Rječnik riječi i fraza koji bi umjetna inteligencija mogla razumjeti

Svi postojeći rječnici su lingvistički rječnici u kojima je uz svaku riječ upisana oznaka o tome o kojoj se vrsti riječi radi, o padežu, spolu, množini ili jednini. Tu se spominju i pravila o sastavljanju riječi u rečenice.

A što pojedina riječ stvarno predstavlja to umjetna inteligencija ne zna.

Da bi UI razumjela značenje pojednih riječi, a time i rečenica u riječniku bi trebalo navesti puno više oznaka uz svaku riječ.

Vrste novih oznaka;

1. Zvučna oznaka, a trebalo bi postojati dvije zvučne oznake. Prva je izgovor riječi, a druga je zvuk koji proizvodi objekt koji je definiran nekom riječi, uz navođenje intenziteta zvuka.

2. slika objekta koju riječ predstavlja.

3. trodimenzionalana slika objekta.

4. kratki filma do 3 sekunde koji bi pokazivao objekt u kratkoj kretnji.

5. miris koje objekt ima, uz naznaku većeg broja intenziteta mirisa.

6. okus koji objekt ima uz naznaku intenziteta mirisa.

7. osjet kožom ; dodir, toplina, hladnoća, bol, glatkoća, hrapavost, vlažnost, masnoća, uz naznaku intenziteta dodira.

Neke riječi koje predstavljaju objekte bi imale neke od navedenih oznaka, a neke druge riječi bi imale upisane neke druge oznake.

Sa ovakvim proširenim rječnikom UI bi mogla prepoznati točno što neka riječ znači u okruženju, po prostornom izgledu, zvukovima koje proizvodi i stalim značajkama. Tada bi na osnovu toga UI mogla shvatiti i značenje pojedinih rečenica a ne samo, na osnovu lingvističke sličnosti slagati tekst od milijuna postojećih tekstova koje su upisane u bazama podataka.