Propada li samo američka industrija frakirane nafte, ili čitava svjetska naftna industrija odlazi u svoj Armagedon?

Propada li samo američka industrija frakirane nafte, ili čitava svjetska naftna industrija odlazi u svoj Armagedon?
183
0
1

Dogodilo se nezamislivo!

Na američkim burzama nafta se prekjučer prodavala po negativnoj cijeni. Nisu je proizvođači imali gdje skladištiti pa su plaćali onima koji su je bili spremni preuzeti. Alternativa im je bila zatvoriti bušotine, a kada se one zatvore nafta se ohladi, stvrdne i tu bušotinu više nije moguće pokrenuti. Najviše su izgubili špekulanti koji su prije koji mjesec kupovali naftu po 30 dolara po barelu računajući kako cijena ne može više ići prema dolje već samo prema gore. Nisu računali na korona prehladu koja je zaustavila svjetsku trgovinu i industriju, a samim time i potrošnju nafte.

Tako je to sa špekulacijama.

Što veći rizik to veći i profit.

Ponekad!

A ponekad je gubitak za pojedine špekulante smrtonosan.

Aktualni veliki pad cijene nafte i dionica naftnih kompanija samo je blaga slika onoga što bi se moglo događati kada bi se pojavio neki obnovljivi i praktično neiscrpni izvor energije koji bi bio ekonomičniji od svih postojećih izvora energije.

Širom svijeta mnogi razvojni odjeli malih i velikih poduzeća, te znanstveni instituti istražuju razne obnovljive izvore energije, u suradnji sa mnogim inovatorima i znanstvenicima.

U razvoju su nove gorive ćelije koje bi mogle energijom pokretati kamione, ili bi mogle samostalna domaćinstva opskrbljivati energijom.

U razvoju su nove savitljive foto ćelije, a razvijaju se i višeslojne foto ćelije u kojima svaki sloj koristi druge frekvencije svjetlosti koje bi efikasnost iskorištenja sunčane energije mogle dići sa sadašnjih oko 20 posto na 48 posto.

Razvijaju se i mnoge nove, ili kombinirane vjetrotubine namijenjene za kućnu upotrebu koje bi mogle domaćinstva na povoljnim vjetrovitim lokacijama učiniti energetski neovisnost.

Masovnom proizvodnjom ovakvih novih obnovljivih izvora energije njihova cijene bi mogla višestruko pasti.

Nije teško napraviti scenarij o tome što bi se događalo kada bi se doista pojavio neki novi obnovljivi izvor energije koji bi proizvodio jeftiniju energiju od svih postojećih.

 

Nazovimo taj novi nepoznati izvor energije "Izvor X".

 

Scenarij je slijedeći;

Jednog dana obavještajne službe doznaju kako je neki mali inovativni poduzetnik napravio izvor energije koji bi mogao proizvoditi energiju po cijeni manjoj od svih drugih izvora energije. Na osnovu toga neki vojni obavještajni časnici zaduženi za logistiku odlučuju naručiti tajno testiranje takvog Izvora X.

Testiranje pokazuje kako su obavještajne procijene točne.

Izvješće o tome dolazi do nekih generala koji svu svoju ušteđevinu drže u dionicama naftnih kompanija. Oni procjenjuju kako je Izvor X opasan za njihove interese, te informacije o ovom tajnom testiranju prosljeđuju upravama njihovih naftnih kompanija. Kompanije odlučuju zaustaviti svako širenje informacija o tom novom izvoru energije. Procjenjuju kako autori te nove tehnologije nema kapitala potrebnog za pokretanje proizvodnje, te im je potrebno spriječiti dolazak do kapitala. Zbog toga je potrebno pratiti moguće uključivanje malih privatnih bankara i "poslovnih anđela" kako oni slučajno ne bi financirali razvoj projekta Izvor X. Ako se slučajno neki uključe u tome ih treba spriječiti na bilo koji način.

Međutim, preko društvenih mreža informacije o Izvoru X se ipak polagano šire do onih koji su vrlo zainteresirani za obnovljive izvore energije i koji su dovoljno stručni da naprave svoje aproksimativne tehničke i ekonomske procjene.

