Pandemijski utjecaj korone na gospodarstvo

Pandemijski utjecaj korone  na gospodarstvo
249
0
1

Korona virus od prvog dana počeo je djelovati na gospodarstvo. Prvo su reagirali burzovni špekulanti koji su pokušali pogoditi kojim bi velikim kompanijama cijene dionica mogle padati, a kojima rasti. Pošto ima malo onih kojima bi profit mogao rasti većina špekulanata je počela prodavati, te su ukupni burzovni gubitci vrlo brzo porasli na više od 4.000 milijardi dolara samo u SAD-u.

Gubitci će se uskoro počeli prelijevati i u realni sektor.

Na državnim granicama je stala međunarodna razmjena roba. Propušta se samo hrana i lijekovi, dok ostale robe moraju čekati bolja vremena. Posljedica je predvidiva, poduzeća ostaju bez sirovina i prestaju raditi ako ne uspiju vrlo brzo naći domaće proizvođače koji mogu supstituirati uvoz.

Uz to, zbog usporavanja širenja zaraze zabranjuje se rad ugostiteljskih lokala, trgovina koje ne prodaju hranu, frizera i sličnih manje bitnih usluga. A kad poduzeća, mala ili velika ne rade tada nema prihoda.

A bez prihoda nema ni plaća za zaposlene.

Od toga su zaštićeni samo zaposleni u državnim službama i monopolskim javnim poduzećima. Oni bez problema mogu organizirati dežurstva sa 10 posto zaposlenih, dok svi ostali mogu naizmjenično čuvati djecu kod kuće pošto i onako najčešće ništa korisnoga ne rade. I plaću će ipak dobiti, sve dok država ima od koga naplatiti poreze. Ostali će tražiti poticaj od države, a bez većih poreza nema ni poticaja.

Problem je što oni koji pune porezne blagajne bez prihoda neće moći plaćati ni postojeće poreze.

Ako obustava prometa i zabrana rada za realni sektor potraje mjesec ili dva to se može pokriti iz zaliha ili kreditima, ali duži prekid rada znači i veliki pad u prikupljanju poreza, a tada dolaze u pitanje i plaće državnim službenicima. Taj problem se može riješiti beskamatnim kreditima iz primarne emisije novca centralnih banaka, ali samo do određene mjere. Ako se količina novca na tržištu poveća, a količina prodanih roba u trgovinama naglo padne neizbježna je inflacija.

To je jasno burzovnim analitičarima pa Morgan Stanley analitičari preporučuju investitorima prodaju američkog dolara jer su financijska tržišta izvela ekonomski udar zbog zabrinutosti izazvane koronavirusom.

U izvještaju Bloomberga, Morgan Stanley analitičari tvrde kako je „došlo vrijeme za prodaju američkog dolara“. Očekuju slabljenje američke valute zbog „međusobne veze agresivnih poticaja (Saveznih rezervi) i rizika taktičkog oporavka“. Njihov savjet je da kupuju euro u odnosu na američki dolar, ali to im nije baš pametan savjet. Kao što na krizu reagira američki FED tako će reagirati i ECB. Puno bolje će proći oni koji budu kupovali trajna dobra kojima kriza ne može naštetiti, ili prehrambene kompanije koje uvijek moraju raditi.

Inflacija izazvana nedostatkom poreznih prihoda će vrlo brzo spustiti realne plaće većine stanovnika, a nagli rast nezaposlenosti moći će se spriječiti samo brzim rastom domaće proizvodnje koja će morati zamijeniti uvozne proizvode. To je pozitivna posljedica korona panike koja će trajati samo dok traje zabrana međunarodnog prometa.

Ako korona virus zaustavi toplo i sunčano vrijeme u 4. i 5. mjesecu dublja ekonomska kriza će se izbjeći, ali ako se nastavi države će morati spašavati ono što se spasiti da, a najvažnije je spašavati poduzeća koja nešto proizvode.

Većini poduzeća osim poreza najveći teret će biti krediti.

U normalnim situacijama država štiti banke zato što tako štiti interese štediša. A najveće štediše nisu privatni poduzetnici, ili radnici u realnom sektoru. Najveći štediše su političari, državni funkcionari, suci, tužitelji, inspektori i ostali zaposlenici u javnom sektoru. Zaštitom banaka svi oni štite sebe.

Kako poduzeća neće moći vraćati kredite državne centralne banke će morati i bankarima davati beskamatne kredite za očuvanje likvidnosti, što će još više ubrzati inflaciju. Inflacija će potaknuti i obične građane koji imaju novac na štedni na dizanje novca i kupovanje nečega trajnoga, a to će još više podići inflaciju.

Ovaj scenarij se neće moći izbjeći dok god traje korona panika. Tek kada se zaraza prestane širiti gospodarstvo će se moći vratiti u uobičajene tijekove.

Nakon toga o političarima ovisi hoće li shvatiti lekciju iz korona krize. O njima ovisi hoće li i dalje donositi zakone koje im, uz novčani poticaj, pod nos stavljaju lobisti velikih međunarodnih korporacija, ili će shvatiti kako je za stabilnost države u svim uvjetima nužno podržavati lokalnu malu proizvodnju koja je temelj i zapošljavanja, i stabilnih poreznih prihoda, i održivosti velikih domaćih poduzeća koji bez malih kooperanata ne mogu preživjeti bilo kakve konkurentske udare iz inozemstva. Ako naši političari shvate kako i mi moramo po uzoru na Kinu mala poduzeća osloboditi nekih poreza koje plaćaju velika poduzeća postoji mogućnost oporavka domaće industrije, što će dovesti do naglog zapošljavanja nakon korona krize. Ovakva liberalna politika jednakih šansi neophodna je za opstanak malih u sukobu sa velikima. A to može dovesti i do vrlo brzog povratka iseljenih mladih obitelji i do demografskog oporavka.

Ako naši političari nakon odlaska korone nastave sa svojom neoliberalnom politikom jednakopravnosti u kojima veliki naručuju zakone koji njima odgovaraju kriza će se dodatno produbiti i nakon prestanka korona opasnosti. A nakon što bolesni roditelji umru od korone iseljavanje će postati još snažnije.