Ukrainske geostrateške perspektive

Ukrainske geostrateške perspektive
224
0
0

Ukraina je velika zemlja bogata raznim vrijednim resursima, ali ima nesreću što joj je istočni susjed puno veći i jači. A taj susjed je Rusija koja je kroz povijest dugo imala vlast nad Ukrainom, te na nju gleda kao na svoju koloniju.

Drugi veliki problem Ukraine je što zapadne države, osobito SAD i Britanija na Ukrainu gledaju kao na državu preko koje se može destabilizirati Rusiju kao velikog ekonomskog i vojnog konkurenta.

A ima Ukraina i unutrašnjih problema kao što je dobar postotak rusofilnog stanovništva koji su emocionalno više okrenuti prema Rusiji nego prema zapadu. Kada su tu doda velika korupcija, te velika koncentracija kapitala u rukama malog borja oligarha koji su najčešće rusofili, pitanje je kako ta država uopće opstaje.

Nakon raspada SSSR-a Ukraina je postala samostalna velika sila, a na vlast su došli naivni političari koji su se dobrovoljno odrekli svoga nuklearnog potencijala. Dok su imali nuklearne rakete svi su se prema odnosili sa uvažavanjem, a kada su se toga odrekli postali su lutke na koncu onih koji bolje znaju potkupljivati pojedince iz politike i državih službi. Rusi su medijski i ekonomski nastojali na vlast stalno dovoditi proruski nastrojene oligarhe, dok je zapad suprotnu stranu nastojao što više sukobljavati sa ruskim interesima. A najmanje je bilo ukrainskih političara koji su razmišljali o dugoročnim ukrinskim interesima. Naivnost ukrainskih političara ravna je naivnosti poljskih političara iz tridesetih godina dvadesetog stoljeća kada su ih Britanci i Amerikanci navodili na što radikalnije postupanje preme njemačkoj nacionalnoj manjini, kako bi Hitlera naveli na napad na Poljsku, a u cilju okretanja Njemačke prema ratu sa Rusima. Isto to su željeli Amerikanci kada su organizirali "Obojenu revoluciju" kako bi se Rusija umiješala, te kako bi tako zapad imao razloga za nametanje sankcija Rusiji.

I Rusi su očekivano reagirali, ali puno jače nego što je zapad planirao. Anektirali su Krim, dok su Ukrainu podijelili na dva dijela. Na pobunjeni dio Ukraine danas vlast u Kijevu nema nikakav utjecaj.

I na ekonomske sankcije koje je Rusiji nametnuo zapad pokazale su se neefikasne. Rusi su uveli protusankcije zabranom uvoza svega onoga što se može proizvoditi u Rusiji. Rezultat je potpuno suprotan onom što je zapad želio, umjesto nestašica i pada gospodarske aktivnosti u Rusiji su proizvodnja i standard povećani.

Danas Ukrajinci vjeruju kako mogu oružjem povratiti izgubljene teritorije, a u to ih uvjeravaju i njihovi zapadni "prijatelji". Međutim, Rusi to efikasno sprječavaju gomilanjem svoje vojske na granici. Tako razvlače ukrajinsku vojsku na više strana i sprječavaju koncentraciju prema odmetnutim pokrajinama. U slučaju da Ukrajinci ipak napadnu odmetnute pokrajine Donjeck i Lugansk Rusi bi ušli u Ukrajinu sa svoje strane i sa strane Bjelorusije, ali oprezno kako bi smanjili svoje žrtve. Tada bi ukrajinci morali prebaciti većinu snaga na ovo bojište te bi morali stati sa napadom na odmetnute pokrajine.

Scenarij je vrlo proziran i jasan svima, osim Ukraincima. Jasan je i SAD-u, Britaniji, pa i Francuskoj, ali ih to ne zanima. Radi toga svakodnevno avionima provociraju Ruse iznad Crnog mora. Njihov cilj i nije pomoći Ukrajini povrat izgubljenoga teritorija. Cilj im je politički, vojno i gospodarski oslabiti Rusiju, te uvesti mnogo jače sankcije, pa makar u toj geopolitičkoj igri poginule tisuće Ukrajinaca.

Oni ukrainski političari koji žele dobro svojoj zemlji imaju mogućnost za to, ali samo oni koji imaju puno znanja i samopouzdanja u ukrainski narod, bez oslanjanja na lažne prijatelje iz drugih zemalja.

U geopolitici ne postoje prijatelji, postoje samo interesi.

Ukrainci bi morali najprije povući niz poteza u cilju jačanja Ukraine, gospodarski i obrambeno.

Također bi morali povući poteze za ekonomsku, vojnu i psihološku destabilizaciju pobunjeničkih dijelova Ukraine.