Informacije dolaze do nekih burzovnih analitičara te oni procjenjuju kako bi mogle propasti mnoge energetske kompanije, ali i gradske nekretnina na kojima nema dovoljno prostora da bi se tu mogao postaviti Izvor X na njih. Zbog toga oni naglo prodaju dionice energetskih kompanija i gradske nekretnine. Velike energetske kompanije otkupljuju svoje dionice, te ne dolazi do velikog pada njihovih dionica, ali dionice nekretnina naglo padaju.

Kako bi se obeshrabrilo one koji žele ulagati u Izvor X naftne kompanije odlučuju "znanstveno" dokazati kako je taj izvor energije neefikasan. Doznačuju novac nekoj svjetski poznatoj i "neovisnoj" ekološkoj udruzi za istraživanje obnovljive energije da ona naruči testiranje Izvora X, sa zadatkom da testiranje pokaže neefikasnost ovoga novog izvora energije. Ekološka udruga pod kontrolom naftne industrije odlučuje testiranje povjeriti nekom "neovisnom" sveučilištu u neovisnoj Australiji gdje nema nafte kako bi oni napravi prototip i dokazali neefikasnost Izvora X. Za dobru financijsku stimulaciju uspijevaju naći profesora koji je spreman na sve što naručitelji od njega traže.

Nakon obavljenog testiranja sveučilište objavljuje znanstveni rad u kojem se iznose rezultati koji pokazuju kako je Izvor X potpuno neefikasan i neisplativ. Zahvaljujući tome rezultati se ne objavljuju ni u kojoj drugoj literaturi i uskoro padaju u zaborav. Ako se na društvenim mrežama netko slučajno i zainteresira za Izvor X odmah se javljaju dežurni komentatori koji šalju link na znanstveni rad koji pokazuje neefikasnost ovog izvora energije.

Ipak, uskoro se pojavljuju novi investitori širom svijeta koji prave svoj prototip, te žele pokrenut serijsku proizvodnju. Na to reagira britanska, američka, ili francuska vojska koja od takvih inovativnih poduzetnika naručuje prototip za njihovo testiranje. Prototipnom narudžbom traže da Izvor X bude lako prenosiv, brzo sklopiv i brzo raskolopiv kako bi ga vojska mogla brzo postavljati, ili premještati na nove položaje. Zahvaljujući takvoj narudžbi kontejner sa upravljačkom elektronikom na kojem se nalazi Izvor X košta nekoliko puta više nego sam Izvor X. Uređaj za brzo postavljanje u radni položaj i spuštanje u transportni položaj također košta nekoliko puta više nego sam Izvor X. Sve se to zbraja kao trošak proizvedene energije, te na osnovu takve kalkulacije vojni naručitelji procjenjuju kako je Izvor X previše skup i neisplativ, pa odustaju od daljnjih narudžbi. Sa rezultatima svoje procijene upoznaju sve potencijalne financijere poduzetnika od kojeg su naručili testni primjerak. Zahvaljujući tome ti poduzetnici ostaju bez financijera i odustaju od daljnjeg rada na Izvoru X.

Međutim, unatoč tome u svijetu se stalno pojavljuju novi poduzetnici koji ne vjeruju dosadašnjim procjenama, te se odlučuju na svoje pokušaje. Kako ne bi uspjeli naftne kompanije ih prate te njihove financijere upoznaju sa dosadašnjim naručenim testovima. Ako se neki financijer ipak odluči i nadalje podržavati projekt mora ga se ukloniti bilo kako. A kad poduzetnik koji pokušava razvijati projekt ostane bez novca nudi mu se otkup njegove kompanije, ali pod uvjetom da ostane tajna sve na čemu su radili i da se time više ne bave. Za taj posao otkupa inovativnih kompanija koje rade na projektu Izvora X na području većine država brinu se angloameričke naftne korporacije. Za Rusiju, Kubu i Venecuelu brinu se ruske naftne kompanije, a za Kineske poduzetnike brinu se kineske kompanije za preradu i prodaju nafte.

Jedina država koja je ostala bez kontrole je Sjeverna Koreja.

Ova država nema svoju naftu i nabava energije im je veliki problem, ali imaju razvijenu industrijsku i vojnu špijunažu.

