Utjecaj puževa na zelenu ideologiju

Kad sam bio dijete sa drugom djecom sam lovio puževe, i pjevali smo im;

„Pužu mužu,

pusti roge van.

Ako nećeš pustiti ja ću tebe ubiti,

sjekirom po glavi

u zelenoj travi.”

Nekoliko godina kasnije u proljeće smo, po kiši oblačili duboke gumene čizme i skupljali puževe po livadama i šumarcima. Francuski gurmani su ih dobro plaćali što je bila odlična prilika za dječju zaradu. Da smo bili kreativniji mogli smo smisliti zamke za puževe kojima bi ih puno lakše lovili.

I danas mnogi skupljaju vinogradske puževe. Mnogi ih i uzgajaju. Imaju odličnu cijenu na svjetskom tržištu. Izvanredna su hrana za gurmane. Restorani kuhaju meso, a kućice odbacuju. U kućicama nitko ne vidi vrijednost. Čak ni ekolozi i zeleni aktivisti koji nam stalno trube o klimatskim promjenama i ugljično neutralnom gospodarstvu.

Govore nam kako krave i ovce jedući travu proizvode previše ugljičnog monoksida i dioksida koji ispuštaju u zrak. A zaboravljaju reći što se događa sa travom koju krave ne pojedu. Padne na tlo i truneći pretvara se u ugljični dioksid. Ako padne na podvodno tlo pretvara se u ugljični monoksid. Svaki atom ugljika koje biljke uzmu iz zraka za godina ili dvije ponovno se vrati u zrak, bilo kroz krave, bilo kroz proces truljenja. Isto je i sa drvećem. Drvo pohranjuje ugljik na neko vrijeme, ali za 100, 200 ili 300 godina svako drvo će strunuti ili izgoriti i tako će se ugljik iz njega vratiti u zrak. To je prirodni kružni proces kretanja ugljika iz zraka kroz biosferu. Jedini organizmi koji trajno spremaju ugljik u tlo su puževi koji imaju kućice, te školjke i koralji. Njihovi skeleti i kućice se talože kao sedimenti i pretvaraju u kamen vapnenac. Svi svjetski vapnenački planinski lanci su nastali na taj način.

Ali dobro plaćeni ekolozi i zaluđeni zeleni aktivisti to ne znaju, a i ako znaju o tome uporno šute.

Na zelenim portalima vrlo lako mogu doznati koliko CO2 u zrak ispuštaju ljudi, ovce, krave, automobili, avioni, kamioni, građevinska industrija i svi ostali korisnici energije. Neki prepametni čak nam nude i strojeve koji uzimaju CO2 iz zraka, te ga utiskuju duboko u tlo. To im je kao neko rješenje. Ali šute o tome koliko ti uređaji troše energije i koliko se ugljika ispusti u zrak dok se proizvede ta energija.

Međutim, ako potražim podatak koliko milijardi tona ugljika svake godine puževi, školjke i koralji pretvore u sediment taj podatak nisam uspio naći, čak ni koristeći google upotrebom različitih jezika.

Sve mi liči na nečiji strateški plan, ili možda teoriju urote.

A radi li se o nečijem planu, ili teoriji urote koja ima za cilj skrenuti pažnju javnosti sa nekog drugog strateškog plana moguće je otkriti samo analizom interesa. Ako se u nekom planu ne vidi ničiji interes to je onda najvjerojatnije teorija urote, a ako se otkrije nečiji interes tada se vjerojatno radi o nečijem strateškom planu.

Zeleni aktivisti danas imaju na raspolaganju ogromna sredstva, kao i oni koji guraju rodnu ideologiju. To su dvije danas najprofitabilnije ideologije koje su, očito je, nekome potrebne. Obje guraju velike međunarodne korporacije udružene u velike tajne oligopolne udruge koje imaju prikriveni monopol na mnogim svjetskim tržištima. A kada stekneš monopol u nekom poslu zaradi nema kraja. S ogromnom zaradom raste i društvena moć do neslućenih razmjera. Kako javnost, a samim time i politika, kao i pravosuđe ne bi primijetili te oligopolne strukture potrebno je pažnju javnosti usmjeriti na drugu stranu. A one koji se pokušavaju oduprijeti potrebno je zaplašiti otpuštanjima sa posla, čak i kada se radi o najkvalitetnijim zaposlenicima, ili najboljim malim dobavljačima.

Onima koji se ipak usude suprotstaviti interesima velikih međunarodnih oligopola preostaje samo okretanje samoodrživosti u svim segmentima života.

Svima njima poželjno je u malom vrtu proizvoditi vlastitu hranu koju mogu trampiti sa svojim susjedima. Mogu na vrlo maloj površini sami proizvoditi kokoši i jaja za svoje potrebe, mogu i u podrumu proizvodi prepelice i njihova jaja bez puno rada, mogu i na poluotvorenom tavanu držati nekoliko košnica pčela koje će ih zaštititi od reume, ili mogu zamkama skupljati puževe na okolnim livadama, parkovima, ili šumarcima.

Svima njima preporučljivo je uz pomoć nekoliko prijatelja, majstora i inženjera, izgraditi svoje vlastite obnovljive izvore energije kako ju ne bi morali kupovati od velikih energetskih sustava.

Svima njima preporučljivo je što više vremena provoditi u međusobnom druženju kako ne bi sjedili pred ekranima i gutali reklame o proizvodima koji im ne trebaju. Ili koje često mogu i sami sebi napraviti.