Problemi kod autonomnih vozila koja voze bez vozača

Problemi kod autonomnih vozila koja voze bez vozača
59
0
0

Već dvadesetak godina mnoge velike automobilske kompanije rade na stvaranju automobila koji će moći voziti bez vozača. Već tada su obećavali kako će za razvoj te tehnologije trebati desetak godina, a uspjeli su razvoju aplikacije za vozila koja voze u strogo kontroliranim uvjetima kao što su skladišta, parkirališta i slično. Pojedina vozila mogu voziti i na otvorenoj cesti, ali pod uvjetom da vozač drži ruke na upravljaču kako bi mogao reagirati u slučaju problema.

Najveći problem kod ovakvih aplikacija je kako prepoznati prostor i probleme koje dolaze iz prostora.

Automobilska aplikacija prostor snima sa više kamera, te senzora kretanja, a mogao bi se koristiti i trodimenzionalni rotirajući laserski lidar koji vrlo precizno mjeri udaljenosti u realnom vremenu. Također bi se mogao koristiti i ultrazvučni sonar u uvjetima slabe vidljivosti uskovitlane prašine kada ni IC kamere ništa ne vide. Sve te podatke u prostoru je potrebno spojiti u jedinstveni prostor unutar kojeg je smješten i sam automobil u pokretu.

Prostor je potrebno je podijeliti na više nivoa;

  1. tlo i predmeti koji su čvrsto vezani za tlo,

  2. predmeti koji se djelomično mogu kretati u odnosu na tlo, a to su drveće, trava i slično,

  3. objekti koji se slobodni kreću po tlu kao što su drugi automobili, ljudi, životinje,

  4. objekti koji se slobodno kreću neovisno o tlu, kao što su ptice, helikoteri, avioni, dronovi,

  5. vodene površine.

    Sve ovakve objekte aplikacija treba prepoznati i smjestiti na odgovarajući nivo.

Na svakom nivou sve predmete je potrebno promatrati u četiri dimenzije; dužina, širina, visina i vrijeme kako bi se trodimenzionalni predmet mogao pratiti u kretanju kroz vrijeme. Pri ovome je potrebno odrediti veličinu objekta, udaljenost objekta, pravac kretanja pomičnih objekta, brzina kretanja objekta, mogućnost promjene kretanja objekta u brzini i pravcu.

Današnji programi za autonomna vozila najviše pažnje poklanjaju drugim automobilima, te pri tome pretpostavljaju kako ta druga vozila poštuju prometna pravila. Zbog toga ovi programi zahtijevaju vrlo brzu internetsku vezu kako bi imali stalne podatke o pravilima poput brzine i drugih ograničenja na pojedinim dijelovima ceste.

Problem nastaje kada netko prekrši pravila.

A prekršiti pravila se može zbog raznih razloga kao što su kvar, nepažnja, neznanje, ili namjera.

Pješaci i životinje mogu cestu prijeći na mnogim mjestima gdje to nije dozvoljeno, te je njihovo kretanje potrebno stalno pratiti. Takve objekte koji ne poštuju pravila program mora prepoznati u pokretu, te na osnovu svih podataka odrediti sa kojom maksimalnom brzina koju neki čovjek, dijete ili životinja može izaći na cestu i doći pred vozilo.

Ovo je umjetnoj inteligenciji veliki problem zato što se ona temelji na sličnim događajima zabilježenim u velikim bazama podataka, a svaki puta kada se dogodi nešto što ne postoji u bazi podataka aplikacija ne zna donijeti odluku.

Osim za samostalnu vožnju ovakve aplikacije bi se mogle koristiti i za zaštitu putnika u automobilu.

Kamere bi mogle prepoznati biometrijske podatke svih ljudi koji se pojavi u blizini automobila. Na osnovi izgled lica, zjenica, usana, govora ili načina hodanja automobil bi mogao prepoznati osobe koje imaju pravo samostalno ući u njega. Također bi mogao lica koja snimi u blizini usporediti sa opasnim osobama koje ima u bazi podataka, te ako se netko takav pojavi o tome upozoriti vlasnika vozila. Aplikacija bi također mogla u okolini prilikom vožnje uočiti i sve ljude u snajperskom položaju, one na kojima uoči oružje, ili one koji nešto ostave ispod ili pored automobila, te o tome u realnom vremenu upozoriti putnike.

Mogućnosti razvoja i korištenja ovakvih automobila su velike, ali će za sve to trebati puno rada i vremena, te je mnogo veća vjerojatnost kako će se ovakve aplikacije prije početi koristiti u željezničkom prometu nego na cestama, ili u terenskim vozilima izvan cesta. A kada se aplikacije počnu koristiti u željezničkom prometu tada će se svaki vagon pokretan akumulatorom moći na ranžirnim kolodvorima samostalno prestrojiti u kompozicije za određeni pravac. Prestrojavanje će tada biti puno brže pa će i transport željeznicom postati puno brži i jeftiniji.

A do automobila koji će se potpuno samostalno kretati po cestama morat ćemo pričekati.

Do onih koji će voziti samostalno i izvan cesta morat ćemo pričekati još i više stoga što će oni morati procjenjivati i sam teren, to jest tvrdoću terena i nagib, te koliko je savitljivo raslinje na terenu kojim automobil mora proći.