Utjecaj HAARP antena na klimatske promjene

Utjecaj HAARP antena na klimatske promjene
347
0
0

Gornji sloj zemljine atmosfere na visinama od 50 do 1000 kilometara zove se ionosfera. Taj sloj atmosfere u sebi ime vrlo mnogo iona i slobodnih elektrona, te je električki vodljiv. To znači kako može provoditi električnu energiju i ponaša se kao elektični vodić. Ione stvara sunčana ultraljubičasta svjetlost i kozmičko zračenje koje izbacuje elektrone iz atoma, te ih tako pretvara u ione. Takvih iona ima najviše u podne, dok ih po noći ima puno manje. Zahvaljujući električnoj vodljivosti ovaj dio atmosfere odbija neke radiofrekvencije te tako omogućuje slanje radioporuka na drugu stranu zemlje. Zahvaljujući tome radio postaje koje rade na niskim frekvencijama mogu se čuti na drugom kraju svijeta. Radio frekvencije koje prolaze kroz ionosferu mogu primati samo slušatelji čiji radioaparati imaju direktan pogled prema antenama odašiljača. Zahvaljujući promjeni električne vodljivosti ovisno o dobu dana radioporuke koje se šalju danju imaju puno jači doseg nego one koje se šalju noću. Ta spoznaja je bitna za sve radioaparate, radioamatere, ali i vojne komunikacijske uređaje.

Kako bi se bolje spoznali fizikalni procesi koji se događaju u ionosferi pod utjecajem različitog zračenja pokrenut je program istraživanja toga fenomena pod nazivom HAARP (Program aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije (eng. High Frequency Active Auroral Research Program)). Ovo istraživanje provodi Sveučilište u Fairbanksu na Aljaski, a radi se tako da jedan radiofrekvencijski odašiljač velike snage koji radi u visokofrekventnom području (HF) povremeno odašilje snažne impulse kojima pobuđuje malo područje ionosfere iznad sebe. Taj odašiljač se nalazi u Gakoni na zapadu Aljaske od 1993. Ovakav impuls izaziva se djelomično odbija od ionosfere, a djelomično se u njoj apsorbira u obliku topline. Što se događa u ionosferi kada odašiljač pošalje radio impuls mjeri se širom svijeta pomoću antena koje bilježe sve signale koje se pojavljuju u trenutku kada je odašiljač poslao svoj visokofrekventni radio impuls. Postoji više vrsta takvih antena sa pripadajućim instrumentima kao što su Ionospheric Research Instrument (IRI), radari vrlo visoke (VHF) i ultravisoke (UHF) frekvencije, troosni (fluxgate) magnetometri, digisonde i indukcijski magnetometri. Svim tim antenama se mjeri što se događa u ionosferi u trenutku kada je odašiljač poslao svoj radio signal. Ovaj signal je vrlo jak, ali je ipak više milijuna puta slabiji od svake grmljavinske munje. A u usporedbi sa snagom sunčanom svjetlost koja stvara ionosferu snaga odašiljača je potpuno neprimjetna.

Ova istraživanja su poboljšala spoznaje o utjecaju ionosfere, te omogućila izradu sigurnijih komunikacija radiouređajima.

U istraživanjima su otkrivena razna zapažanja kao što je fenomen “zagrijavanje ionosfere”. Kada se radiovalovi usmjere prema ionosferi, stvaraju se područja visokoenergetskih čestica koje zatim malo zagrijavaju okolnu atmosferu. Ta otkrića također pružaju uvid u mehanizme interakcije između ionosfere i atmosfere, te razumijevanje klimatskog sustava Zemlje.

Također je primijećena nova vrsta polarne svjetlosti nazvanu “radioinducirana aurora” koja se razlikuje od puno jače aurore izazvane sunčanom svjetlošću, što je pojačalo razumijevanje procesa koji stvaraju polarnu svjetlost, te utjecajā svemira na Zemljinu atmosferu.

Čim su se te antene postavile po svijetu mnogi pojedinci bez ikakvog znanja o elektromagnetskom zračenju sa labilnim psihičkim osobinama počeli su u tome vidjeti razne urote u kojima su počeli tvrditi kako se projekt koristi u vojne svrhe, te da ima sposobnost izazivanja prirodnih katastrofa poput uragana, potresa i poplava. U svim tim teorijama nedostaje objašnjenje fizikalnih procesa kojima bi se potvrdile takve tvrdnje, ali bez obzira na to teorije su se počele naglo širiti porastom internetske komunikacije.

