojačali te svoje republike vladari nastoje ojačati osjećaj jedinstva svih stanovnika države što je lako u državama koje imaju jedan narod, jedan jezik i jednu religiju. U državama koje imaju više naroda i jezika vladari nastoje ojačati jedinstvo šireći se na kolonije, kako bi se gradsko stanovništvo, to jest trgovci i zanatlije ujedinili oko pljačke kolonija. Cilj tadašnjih liberala nije demokracija već predstavnička republika ili konstitucionalna monarhija, gdje su svi ljudi pravno jednaki, ali su politička prava ograničena na manjinu muških bogatijih članova zajednice.

Jedino je Thomas Jefferson u Americi zagovarao »predstavničku demokraciju«, koju je razlikovao od »čiste demokracije«.

U toj borbi građanstva za vlast paralelno se širila demokracija zajedno sa jačanjem nacionalnih država.

I republike i demokracija i nacije nastale su na novcu bogatih gradskih zanatlija, industrijalaca i trgovaca koji su sa rastom svoga bogatstva željeli i sve više vlasti. Dok su se oni borili protiv konkurencije za osvajanje tržišta na nivou pojedinih država težili su stvaranju jedinstvene nacije.

Kada su se veće kompanije počele širiti na tržišta drugih država počeli su jačati nacionalne instrumente vlasti svoje države kako bi preko njih vojno osvojili i konkurentna tržišta.

To dovodi do kolonijalizma i imperijalizma.

U tome se najviše ističu višenacionalne države koje nastoje stvoriti jedinstvenu naciju na temelju interesa. Interesom pokušavaju navesti na zajedništvo u pljačkanju kolonija i osvajanju drugih država. U tome je najviše uspjeha imala Velika Britanija koja je od 4 nacije nastojala stvoriti Britansku naciju.

Na europskom kopnu stare države temeljene na nasljednom pravu na pojedina zemljišta područja su razvojem gradova pokušali stvoriti jedinstvene nacije od raznih lokalnih etničkih skupina. Pri tome su susjednim državama pokušavali oteti pojedine teritorije i radna ležišta. Kao promidžbu za mobilizaciju vlastitih stanovnika i vojnika širili su parole o borbi za nacionalne interese i zaštitu vlastite nacije.

U toj borbi za jačanje imperija sukob je došao do vrhunaca pred prvi svjetski rat kada je više imperija nastojalo preoteti drugim imperijama teritorij i naftna ležišta. Pri tome su puno uspješniji bili oni koji su se borili za naftu nego oni što su se borili za teritorij. Zbog manjeg osjećaja nacionalnog zajedništva i nepostojanja demokratske vlasti europske višenacionalne monarhije su izgubili rat, te su se raspale na više nacionalnih država. Stvaranjem više nacionalnih država raširila se i demokracija na većinu tih država. Od višenacionalnih imperija održala se jedino Rusija, ali ne na temelju nacije i demokracije već na ideji marxsizma.

Pošto u ovom sukobu nitko nije odnio potpunu pobjedu počele su pripreme za nastavak imperijalnog sukoba. U cilju što snažnije mobilizacije vlastitog stanovništva svi nastoje ojačati borbeni moral na svom teritoriju. Zbog toga mediji počinju širiti teorije o porijeklu vlastite nacije, rase, ili vjere, veličajući svoje, a omaložavajući tuđe. Pri tome su najveću podršku našli u znanstvenim teorijama Marxizma, Darvinizma, Frojdizma, Eugenike i relativizma. Zahvaljujući podršci znanstvenika imperijalni ciljevi su uspjeli u mnogim državama suzbiti kulturne, etničke i jezične razlike, te stvoriti osjećaj nacionalnog, ili ideološkog jedinstva. U jačanju nacionalnog jedinstva najveći uspjeh su imali u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Italiji, dok u Španjolskoj ili Jugoslaviji to nije uspijelo.

U Francuskoj uspjeh je bio djelomičan na nacionalnom planu, prije svega zbog snažne ideologije internacionalizma među ljevicom, zbog čega se Francuska nije uspjela mobilizirati u cilju obrane. Mnogi koji su bili zaduženi za nabavu oružja, oružane pripreme i mobilizaciju sve su činili kako bi sabotirali obranu. Vjerovali su kako u sukobu nacionalnog socijalizma i komunizma SSSR odnosi sigurnu pobjedu, te će tako čitava Europa postati komunistička.

Nakon završetka II svjetskog rata pobjednički imperijalisti odlučili osvojiti cijeli svijet i na tom putu su neprijatelja vidjeli u nacionalnim državama.

Zbog toga su takve države postale problem, pa su za rat počeli optuživati nacionaliste. Nacionalizam je u medijima postao crni vrag kojeg treba suzbiti svim sredstvima. U nacionalizmu su vidjeli jedinu silu koja ih može spriječiti u daljnjem širenju svjetskog imperija. Mnogi medijski i sveučilišni propagandisti "izvikani" kao veliki filozofi počeli su širili teorije o tome kako je nacionalizam uzrok fašizma i nacionalnog socijalizma. Takvi propagandisti su postali ugledni i odlično plaćeni profesori, te medijski kolumnisti.