Njihove obavještajne službe otkrivaju kako postoji neki novi Izvor X koji navodno može proizvoditi vrlo jeftinu energiju. Odlučuju napraviti svoj prototip, te ga testirati. Testiranje pokazuje odlične rezultate. Rezultate prosljeđuju generalima, a generali Velikom Vođi. Velik Vođa odlučuje takav Izvor X postaviti po svim vojarnama, radio i TV odašiljačima, graničnim postajama i kućama važnih dužnosnika.

To primjećuju južnokorejski novinari i dijele informacije po društvenim mrežama. Naftne kompanije čine sve kako bi to ismijali kao još jednu budalaštinu Velikog Vođe. Čim netko na društvenim mrežama pohvali taj Izvor X odmah se pojavljuju dežurni komentatori koji se pozivaju na ranije "znanstveno dokazana" testiranja.

Međutim, neka svjetski utjecajna televizijska kuća odlučuje tajno napraviti svoju emisiju o tome. Angažiraju neke umirovljene svjetski priznate stručnjake da iznesu svoj komentar o Izvoru X. Oni procjenjuju kako bi ovaj novi izvor energije mogao svako domaćinstvo učiniti energetski neovisnim i to uz vrlo malu investiciju.

Emisija o tome izlazi u udarnom terminu na televiziji koju prate ljudi širom svijeta.

Burzovni špekulanti širom svijeta odmah prodaju dionice svih energetskih kompanija. Dionice naftnih kompanija i kompanija za proizvodnju ugljena za pola sat padaju na nulu. Burzovni regulatori zatvaraju burze, ali panika se širi i na obične građane. Pojavljuju se komentari kako bi mogli propasti svi veliki vlasnici energetskih kompanija a to su mirovinski fondovi, zdravstveni fondovi i osiguranja, investicijski fondovi, te banke. Trgovci reagiraju tako što odbijaju uzeti bankarske kartice kod plaćanja u robnim kućama. Obični ljudi žure na bankomate podići gotovinu, ali novca brzo nestaje. Zbog toga navaljuju na bankarske šaltere, ali i tamo vrlo brzo nestaje gotovine. Panika se širi čitavim svijetom. Sve banke i burze se zatvaraju. Bogati ljudi nemaju čime kupiti ni hranu. Dolazi do masovne pljačke robnih kuća. U tome sudjeluju čak i policajci i vojnici pošto i njihove obitelji moraju jesti.

Nakon nekoliko dana anarhije Vlade država reagiraju, te objavljuju nacionalizaciju svih bankrotiranih banaka, i garantiraju za plaćanje svega što se prodaje karticama takvih banaka. Trgovci obnavljaju prodaju karticama.

Emisione banke širom svijeta tiskaju desetke tisuća milijardi gotovine kao bi obnovili platni promet i kako bi država pokrila gubitke zdravstvenih i mirovinskih fondova. Velika količina novog novca povećava potražnju za osnovnim prehrambenim proizvodima koje ljudi počinju gomilati i stvarati zalihe.

To dovode po naglog porasta cijena hrane.

Energetske kompanije obustavljaju sve investicije, te propadaju i njihovi dobavljači opreme i dijelova. Milijarda ljudi širom svijeta ostaje bez posla. Porezni prihodi država padaju za 90 posto pa se one počinju financirati dodatnim tiskanjem novca.

Dolazi do hiperinflacije širom svijeta.

Stanovnici velikih gradova bježe na sela i vikendice gdje sade povrće kako bi imali što jesti. Oni stanovnici gradova koji nemaju vikendice ili kuće na selu nemaju ni izbora pa pljačkaju sve što se može opljačkati.

U manjim mjestima vlasnici obiteljskih kuća i farmi postepeno naručuju od malih lokalnih proizvodnih poduzeća da im naprave i postave Izvor X na njihova imanja. Zahvaljujući tome postepeno se obnavlja proizvodnja. Nakon nekoliko godina uspostavlja se nova tržišna ravnoteža u kojoj rastu mala sela i mali gradići dok veliki megapolisi ostaju prazni kao što su nekada ostajali prazni rudarski gradići nakon što bi nestalo rude od koje su živjeli.