Na području gospodarstva najveći problem je to što većinu gospodarstva drže prosruski oligarski koji imaju gotovo monopolski položaj na tržištu. Njihovu ekonomsku moć je moguće slomiti vrlo jednostavno, ukidanjem monopola. Za ukidanje monopola bilo bi dovoljno sve male poduzetnike koji maju godišnji prihod manji od 300.000 eura izuzeti iz sustava PDV-a. Time bi mali trgovci postali konkurentniji, a i mali proizvođači koji svoje proizvode prodaju preko malih trgovina postali bi također konkurentniji. U roku od godine dana u svim selima i gradskim kvartovima pojavile bi se stotine tisuća malih trgovina, dok bi se promet u velikim robnim lancima znatno smanjio. Vrlo brzo bi se na tržištu pojavile stotine tisuća malih proizvođača koji bi supstituirali mnoge uvozne proizvode, u početku jednostavnije, a kasnije i one složenije. Time bi se broj nezaposlenih naglo smanjio, standard bi porastao, a mnogi nezaposleni iz odmetnutih dijelova zemlje bi došli tamo gdje se mogu lakše zaposliti. Samom time bi ekonomska i politička moć proruskih oligarha znatno opala.

Na području obrane Ukraina bi trebala prekopirati Švicarski zakon o obrani po kojem sva oprema i oružje moraju biti kupljeno od švicarskih proizvođača, bez obzira na cijenu u odnosu na stranu konkurenciju. Radi toga što oružje i opremu plaćaju puno skuplje nego da je uvoze švicarci nisu osiromašili, već su naprotiv, na taj način zaposlili svoju radnu snagu, podigli svoj standard i osigurali sigurnu isporuku oružja i opreme za vojsku čak i u slučaju rata i totalne blokade.

Sa donošenja istog takvog zakona i Ukrainci bi mogli podići zaposlenost i standard proglašenjem vojne neutralnosti i nabavkom svog oružja i opreme od ukrainskih proizvođača.

Osim toga ukrainska centralna emisiona banka bi trebala odobriti beskamatne kredite za izgradnju samostojećih obiteljskih kuća, pod uvjetom da je svaka takva kuća najmanje 15-20 metara udaljena od susjednih objekata, te pod uvjetom da svaka takva kuća ima podrum ispod čitave kuće. Prednost u dobivanju ovakvih kredita bi trebali imati pripadnici vojske i policije, te razvojačeni branitelji iz prošlog rata. Na ovaj način bi se oko svih gradova i sela pojavilo stotine tisuća kuća koje bi u slučaju potrebe bilo ako pretvoriti u čvrste obrambene punktove. Kako radi ovoga ne bi došlo do inflacije broj kredita bi se trebao regulirati promatranjem rasta cijena u građevinarstvu. Dok su cijene stabilne količinu kredita bi trebalo lagano povećavati, a u slučaju većeg rasta cijena količinu kredita bi trebalo lagano smanjivati. Na ovaj način bi se snažno razvila domaća građevinska industrija, te povećala zaposlenost. To bi privuklo veliki broj Ukrajinaca iz odvojenih dijelova države, te bi se i na ovaj način smanjio njihov otpor ujedinjenju zemlje.

Kako bi se u odvojenim dijelovima države smanjio otpor ujedinjenju, te povećao broj onih koji su za ujedinjenje moglo bi se povući čitav niz dodatnih poteza. U tom cilju trebalo bi povući niz poteza usmjerenih na psihološku destabilizaciju toga prostora.

Prvi potez bi mogao biti poticanje ukrainskih privatnih poduzetnika na trgovinu sa odmetnutim dijelovima zemlje. Pri tome bi im trebalo dopustiti davanje mita političarima državnim službenicima na okupiranim dijelovima zemlje, ali pod uvjetom da to moraju proknjižiti u poslovnim knjigama, uz navođenje kome su miti dali. A nakon toga bi obavještajci mogli sa iskaznicama poreznih službenika doznati kome i koliko je dano mita, za što, te bi sa tim podacima mogli ucjenjivati korumpirane. A oni koji se ne bi dali ucijeniti trebalo bi prokazivati medijima kao korumpirane političare i službenike koji misle samo na sebe a na štetu samoproglašenih republika. Time bi se razbio moral u pobunjenim dijelovima Ukraine, te bi i njihova spremnost na borbu bila znatno manja. Upravo ovakve zakone o podmićivanje imaju Amerikanci i Britanci koji na taj način stječu mogućnost ucjenjivati strane političare, te ih medijskim kampanjama rušiti kao nesposobne i korumpirane propalice.

Nakon nekoliko godina ovakvog gospodarskog, obrambenog, psihološkog i medijskoga djelovanja snaga Ukrajine bi znatno porasla, broj stanovnika u odmetnutim pokrajinama bi se smanjio. Sa time bi se snažno povećala i spremnost stanovnika tih dijelova zemlje za ponovno ujedinjenje.