U cilju dokidanja nacija i nacionalnih država imperijalni vladari koji u vlasništvu drže medije i velike korporacije iniciraju osnivaju raznih internacionalnih institucija. Osnivaju se UN, WB, WTO, IMF, UNICEF, EU i mnoge druge. Cilj svih tih organizacija je ovlasti nacionalnih država prenijeti na nadnacionalna tijela kako bi stvorili imperiju u kojoj će prikrivenim tiranskim metodama svijetom vladati jedan politički režimom. Zbog toga se pojačano šire imperijalne ideologije poput marksizma, liberalizma ili islama koje sve teže istom jedinstvenom svjetskom poretku. Sve one pokazuju agresiju i mržnju prema svima koji im se suprotstave. Najvećeg neprijatelja vide u državi naciji koja traži jasne granice i koja se temelji na jasnom kulturnom i jezičnom identitetu.

Sve takve države i pokrete koji zagovaraju jaku državu pokušavaju prikazati kao fašiste i bijele suprematiste, iako ove ideologije nemaju za cilj obranu svojega, već im je cilj vladati drugima, ili ih uništiti.

U takvoj ideološkoj situaciji zapadni imperijalisti su uspjeli ovladati velikim dijelom svijeta, te je postalo normalno da Nobelovu nagradu za mir dobije Obama koji je pokrenuo niz ratova i potaknuo veliku svjetsku seobu naroda prema Europi. A sve sa ciljem uništenja europskih nacija koje su najveća opasnost za izgradnju novog svjetskog imperijalnog projekta.

Svi ti planovi su se uspješno provodili dok nije došla velika ekonomska kriza 2008. godine. Tada su SAD i Velika Britanija počele monetarnom politikom štititi svoje interese snažnom emisijom novca, spustivši tečaj svojih valuta za 30 %. Ne odgovara im jačanje Kine, Rusije i drugih velikih država na koje imaju sve veću moć. Na europskom kontinentu Njemačka brani svoje interese restriktivnom politikom eura, te dolazi do propasti gospodarstva u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i drugim manjim državama koje se ne mogu obraniti pošto imaju zajedničku valutu.

Unatoč plaćene medijske promidžbe širi se istina i među strukom i među običnim ljudima kako internacionalne organizacije nisu sprječavale krizu, već su ju jačale i prenosile na slabije države.

Zbog gubitka suverenih ovlasti države poput Grčke ili Italije nisu mogle ništa učiniti za obranu svojih interesa, te je došlo do naglog jačanja nacionalizma, što su imperijalni internacionalisti odmah proglasili za populizam. Dolaskom migrantske krize nacionalizam dodatno jača, a imperijalni internacionalisti nastoje narode uplašiti populizmom kao novim crnim vragom.

Ovaj novi nacionalni populizam nastoji zaštititi sebe, državu, naciju, kulturu i način života. Iako ga imperijalisti žele oblatiti koliko god mogu on nije agresivan, ni šovinistički. Ovaj novi nacionalizam se bazira na jačanje nacionalnih suvereniteta, vlastitoga jezika, religije, kulture, uz toleranciju, različitosti, individualnih sloboda i slobodnih institucija. Umjesto nametanja pravila o političkoj korektnosti u kojoj ne smiješ govoriti istinu, ovaj novi nacionalizam izbjegava kolektivizam, te se zalaže za individualna prava svih pojedinca, obitelji, vjera i nacija unutar nacionalnih država.

U tom cilju u EU je pokrenuta i Višegradska skupina ili Inicijativa triju mora koja je dobar početak za pozicioniranje Hrvatske na novim temeljima suverenih nacija, ali internacionalne organizacije infiltrirane u sve strukture "duboke države" tu inicijativu nastoje suzbiti u svim europskim državama. Jedinu jaku podršku ova inicijativa ima od Predsjednika SAD-a Trumpa i njegove ideje “Prvo Amerika”, te od britanskih zagovornika Brexita, koji ne žele svoje nacionalne interese izručiti nadnacionalnim organizacijama koje nitko ne bira. Amerikanci i Britanci su navikli vladati drugima, a ne da netko nevidljiv vlada njima. Zahvaljujući njima o nacionalizmu se sve manje piše kao o opasnoj ideologiji.

Nacionalno, kulturno i moralno sve više postaje normalno, a globalno postanje opasno i dopustivo samo u ekonomskom području, na užas svih propagandista velikog svjetskog imperija.

U ovoj borbi ideja i interesa svijet se nalazi tamo gdje se Europa nalazila prije 500 godina kada su pojedini filozofi počeli zagovarati suverenost narodnih vladara. Jedino se promijenio neprijatelj. Tada je cilj bio oduzeti duhovnu i političku vlast crkvi kao naddržavnoj vlasti, dok je danas cilj oduzeti materijalnu, medijsku i političku vlast multinacionalnim korporacijama i lobijima.

Komentiraj


Za komentiranje na NoveNews morate biti prijavljeni. Prijavi se i komentiraj!

Komentari


Trenutno nema komentara! Budi prvi i komentiraj!