Nikola Tesla i energetska transformacija

Prije više od 100 godina elektrifikacija gradova je započela istosmjernom strujom koju su proizvodile male lokalne električne centrale pokretane vodom, parnim strojevima, ili dizel motorima. Takva istosmjerna struja je imala nizak napon koji je sprječavao transport energije na veće udaljenosti. Radi toga je svaka električna centrala mogla prodavati proizvedenu energiju kupcima na udaljenosti od nekoliko stotina metara.

A onda se pojavio inovator Nikola Tesla koji je izmislio trofazni izmjenični generator. Razlika je ogromna. Izmjeničnu energiju je moguće transformatorima pretvarati u viši, ili niži napon. Što je viši napon gubici kod prijenosa energije su manji pa je prijenos ekonomičniji kod visokog napona. Ta činjenica je promijenila čitavu filozofiju proizvodnje i potrošnje električne energije. Kupci energije više nisu bili samo oni koji su udaljeni nekoliko stotina metara. Kupci su postali svi kojima je energija potrebna bez obzira gdje se nalazili. Ta činjenica je omogućila gradnju sve većih elektrana koje su smještene daleko od potrošača. Električne centrale su postajale sve veće, a i potrošačima se isplatilo sve više koncentrirati u velikim gradovima oko velikih tvornica pokretanih energijom koja dolazi iz daljine. Što su zgrade smještene na manjem prostoru jeftiniji im je priključak na električnu mrežu, na kanalizaciju i na vodovodnu mrežu. Ti niži komunalni troškovi doveli su do pojave velikih megapolisa sa milijunima stanovnika po čitavom svijetu, najčešće oko administrativnih sjedišta, industrijskih središta, velikih luka i velikih prometnih čvorišta.

I sve je to omogućila Teslina trofazna istosmjerna električna energija.

Radi toga se prošlo stoljeće može proglasiti i stoljeće Nikole Tesle.

Iako je on sve svoje inovacije ostvario u SAD-u danas ga svojataju države u kojima su ga za vrijeme njegovih mladih dana nazivali "ludi naučnik".

Danas se sve više propagira i sve češće koristi energija iz obnovljivih izvora energije.

Osnovna karakteristika takve energije je njen difuzni raspored.

Proizvođači pokušavaju i ovu energiju koncentrirati u velike proizvodne cjeline, ali to je moguće samo kod hidrocentrala na velikim rijekama.

Pokušavaju napraviti i velike fotonaponske centrale, ali su im konkurencija male fotonaponske centrale smještene na krovovima kuća.

Pokušavaju napraviti i velike centrale na vjetar izgradnjom sve većih turbina za vjetar, ali tu su došli do tehnoloških ograničenja. Ni najjači kompozitni materijali ne mogu izdržati naprezanja koja stvaraju oluje, te se vjetroturbine više ne mogu znatnije povećavati. A male kućne vjetrocentrale koje je moguće postaviti na krovove kuća ili u dvorišta postaju sve efikasnije i sve jeftinije. Najbrže se razvijaju male vjetroturbine sa vertikalnim rotorom. Postaju sve efikasnije u iskorištavanju energije vjetra, osobito iskorištavanja slabih vjetrova koji pušu puno češće nego srednji i jaki vjetrovi, te se time ostvaruje puno veći broj radnih sati tijekom godine. Kod vjetroturbina sa jedrima moguće je na jedra ugraditi mehanizam sa skupljanje, te sa skupljenim jedrima mogu raditi i kod olujnih vjetrova. Time se broj radnih sati tijekom godine može značajno povećati.

Rotor im je moguće smjestiti na tlu što olakšava montažu i servisiranje u slučaju kvara.

Naftna industrija kao najjača svjetska industrija nastoji što više otežati razvoj obnovljivih izvora energije i to im ponajviše uspijeva zahvaljujući njihovim ulaganjima u neekonomične izvore energije. Propagiraju sve što traži subvencije, ali nastoje iz medija, pa čak i iz stručne literature ukloniti sve ono što je po svojoj ekonomičnost konkurentno nafti. Propagiraju velike vjetroturbine, ali nastoje onemogućiti razvoj malih vjetroturbina koje se postavljuju na krov. Propagiraju fotonaponske panele smještene na velikim poljima, ali koče njihovo postavljanje na krovove kuća, ili na nadstrešnice iznad parkirališta, ili pješačkih staza gdje imaju više funkcija pa su automatski isplativiji. Nastoje onemogućiti bilo kakvu promidžbu fotopanela za grijanje vode koji se na hotelima i motelima isplate za 2 -3 godine.

