Uloga Velikog vranca i dunavskog pijeska u izgradnji novog svjetskog poretka

Uloga Velikog vranca i dunavskog pijeska u izgradnji novog svjetskog poretka
62
0
0

Sve imperijalne sile kroz povijest su imale samo jednu želju, zavladati cijelim poznatim svijetom. U tom cilju svi su bili spremni na najstrašnije zločine i masovni terorizam. Svi imperijalisti su svoje imperijalne ciljeve pokušavali ostvarili privlaćeći naivne sljedbenike naizgled primamljivim, ljudima prihvatljivim humanih ideologijama kojima su opravdavali vlastite zločine.

Početkom dvadesetog stoljeća 1901. u boljševičkoj «Iskri» mladi Lenjin piše «Mi nikad nismo odbacili načelo terora i ne ćemo to nikad učiniti. Teror kao jedan od oblika vojnog djelovanja može biti korisno upotrijebljen, pa čak i nuždan.»

Komunisti su terorom osvojili dobar dio svijeta, ali su se raspali zbog posvemašne ekonomske nesposobnosti u proizvodnji čak i hrane. Prije nego su se raspali zadnji komunistički vladar velikog komunističog carstva SSSR-a Mihail Gorbačov je 1996. izjavio “kako će prijetnja ekološke krize biti međunarodna katastrofa i ključ za otključavanje Novog svjetskog poretka”, sugerirajući da će se ovim argumentom svjetske vođe služiti ne za očuvanje prirode, nego za ostvarivanje geopolitičkih ciljeva koji su u globalističkoj agendi uspostave jedne vlade, koja bi pod krinkom “slobode, ljudskih prava i demokracije” zapravo bila autokratska diktatura za upravljanje cijelim svijetom iz jednog centra.

Pošto je jedna ideologija za stvaranje svjetskog carstva propala propala bilo je potrebno stvoriti novu. I za tu novu ideologiju potrebno je kao i za sve druge izazvati strah među ljudima, strah od globalnoga zagrijavanja.

Komunistički ideolozi širom svijeta ovu ideologiju su prepoznali kao vrlo korisnu gledajuća bitku između naftnog i nuklearnog lobija, te su je odlučili prisvojiti.

Naime, sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća Francuska i Njemačka su snažno razvijale svoje nuklearne energetske kapacitete, što nije odgovaralo angloameričkom naftnom kartelu pa su izmislili novi pokret zelenih za zaštitu prirode. Novcem naftne industrije Rimski Klub je osnovao pokret zelenih sa tajnim zadatkom: spriječiti razvoj konkurentske atomske energije. Ovi ekološki zeleni pokreti su na sebe javno preuzeli ulogu spasitelja svijeta, a u većini slučajeva su samo preuzeli ulogu špijuni koji dojavljuju sve novosti u razvoju alternativnih izvora energije, te sprječavanju daljnjeg razvoja čim neka nova tehnologija svojom ekonomičnošću postane konkurent nafti. Uz pomoć velikih novčanih donacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest čovječanstva plašeći ljude industrijskim zagađenjem, iako jedna vulkanska erupcija u atmosferu izbaci više otrovnih plinova nego industrija u 100 godina.

Uz pomoć naftnog novca stvorena je nova «zelena» ideologija na osnovu koje se formirao i novi ideološki pokret «prijatelja zemlje». Godine 1971. McGeorge Bundy i Fondacija Ford počinju veliku studiju globalne energetske strategije. Kanadski naftaš Maurice Strong 1972. godine izabran je za predsjednika Štokholmske konferencije UN-a o zaštiti okoline, koja usmjerava milijarde dolara u anti industrijski i anti nuklearni «pokret zelenih». Na tajnom sastanku Bilderburške skupine 1973. pripremaju poteze za poskupljenje nafte od 400% kako bi na strahu od nestašice nafte što više zaradili. Počelo se govoriti o granicama razvitka, a velikim novčanim donacijama angloameričkog naftnog lobija, uz organizacijsku i stručnu pomoć Rimskog Kluba počelo je ustrojavanje ekoloških i zelenih udruga i stranaka, najprije u Njemačkoj, a nakon toga u ostalim razvijenim državama. U tome su im pomagali mnogi zeleni fanatici koji su preuzeli zadatak promjene javnog mnijenja, nakon čega dolazi do promjene političara koji se ne slažu sa novim idejama.