To su primijetili i neki ekološki lobisti koji šire teorije o naglim klimatskim promjenama, a kojima su najveći protivnici znanstvenici koji argumentirano dokazuju kako su se klimatske promjene događaje stalno kroz povijest, te kako je utjecaj čovjeka na klimu vrlo minimalan. Ovakvim klimatskim lobistima i aktivistima torija o velikom utjecaju čovjeka na klimu odlično su došli širitelji suludih teorija o HAARP antenama kako bi među njih svrstali u istu i košaru sve ozbiljne kritičare teorija o čovjekovom utjecaju na klimu.

Potpuno istu metodu preventivnog sramoćenja i marginalizacije ozbiljnih znanstvenih protivnika su primijenile i farmaceutske kompanije u korona krizi. I prije nego su proizvele cjepivo protiv korone znali su kako će se pojaviti neki znanstvenici koji će argumentima raditi protiv njihovih interesa. Kako bi ih unaprijed isključili iz rasprave farmaceuti su aktivirali razne internetske trolove koji su pod izmišljenim imenima počeli širiti sulude teorije o tome kako će se u cjepivo staviti neki nevidljivi čipovi koji će se aktivirati preko 5G mreža kako bi pobili dvije milijarde ljudi. Svatko tko išta zna o elektromagnetskom zračenju i čipovima odmah je bilo jasno kako tako nešto mogu smisliti samo duševni bolesnici, a povjerovat im mogu samo fizikalno i tehnički potpuno nepismeni ljudi. Postojeći najmanji čipovi se pod kožu mogu staviti samo injekcijama promjera 4 milimetra ili više, a takav čip ne može slati nikakve signale bez baterije, ili vanjske pobude koja stvara energiju u zavojnici koju bi takav čip morao imati na sebi. A snaga nekakve 5G antene mogla bi izazvati energiju u zavojnici nekog čipa samo ako bi se nalazila na udaljenosti od nekoliko centimetara. Zahvaljujući ovakvim internet trolovima kod većeg dijela javnosti je stvoren stav kako su svi ti protivnici cijepljenja luđaci koji pričaju nebulozne priče, a od farmaceutskih lobija plaćeni mediji su u isti koš odmah strpali i sve ozbiljne znanstvene kritičare pandemijskih mjera i cijepljenja. Zahvaljujući ovakvom preventivnom uklanjaju kritičara pandemijskih mjera farmaceuti su uspjeli u vrlo kratkom vremenu zaraditi milijarde, a stav većine javnosti o cijepljenju se promijenio tek kada su na osobnom iskustvu i iskustvu poznanika uvidjeli kako i cijepljeni mogu prenositi bolest, te kako i višestruko cijepljeni mogu oboljeti i umrijeti.

Za vrijeme pandemijske krize priča o HAARP projektu je malo potisnuta iz javnosti, a nakon pandemijske krize se vratila na internetskim mrežama daleko jače nego prije. A i medijski odgovor je daleko veći nego ranije, u prvom redu prema znanstvenicima koji izražavaju bilo kakvu sumnju o utjecaju čovjeka na klimu. Tako snažan odgovor moguć je samo korištenjem vrlo velikih novčanih sredstava uloženih u medijsku promociju.

Tko financira ovako snažnu klimatsku ideologiju moguće je otkriti samo analizom interesa.

Priča o klimatskim promjenama ima svoje posljedice, a to su veliki troškovi koji izazivaju slabljenje konkurentnosti industrije u svim državama koje se snažno bore za smanjenje ugljika u zraku. Čak su i poljoprivrednici koji uzgajaju stoku postali problem jer stoka proizvodi ugljični dioksid i monoksid. A stoka samo jede travu koja raste na zemlji i tako uzima ugljik iz zraka. Ako travu pojede stoka taj ugljik će se nakon nekog vremena vratiti u zrak, a ako travu stoka ne pojede tada će trava na poljima i livadama preko zime strunuti i također se vratiti u zrak.

Propast bilo kakve proizvodnje na zapadu odgovara ponajviše Kini koja čitavi svijet promatra kao tržište za svoje proizvode, ali i kao područje koje treba ekonomski uništiti i ovladati čitavom planetom kako bi Kina postala glavni svjetski policajac, kao što je to SAD u zadnjih 100 godina, i kao što je to ranije bila Velika Britanija.

A novac za ovakvu snažnu medijsku kampanju širenja zelene ideologije i medijsko blaćenje svih klimatskih skeptika njihovim svrstavanjem među harpovce Kina osigurava novcem tog istog zapada. U svom zapadnim državama poduzeća imaju pravo dio svoje dobiti dati raznim dobrotvornim organizacijama, udrugama i znanstvenim projektima, što im se prizna kao porezni odbitak. A poduzeća na zapadu u kojima Kinezi imaju većinsko vlasništvo te donacije daju upravo zagovornicima zelene ideologije i njihovim fondovima, unatoč tome što se u Kini i nadalje najviše energije proizvodi iz uglja, te unatoč tome što se njihova industrija i nadalje najmanje brine o zagađenju okoline.