Naftnom lobiju snažno pomažu i vlasnici velikih električnih mreža kojima odgovara proizvodnja obnovljive energije na velikim poljima na kojima smještaju velike vjetroturbine, ili velike površine pod fotonaponskim panelima. Na prijenosu takve energije oni zarađuju, te se zalažu za uvođenje što više prepreka za male fotoćelije postavljene na krovove, ili za male vjetroturbine. Ovakvi izvori energije omogućuju energetsku neovisnost domaćinstava. A od energetski neovisnih domaćinstava nemaju koristi ni proizvođači uglja i nafte, ni vlasnici električnih prijenosnih mreža, a ni država koja ne zna kako ubrati porez na energiju koju netko proizvodi samo za svoje potrebe.

Unatoč njihovom udruženom naporu u javnom propagiranju obnovljivih energenata i tajnom usporavanju izvora koji omogućuju energetski samo održiva domaćinstva tehnološki razvoj ide dalje. Uskoro će se na tržištu pojaviti male jeftine vjetroturbine koje je lako brzo postaviti, a i puno jeftiniji, višeslojni, fleksibilni, fotonaponski paneli koji se mogu lako postaviti i na krovove pa i na zidove kuća.

Kada se na tržištu pojave takvi izvori energije kupci koji imaju samostojeću obiteljsku kuću postati će energetski neovisni. Neće morati kupovati ni struju, ni plin, ni gorivo za grijanje kuće. Za osiguranje normalnog života trebati će im puno manje novca, pa će im i standard biti viši. Zahvaljujući tome, cijena samostojećih kuća, osobito na lokacijama gdje vrlo često pušu lagani vjetrovi bit će puno veća.

Kuće u nizu imaju puno manje prostora za instaliranje vjetroturbina i fotopanela te će im cijena na tržištu pasti.

Stanovi u velikim zgradama ne mogu instalirati nikakve obnovljive izvore na stan, a prostor na vrhu zgrada je previše mali da bi se zadovoljile potrebe svih stanara u zgradama. Radi toga će stanovnici gradova početi seliti na sela, te će cijena stanova u gradovima pasti na vrlo nizak nivo.

Kao što je Teslina trofazna izmjenična energija prouzročila nagli rast gradova, na isti način će i mali obnovljivi izvori energije prouzročiti nagli pad broja stanovnika u gradovima, te rast broja stanovnika na selima. Kraj Tesline ere dovest će i do izmjene u standardima električkih potrošača. Trošila koja rade na izmjeničnu energiju od 120 Volti će zamijeniti nova trošila koja rade na istosmjernu električnu energiju 48 volti što će postati novi potrošački standard u vrlo kratkom vremenu od desetak godina.

Na gubitku neće biti samo industrija uglja, nafte i električne mreže. Na gubitku će biti vlasnici gradskih stanova i građevinskih parcela u gradovima, a na dobitku vlasnici samostojećih kuća, te vlasnici oranica, šikara i šuma. Na gubitku će biti i velika građevinska poduzeća koja su gradila velike zgrade, a na dobitku će biti mala građevinska poduzeća koja grade male obiteljske kuće. A najveći gubitnici će biti stanovnici velikih gradova koji nemaju kuću, ili vikendicu na selu. Ostati će bez posla u gradu, te neće imati novca za gradnju kuće na selu. Njihov opstanak će ovisiti ponajviše od države koja će morati napraviti novu brzu agrarnu reformu u kojoj će morati stanovnicima gradova bez posla podijeliti barem jedan hektar zemlje po obitelji kako bi tu mogli sagraditi svoju kuću, te posaditi krumpir, grah, luk, rajčicu i drugo povrće kako bi se prehranili.