Prvi zadatak im je bio zaustaviti nuklearnu energiju, propagirati ekonomski neisplative alternativne izvore energije, prikupljati informacije o razvoju novih energetskih tehnologija, te spriječiti razvoj komercijalno isplativih alternativnih izvora energije koji bi konkurentima omogućili energetsku neovisnost. Pošto su pojedini političari, bankari i industrijalci unatoč takve "zelene promidžbe" i dalje gradili nuklearne elektrane širom Europe su se pojavile crvene i crne terorističke skupine (crvene brigade, Bader Mainhof i sl.) koje su nastojale likvidirati najistaknutije Njemačke, Talijanske i Francuske zagovornike energetske neovisnosti. Uz pomoć terora i zelenih pokreta uspjeli su zaustaviti razvoj nuklearnih centrala, a čim su vjetrenjače postale ekonomski konkurentne počeli su i njih napadati zato što prave buku i ometaju ptice u letu.

Zahvaljujući novcu i medijima ovaj pokret je kao najveći problem istaknuo zagađenje okoline takozvanim stakleničnim plinovima koji će izazvati promjenu klime.

Zahvaljujući velikim novčanim sredstvima, uz pomoć novih «znanstvenih» instituta kao što je institut Aspen (institut za društvena istraživanja), te medija koje su kupili, uspjeli su se pretvoriti u novu «savjest čovječanstva», te plaše ljude kako ćemo svi propasti ako se ne odreknemo industrijskog razvoja. Uz pomoć velikih novčanih dotacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest čovječanstva plašeći ljude ugljičnim dioksidom i zagađenjem. Čitavo to vrijeme samo rijetki su upozoravali na stvarne opasnosti koje truju ljude; na herbicide, pesticide i druge otrove koji se iz upotrebe mogu izbaciti vrlo jednostavno, razvojem malih poljoprivrednih robota pokretanih sunčanom energijom, koji mogu stalno, na određenom terenu kontrolirani GPS-om i mobitelima šišati travu, okopavati bilje, uništavati štetočine, ali to smeta farmaceutsku industriju koja sve takve pokušaje sprječava.

Unatoč njihovih priča mjerenja nisu potvrđivala rast temperature, pošto je ugljični dioksid hrana za biljke, i one ga vrlo brzo apsorbiraju, te se čak i povećava proizvodnja hrane. Kako bi ipak mogli dokazati svoju teoriju o zagrijavanju zemlje njihovi strateški planeri su smislili način da ipak bar malo zagriju zemlju uz pomoć "chemtrailsa". Naime, bijeli oblaci po danu sprječavaju prodor sunčanih zraka do zemlje, te tako smanjuju zagrijavanje zemlje. Međutim, po noći isti ti oblaci sprječavaju toplinske zrake da odu u svemir, te tako sprječavaju hlađenje zemlje noću. Na osnovu te spoznaje smislili su kako treba predveče umjetno proizvoditi bijele oblake dodavanjem kemikalija u gorivo aviona. Avioni prirodno, pri letu na velikim visinama stvaraju bijele kondenzacijske tragove koji se raspršuju za nekoliko minuta, dok umjetno izazvani bijeli tragovi traju više sati. Zbog toga su se širom svijeta počeli prije sumraka pojavljivati ovakvi chemtrailsi, obično u državama gdje su na vlasti lijeve i globalističke vlade i tamo gdje su naivne političare uvjerili kako ti bijeli oblaci pomažu u sprječavanju zagrijavanja zemlje.

Pošto je priča o zagrijavanju zemlje pokazala izvanredne rezultate i osvojila sve meinstrim medije svuda u svijetu ljevičarski globalisti su se uvukli u gotovo sve sustave zaštite prirode. Najviše udruga iz područja zaštite prirode koje glume neprofitne nevladine organizacije zapravo su osnovale lijeve vlade i njihove organizacije koje samo ratuju sa političarima desnog bloka. I ne brinu se samo za globalni cilj stvaranja novog svjetskog poretka, već često i za svoje osobne, a ponekad i nacionalne interese.

 

U Hrvatskoj to izgleda ovako.

Kormoran (kineska ptičurina) koja je alohtona (strana) vrsta pojede 400 kg ribe u Kopačkom ritu na godinu dana i uništava gospodarstvo, a bila je na popisu strogo ugroženih vrsta. Kasnije su je zbog prekomjernog broja ipak skinuli sa popisa osim malog vranca (Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama ). U mnogim europskim zemljama već je odavno ukinuta zaštita kormorana samo se kod nas ova ptica ne smije dirati. U Parku prirode Kopački rit broji se oko 10.000 parova kormorana što je puno previše. Zbog velikih šteta koje čine na ribnjacima i ribljem fondu na otvorenim vodama te u pitanje dovode održivost poljoprivredne proizvodnje neki ugroženi gospodarstvenici su poslali Vladi i Saboru apel za pomoć kako bi u novi Zakon o lovstvu Kormorana ili Velikog vranca stavili na popis pernate divljači. Čim je prijedlog poslan u Sabor i Vladu odmah su se na noge digle razne udruge i pojedinci koji su zaposleni u ministarstvu, a ostali su iz prijašnjih vlada. U suradnji sa ljevičarskim ˝ne-profitnim ne-vladinim udrugama˝ uvijek nađu prostora u svim medijima i raznim stručnim skupovima gdje umjesto stručnih znanstvenih dokaza uglavnom napadaju poteze desničara.

Međutim, kada njima i njihovim interesima zaštiti bilja i životinja ne odgovara spremni su zažmiriti na oba oka. Na primjer! Nijedna od tih ekoloških udruga nije digla paniku za redukcijski odstrel divljači u NP Brijuni kojim se žele riješiti kompletne divljači među kojima su Jelen axis, Jelen lopatar, Muflon, razne ptice i tako dalje, a argument im je kako uništavaju stanište. Iako se po zakonu ni tamo ne smiju vršiti nikakve gospodarske aktivnosti jer je Nacionalni park po zakonu o zaštiti prirode područje gdje nema iskorištavanja prirodnih dobara kao u Parkovima prirode, to se ipak radi. Naravno, lijeve udruge nisu digle paniku i napali djelatnike NP Brijuni zbog redukcijskog odstrela divljači, a za to su čak dobili i odobrenje od resornog Ministarstva kako to smiju učiniti? Zašto je to odobreno vrlo lako je shvatiti kada vidimo tko besplatno ljetuje na Brijunima i besplatno lovi.

Kada bi se netko sjetio zatražiti redukcijski odstrel Jelena u Kopačkom ritu gdje populacija također nije sukladna staništu ekolozi bi digli paniku do međunarodnih institucija. Razloge nije teško naći ako znamo kako se Kopački rit nalazi u županiji gdje su godinama desničari na vlasti, a ne ljevičari kao u Istri.

Sličnu upotrebu "zelene ideologije" u osobnom, ili nacionalnom interesu, možemo zamijetiti i u zaštiti rijeka gdje neki suradnici ministarstva iz kvote SDSS-a štite "interese prirode", a u stvari Srba iz Srbije i Republike Srpske. Kako bi poduzetnici iz tih entiteta dobro zaradili na Dunavskom i Savskom pijesku žestoko brane hrvatskim poduzetnicima vađenje pijeska iz tih istih rijeka. U tome im punu podršku daju ljevičarske i zelene udruge kojima je važniji razvoj Srbije nego Hrvatske. Zahvaljujući njihovom radu Luka Osijek, koja je u prijeratnom razdoblju bila druga po tonama pretovara, iza luke Rijeka, danas se slabo koristi pošto je u nju većinom godine teško doći zbog pješčanih sprudova koji se slobodno nakupljaju, a ne smije ih se uklanjati.